Objavljeno u Nacionalu br. 692, 2009-02-17

Autor: Maroje Mihovilović

Crkvini otpadnici

Papin udar na katoličke antisemite

Papa Benedikt XVI. napao je sve koji niječu da se holokaust dogodio i potvrdio datum svog posjeta Izraelu kako bi poboljšao narušene odnose Katoličke crkve i Židova

POMIRBA U VATIKANU Papa Benedikt XVI. s rabinom Arthurom Schreinerom iz New Yorka i drugim vođama vodećih američkih židovskih organizacija prošlog tjednaPOMIRBA U VATIKANU Papa Benedikt XVI. s rabinom Arthurom Schreinerom iz New Yorka i drugim vođama vodećih američkih židovskih organizacija prošlog tjednaPapa Benedikt XVI. povukao je dva važna poteza u želji da popravi narušene odnose Katoličke crkve sa židovskom zajednicom. Primio je u Vatikanu 60 američkih židovskih vođa i pred njima oštro i nedvosmisleno osudio holokaust. Istodobno je - što je možda još važnije - objavljeno da će u svibnju posjetiti Izrael. Vatikan je, objavivši točan datum tog posjeta, odbacio sva nagađanja da bi već najavljenu namjeru da posjeti Izrael papa mogao otkazati. Njegovi su potezi u židovskoj zajednici dobro primljeni, iako spor koji je nastao kad je - u skupini tradicionalističkih konzervativnih ekskomuniciranih svećenika - vratio u Crkvu i biskupa koji niječe holokaust još nije riješen.

Objavljivanje datuma skorašnjeg posjeta Izraelu posebno je odjeknulo, jer će to biti vrlo rijedak događaj. Pape su dosad rijetko dolazile u Izrael. Prije Benedikta XVI. samo su dvojica modernih papa bili u Izraelu. Prvi je posjetio Izrael 1964. Pavao VI., ali on je ondje bio manje od jednog dana, nije htio posjetiti židovski dio Jeruzalema niti je u govorima spomenuo državu Izrael. Prvi je u službeni posjet Izraelu tek 2000. stigao Ivan Pavao II. Posjet Benedikta XVI. bit će tek drugi papinski posjet Izraelu.

Nepovjerenja između dviju zajednica ima korijene i u interpretaciji vjere, ali i u položaju židovske dijaspore u kršćanskom svijetu kroz stoljeća. Katolička crkva se suprotstavljala i cionističkom pokretu, koji je bio u temelju židovske politike od kraja 19. stoljeća. Te razlike najbolje su se vidjele kad su se 1904. susreli papa Pio X. i vođa cionističkog pokreta Theodor Herzl. Papa je rekao Herzlu da Katolička crkva ne može podržati njegov pokret jer Židovi nisu prihvatili kršćanski nauk pa crkva "ne može priznati židovski narod".

Poslije su s obiju strana bili poduzimani koraci da se odnosi poprave. Na pomirbi je puno radio upravo Ivan Pavao II., koji je kao prvi moderni papa 1986. posjetio sinagogu, a 1994. je Vatikan uspostavio diplomatske odnose s Izraelom. Ipak, Vatikan je povlačio i poteze koji su u Izraelu i i u svjetskoj židovskoj zajednici loše primani, kad je podržao austrijskog predsjednika Kurta Waldheima, čija je nacistička prošlost bila razotkrivena 80-ih.

CRKVA I SJEMENIŠTE u La Reji, gdje je radio ultratradiocionalistički
katolički biskup WilliamsonCRKVA I SJEMENIŠTE u La Reji, gdje je radio ultratradiocionalistički katolički biskup WilliamsonIpak, ukupni odnosi Vatikana s Izraelom i židovskom zajednicom bitno su poboljšani za pape Ivana Pavla II. Njegov nasljednik Benedikt XVI., međutim, bitno se razlikuje od njega, njegovi su prioriteti drukčiji, on smatra da je najvažnije iznutra jačati Crkvu, da je važnije njeno unutarnje ustrojstvo nego njeni vanjski odnosi, na čemu je jako radio Ivan Pavao II. Benedikt XVI. u toj se namjeri jako okrenuo tradiciji, pa je počeo u crkvenu praksu vraćati tradiciju i kad je riječ o interpretaciji vjere, i o liturgiji, i o crkvenom protokolu, ali i o pogledima na razne stvari iz starije i novije povijesti. Među Židovima nije dobro primljena ni kanonizacija pape Pija XII., za kojega Židovi tvrde da u II. svjetskom ratu nije podiagao glas protiv holokausta. No odnose je ponajviše narušila odluka Benedikta XVI. da u Crkvu vrati četvoricu ultrakonzervativnih biskupa, sljedbenika crkvenog otpadnika Marcela Lefebvrea, koji su 1988. ekskomunicirani jer su se suprotstavljali reformama započetim Drugim vatikanskim koncilom.


Sporno je bilo vraćanje u krilo Katoličke crkve i engleskog biskupa Richarda Williamsona, koji niječe postojanje holokausta, koji tvrdi da plinskih komora u nacističkim logorima nije bilo, te koji je čak posredno tvrdio da je Hitler imao pravo što je uklanjao Židove iz njemačkog društva. Zbog vraćanja tog čovjeka u krilo Crkve židovska zajednica najavila je da to ugrožava cjelokupne odnose s Vatikanom.

Ta je afera skrenula pozornost ne samo na Williamsona, nego i na njegova učitelja Lefebvrea. Marcel Lefebvre rodio se 1905. u sjevernoj Francuskoj. Kao mlad svećenik bio je poslan na nekoliko misionarskih zadataka u Afriku, a 1955. postao je biskup u senegalskom glavnom gradu Dakaru te predstavnik Vatikana u tadašnjim francuskim kolonijama u zapadnoj Africi. Od rane mladosti iskazivao je konzervativna stajališta, posebno nakon što se iz Afrike vratio u Francusku. Bio je velik protivnik onoga što je 60-ih odlučeno na II. vatikanskom koncilu i otvoreno govorio protiv modernizacije crkve. Lefebvre je bio protiv decentralizacije Crkve jačanjem nacionalnih biskupskih organizacija.
Papa Pavao VI., da umiri Lefebvrea i druge konzervativce, dopustio mu je da u Švicarskoj u mjestu Econe osnuje Društvo Svetog Pija X. Ono je postalo glavno okupljalište konzervativaca koji su bili protiv tadašnjeg vodstva Crkve, a financirali su ga europski konzervativni politički krugovi i francuski monarhisti. Vatikan nije prihvaćao te sve žešće kritike pa je Društvo izgubilo status unutar Katoličke crkve, a Lefebvreu je zabranjeno da zaređuje svećenike, daje sakramente i drži mise. On je te zabrane uvelike ignorirao.

ELI WIESEL nazvao je rehabilitaciju Williamsona 'vulgarnim činom'ELI WIESEL nazvao je rehabilitaciju Williamsona 'vulgarnim činom'Nakon što je Ivan Pavao II. 1978. postao papa, pokušao je naći kompromis s Lefebvreom, ali se Lefebvre sve više radikalizirao. Njegove kritike Vatikana postajale su sve žešće, pa je čak počeo govoriti da su vlast u Vatikanu preuzeli slobodni zidari i satanisti, te da "nitko ne može reći da Rim nije izgubio vjeru". Kad je 1988. protiv papine odluke četvoricu svećenika unaprijedio u biskupe, bio je izopćen iz Crkve zajedno s njima. Lefebvre je umro 1991. Njegovi sljedbenici ostali su i dalje izvan Crkve, iako je bilo pokušaja da ih se integrira, što je tek sada učinio Benedikt XVI. procjenjujući da ondašnja shizma pripada crkvenoj povijesti, a da je pokret što ga je pokrenuo Lefebvre izgubio na važnosti.

No unutar Crkve mnogi nisu za što se zalagao Lefebvre, da je podržavao razne mračne režime poput argentinske vojne hunte, da su ga slavili čak i fašisti, a skrenuta je pozornost i na stavove njegovih sljedbenika, posebno Williamsona, koji je bio među četiri Lefebvreova izabranika za biskupe 1988.

I Williamson je čovjek neobične biografije. On je 1940. rođen u anglikanskoj obitelji. Dobio je odlično obrazovanje u privatnim školama i na sveučilištu Cambridge. I on je kao mlad čovjek neko vrijeme proveo u Africi, gdje mu se svidjela katolička misionarska djelatnost i 1971. je prešao na katoličku vjeru, a 1972. je ušao u Društvo Svetog Pija X. u Švicarskoj postao Lefebvreov sljedbenik i vodio podružnice njegova društva u u Njemačkoj i SAD-u. Ultrakonzervativan, protivio se modernizaciji Crkve, ekumenizmu, tvrdio da je Društvo Svetog Pija X. stvarna Crkva, dok je za vodstvo Crkve u Rimu smatrao da je "pod utjecajem Sotone". Židove smatra "Kristovim neprijateljima". Tvrdio je da Židovi žele dominirati svijetom, a uvjeren je i da su "Protokoli sionskih mudraca" autentičan dokument koji to dokazuje. Najviše zgražanja izazvale su njegove tvrdnje da je u II. svjetskom ratu u nacističkim logorima ubijeno između 200 i 300 tisuća Židova, a da su podaci o nekoliko milijuna ubijenih "smiješne, pretjerane informacije iz druge ruke". Nijekao je holokaust mnogo puta, nedavno je u intervjuu švedskoj televiziji izrekao tako šokantne tvrdnje da je njemačko državno odvjetništvo protiv njega pokrenulo kaznenu istragu, jer je u Njemačkoj nijekanje holokausta kazneno djelo.
Upravo je u Njemačkoj bilo najviše zgražanja kad je Benedikt XVI. odlučio i Williamsona vratiti u Crkvu, jer se ondje relativiziranje holokausta smatra nedopustivim i kažnjivim. Njemački mediji žestoko su napali papu jer je rehabilitirao negatora holokausta, a napala ga je čak i kancelarka Angela Merkel, rekavši da je papina odluka da rehabilitira Williamsona stvorila dojam kako je nijekanje holokausta dopustivo. Napomenula je da nije njezin običaj da se miješa u crkvene stvari, ali je dodala: "Stvar je sasvim drukčija kad su pitanju principi, a ja smatram da je ovdje riječ o načelnom pitanju kad se stvara dojam da je dopustivo nijekanje holokausta."

RABIN DAVID ROSEN na čelu židovske delegacije kod pape Benedikta XVI.RABIN DAVID ROSEN na čelu židovske delegacije kod pape Benedikta XVI.Zatražila je da papa pokaže "sasvim jasno" da ne može biti nijekanja holokausta, te izjavila da opći odnos prema Židovima mora biti pozitivan.
Nije poznat ni jedan slučaj da bi neki zapadni političar, a posebno ne iz zemlje s tako snažnom katoličkom zajednicom kakva je Njemačka, tako kritizirao papu. Događaj je to bez presedana u posljednje vrijeme, koji mnogo govori o odnosu njemačke javnosti prema papi, ali i o rušenju papina autoriteta u njegovoj domovini. Na njegov račun stigle su kritike i od visokih njemačkih katoličkih dostojanstvenika, pa je kardinal Karl Lehmann iz Mainza za rehabilitaciju Williamsa izjavio da je to "katastrofa". Hamburški nadbiskup Werner Thissen je rekao: "Rehabilitirati nekoga tko negira holokaust uvijek je loše. A činjenica da je to papa učinio nakon što je Williams nedavno ponovio svoje stavove upravo je strašna. To podriva povjerenje u Crkvu."
Papa se isprva blago ograđivao od tih kritika, ne samo iz Njemačke, nego i iz drugih dijelova svijeta te iz židovskih krugova, a Vatikan je službeno obznanio da papa, kad je odlučio Williamsona vratiti u Crkvu, nije znao za njegove stavove o holokaustu. No nakon što se sve to pretvorilo u veliku aferu, papa je sad ipak poduzeo ova dva važna koraka kojima želi pokazati da mu je stalo da se odnosi sa Židovima poboljšaju.
Primajući delegaciju američkih Židova, o svom odnosu prema holokaustu, koji je nazvao Šoah, bio je vrlo jasan: "Mržnja i prezir prema ljudima, ženama i djeci iskazivani tijekom Šoaha jesu zločin protiv Boga i protiv čovječnosti. To mora svima biti jasno, posebno onima koji slijede tradiciju Svetog pisma. Nedvojbeno je da je nijekanje ili umanjivanje tog groznog zločina nepodnošljivo i posve neprihvatljivo."

Židovski vođe njegove su riječi pozdravili aplauzom te je većina izjavila da je time kriza između židovske zajednice i Vatikana prebrođena. Neki su ipak imali još jedan zahtjev, da Williamson zbog svojih izjava ostane isključen iz Crkve. Williamson je i posljednjih dana nekoliko puta komentirao najnovije događaje. Ispričao se jedino papi, i to samo zbog nevolja koje mu je izazvao, ali se nije odrekao svojih stavova. Rekao je da će ih se odreći samo ako ga netko uvjeri u suprotno, a "takvo uvjeravanje moglo bi trajati dosta vremena". Mnogi njegovi kritičari i kritičari njegova vraćanja u krilo Crkve iz crkvenih i drugih krugova smatraju da bi Vatikan ipak najbolje postupio kad bi Williamson ipak ostao izvan Crkve, sve dok se ne odrekne nijekanja holokausta.

Vezane vijesti

"Vati-Leaks": Glasine čak i o atentatu na Papu

"Vati-Leaks": Glasine čak i o atentatu na Papu

Riječ je o intrigama, izdaji i tajnim dokumentima - cijela priča zvuči kao da ju je napisao neki pisac kriminalističkih romana. Sumnja se da je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika