Objavljeno u Nacionalu br. 691, 2009-02-10

Autor: Robert Bajruši

Nepoželjni posrednici

Mesić i Sanader protiv Ahtisaarija

Hrvatski politički vrh nezadovoljan je odlukom Bruxellesa, koji je posredničku ulogu u riješavanju graničnog spora između Hrvatske i Slovenije dodijelio Marttiju Ahtisaariju i Robertu Badinteru

ISKUSAN DIPLOMAT I PREGOVARAČ Oni koji su u prošlosti surađivali s bivšim predsjednikom
Finske Marttijem Ahtisaarijem opisuju ga kao racionalnog i pragmatičnog čovjeka koji ne traži rješenja, nego ih namećeISKUSAN DIPLOMAT I PREGOVARAČ Oni koji su u prošlosti surađivali s bivšim predsjednikom Finske Marttijem Ahtisaarijem opisuju ga kao racionalnog i pragmatičnog čovjeka koji ne traži rješenja, nego ih namećeHrvatska vlada izložena je snažnim pritiscima iz Bruxellesa da prihvati posredovanje tročlanog medijacijskog vijeća koje bi vodili dobitnik Nobelove nagrade za mir Martti Ahtisaari i ugledni francuski pravnik Robert Badinter. Inicijator uključenja Ahtisaarija i Badintera u pokušaj rješavanja slovensko-hrvatskog graničnog spora je Olli Rehn, koji inzistira na tome da Ljubljana i Zagreb moraju prihvatiti pravorijek uglednih inozemnih medijatora.
Prema informacijama što ih je Nacional dobio od osoba koje tijesno surađuju s Europskom komisijom, Rehnovo stajalište podupire i José Manuel Barroso, kao i većina članova Europske komisije. Pojednostavljeno, to znači da je Hrvatskoj ostavljen prilično uzak manevarski prostor i od premijera Sanadera traži se da prihvati posredničku ulogu Ahtisaarija i Badintera. Problem je Rehnovo ustrajavanje na medijaciji, što podrazumijeva i pristanak na zaključke koji posve sigurno neće biti utemeljeni na isključivo pravnim argumentima. Sadašnji razvoj događaja nedvojbeno je u prilog Sloveniji, koja je odbila spor oko granice u Piranskom zaljevu prepustiti Međunarodnom sudu pravde u Haagu.


Prema razmišljanjima koja su prevladala u Bruxellesu, Martti Ahtisaari će dobiti iznimno velike ovlasti, a ne samo savjetodavnu ulogu, kako žele i Sanaderova vlada i predsjednik Stipe Mesić. "Bit će to vrlo tvrd oblik medijacije, gdje će Hrvatskoj i Sloveniji ponuditi konačno rješenje, a ne samo sugestije kako da riješe međusobne sporove. Više nema puno vremena za diplomatsku akciju, jer će Europska komisija prijedlog medijacije predstaviti najkasnije u idućih 14 dana", ispričao je u ponedjeljak Nacionalov izvor iz Bruxellesa.
Stajalište što ga zagovara Europska komisija moglo bi otvoriti i probleme u odnosima između Sanadera i Mesića. Bliski suradnici predsjednika Mesića u neformalnom su razgovoru potvrdili kako je neprihvatljivo davanje širokih ovlasti Badinteru i Ahtisaariju. Pritom nitko ne dovodi u pitanje njihovu stručnost, dapače, Mesić se u kolovozu 2008. u Parizu susreo s Robertom Badinterom i tom su prilikom porazgovarali i o HRVATSKI PREDSJEDNIK Stipe Mesić s francuskim pravnikom Robertom
Badinterom, koji je imao značajne
zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske u avnojskim granicamaHRVATSKI PREDSJEDNIK Stipe Mesić s francuskim pravnikom Robertom Badinterom, koji je imao značajne zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske u avnojskim granicamahrvatsko-slovenskom sporu. Ali sad je riječ o tome da mišljenje medijatora postaje obvezujuće, a ne više samo savjetodavno, čemu se Mesić eksplicitno protivi. Njegov vrlo blizak suradnik, dokazujući zbog čega je medijacija neprihvatljiva, upotrijebio je prilično tešku usporedbu:
"Predsjednik ne želi pokloniti hrvatski teritorij i na neki način u povijesti ostati zapamćen onako kako je zapamćen Pavelić koji je 1941. Dalmaciju prepustio Italiji."
Drugim riječima, Mesić je u posljednjoj godini svog predsjedničkog mandata odlučio radikalizirati politiku prema Sloveniji. Za razliku od ljeta 2007., kad je načelno podržao medijaciju, sada postaje predvodnik protivnika takvog rješavanja pitanja Piranskog zaljeva. Mesić je uvjeren da crta razgraničenja mora ići sredinom zaljeva, dok su slovenski prijedlozi neargumentirani i bez pravnog temelja. Pritom nudi kompromis, koji uključuje izjavu, iz koje bi se vidjelo kako Hrvatska na tom području neće ni na koji način oštetiti interese Slovenije.
Sve preko te granice bilo bi kontraproduktivno, smatraju u Mesićevu uredu, a ako Sanaderova vlada bezuvjetno pristane na medijaciju kakvu predlaže Europska komisija, hrvatski predsjednik obratit će se hrvatskoj javnosti.

U Sanaderovu kabinetu - doznaje Nacional - također nisu sretni zbog Ahtisaarija, ali još uvijek čekaju službeni prijedlog iz Bruxellesa. Ali u težem su položaju nego Mesić, koji ne sudjeluje u donošenju odluke. Ako Sanader odbije inicijativu, mogao bi biti označen kao krivac za odgodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a ako prihvati, morat će se suočiti s mogućnošću da Ahtisaari i Badinter predlože da Slovenci dobiju veći dio Piranskog zaljeva.
U tom slučaju, Sanader bi bio izložen oštrim kritikama hrvatske javnosti, opozicijskih stranaka i predsjednika Mesića. Stoga je upitno kako će Vlada reagirati na prijedlog iz Bruxellesa. Zanimljivo je da u hrvatskoj politici nema puno dužnosnika koji su se u prošlosti susretali s Marttijem Ahtisaarijem i Robertom Badinterom. Čak i oni rijetki ovih su dana tražili da ne spominjemo njihova imena. Jedan visoki diplomat više je puta surađivao s Ahtisaarijem i poprilično je skeptičan prema bivšem predsjedniku Finske:
"Pamtim ga iz 1991. kao osobu koja je bila prilično suzdržana u vezi s raspadom Jugoslavije. Susreli smo se nekoliko puta u prvoj polovici 90-ih i Ahtisaari je bio vrlo kritičan glede razine ljudskih prava u Hrvatskoj i položaja srpske manjine. Smatrao je da Srbi trebaju dobiti široku autonomiju, otprilike kao stanovnici Aalandskih otoka, gdje živi švedska manjina u Finskoj. Razumije se da nam je to bilo neprihvatljivo."
S druge pak strane, kaže da je Ahtisaari iskusan pregovarač i izrazito racionalan. To je potvrdio i Agim Çeku, nekadašnji kosovski premijer koji se dvije godine - 2006. i 2007. - često susretao s Ahtisaarijem.
"On je vrstan diplomat i jako je pragmatičan. U pregovore ulazi s unaprijed određenim rješenjem, koje je kompromisno i prihvatljivo u prvom redu za međunarodnu zajednicu. Drugim riječima, Ahtisaari ne traži rješenja nego ih nameće, ali uvijek zahvaljujući potpori velikih država. U kosovskom slučaju znao je da njegov plan neovisnosti podržavaju Bruxelles i Washington.

Zbog toga je od samoga početka bio posve jasan: Kosovo mora postati neovisno, a zauzvrat je srpskoj zajednici zajamčen širok spektar prava. Bio je to kompromis u kojem su Albanci dobili državu, dok su kao većinski narod morali pristati na multietičnost Kosova, iako Srbi sačinjavaju samo 6-7 posto stanovništva."
To nije bilo dobro primljeno ni u Beogradu ni u Prištini, ali Ahtisaari je nastupao u ime međunarodne zajednice. Agim Çeku jednostavno objašnjava formulu Ahtisaarijeva pregovaračkog umijeća: "On to jednostavno zna raditi. Odmah vam je jasno da je iskusan diplomat, koji ni u najnapetijim situacijama ne gubi kontrolu i svojom prisutnošću jamči civiliziranu raspravu. Pritom ne gubi iz vida pravičnost, kao važan dio svoje misije. Kad bih ukratko ocjenjivao rezultate rada Marttija Ahtisaarija na Kosovu, mogu zaključiti da njegov prijedlog nije bio savršen, ali je u osnovnim pitanjima bio pozitivno rješenje."
Za razliku od Ahtisaarija, Robert Badinter, francuski pravnik i političar, nesumnjivo ima goleme zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije. Na temelju stajališta Badinterove komisije međunarodna zajednica priznala je početkom 1992. te dvije bivše jugoslavenske republike, a poslije i Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru.
Hrvatska je priznata u avnojskim granicama po preporuci Badinterove komisije. Pritom je utvrdila kako, bez obzira na okolnosti, pravo na samoodređenje ne može donijeti promjenu granica koje postoje u trenutku neovisnosti, osim u slučaju suprotnoga sporazuma država u pitanju. Badinter se i dalje bavi političkim pitanjima, a nedavno se usprotivio ulasku Turske u Europsku uniju, kako zbog niske razine zaštite ljudskih prava u toj zemlji, tako i nepotrebnog širenja Europe. "Zašto bi EU graničila s Gruzijom, Armenijom, Sirijom, Irakom, Iranom i Kavkazom, najopasnijim regijama u današnjem svijetu? Oči Europske unije u svojim projekcijama nisu predviđale takvo širenje, da ne kažem ekspanziju", upozorio je Badinter.
Badinter je prije nekoliko godina primio počasni doktorat Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pa ipak, koliko god je komisija pod njegovim vodstvom uvelike pridonijela neovisnosti Hrvatske, rijetki ovdašnji dužnosnici upoznali su tog francuskog političara i senatora. Jedan od njih je Neven Šimac, stručnjak koji je pomagao vladama bivših komunističkih država u pregovorima s EU, ali i on kaže da se radilo o jednom susretu, a ne kontinuiranoj suradnji. Šimac ističe kako je u siječnju 1992., u donošenju mišljenja o pravu Slovenije i Hrvatske na međunarodno priznanje, osim predsjednika komisije Europske unije, Roberta Badintera, sudjelovalo još četvero drugih predsjednika ustavnih sudova zemalja članica EU. Podsjeća i da je Slovenija pozitivno mišljenje priskrbila zahvaljujući pisanom očitovanju prema kojem nema nikakvih teritorijalnih sporova sa susjednim državama, pa ni s Republikom Hrvatskom. Stoga su zahtjevi Ljubljane jednostavno neprihvatljivi, jer su u potpunom proturječju s onim na čemu se temeljilo Unijino priznanje Slovenije. Ovdje je riječ o pokušaju jedne države da ucjenama poveća svoj državni teritorij.

NEVEN ŠIMAC, stručnjak
koji je pomagao vladama
bivših komunističkih
država u pregovorima s EU, smatra da Hrvatska
ne smije pristati na ovaj zahtjev jer je on 'pravno neodrživ i politički opasan', nego se mora osloniti na Međunarodni sud pravde u HaaguNEVEN ŠIMAC, stručnjak koji je pomagao vladama bivših komunističkih država u pregovorima s EU, smatra da Hrvatska ne smije pristati na ovaj zahtjev jer je on 'pravno neodrživ i politički opasan', nego se mora osloniti na Međunarodni sud pravde u Haagu"Hrvatska ne mora i ne smije pristati na ovaj zahtjev, jer je on pravno neodrživ i politički opasan. Europska unija je pravna zajednica, ona je upravo negacija teritorijalnih pretenzija i ovakvih nedobrosusjedskih pritisaka. EU se temelji na vladavini prava i uvođenje ovakve mikroimperijalne politike u europske pogranične sporove bilo bi opasan presedan, posebice što se tiče drugih država kandidata. Ono bi bilo i loš primjer državama članicama EU koje još nisu riješile sva svoja razgraničenja, a takvih je sporova još desetak. Osim toga, Robert Badinter jest vrhunski pravnik, ali nije stručnjak za probleme razgraničenja, baš kao što to nije ni Martti Ahtisaari. Zato bi njihovo posredovanje moglo samo identificirati predmet spora između Slovenije i Hrvatske i predložiti sudsku instituciju pred kojom ga treba rješavati. A ne zaboravimo da je Međunarodni sud pravde u Haagu glavni sudski organ Ujedinjenih naroda, osnovan da sudi po međunarodnom pravu, a ne po sili ili 'politici', upravo ovakve sporove između država. Taj sud je prošlog tjedna presudio, tj. izrekao svoj pravorijek u graničnom sporu na Crnom moru između Rumunjske i Ukrajine. Hrvatska, ali ni cijela Europa, ne bi smjela prihvatiti druga rješenja, jer bi to otvorilo vrata mnogim nepravdama, nezadovoljstvima i sukobima", smatra Šimac.

Rehnova odluka

■ Inicijator uključenja Ahtisaarija i Badintera u pokušaj rješavanja slovensko-hrvatskog graničnog spora je Olli Rehn, koji inzistira na tome da Ljubljana i Zagreb moraju prihvatiti pravorijek uglednih inozemnih medijatora. Rehnovo stajalište podupire José Manuel Barroso, kao i većina članova Europske komisije. To znači da je Hrvatskoj ostavljen prilično malen manevarski prostor, i od premijera Sanadera se traži prihvaćanje posredničke uloge dvojca Ahtisaari-Badinter. Problem je Rehnovo ustrajanje na medijaciji, što uključuje pristajanje i na zaključke, koji posve sigurno neće biti utemeljeni isključivo pravničkim argumentima. Sadašnji razvoj događaja nedvojbeno je u prilog Sloveniji, koja je već prije odbila spor oko granice u Piranskom zaljevu prepustiti Međunarodnom sudu pravde u Haagu.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika