UDAŠE NAM NAŠU EDU
Edita Marija od Križa, HTV2, subota, 21.35
Evo, ja ovo zbilja ne razumijem. Pritom čak niti ne govorim o potezu Edite Majić, hrvatske glumice koja se u Španjolskoj zaredila kao karmelićanka. To što ne razumijem njezin poriv da Bogu služi bosonoga ni uvjerenje da će mu biti vjerna jedino ako spava s cjepanicom pod glavom - vrlo je lako posljedica činjenice što sam neproduhovljena bezveznjača iz nevjerničke obitelji. To što mi je, dok sam je gledala kako se presretno i blaženo smiješi iza višestrukih rešetaka kroz koje ne smije dodirnuti vlastitu obitelj, na pamet pala svetogrdna misao: "Pa, dobro, možda je i bolje ovako nego da su je morali dat u Vrapče" - vjerojatno je isto posljedica mog nerazumijevanja dubljih i svetih sfera. Odmah se ispričavam i posipam pepelom - možda fakat nisam u stanju spoznajom dodirnuti božansko pa sam zbog toga tako cinična. No neshvaćanje razloga iz kojeg nam je HTV baš morao prikazati dokumentarac o Editinom zaređenju ipak nije rezultat neproduhovljenosti. U njemu, naime, nije bilo apsolutno ničeg zanimljivog, ničeg novog, ničeg što bi proširilo gledateljske vidike - samo prikaz nečega što bi se moglo opisati kao duhovni ekvivalent svadbe u kojoj se cura iz našeg kraja udala u stranoj zemlji pa joj je cijela obitelj, s tu i tamo kojim prijateljem i kolegom došla čestitati. Svaka čast, ali snimke s takvog događaja, najčešće su jedino zanimljive kao nostalgičan dodatak obiteljskoj videoteci.
Ocjena: bez veze (0)

TUŽNO OKO U
BORBI PROTIV RECESIJE
Lica nacije, petak, HTV1, 22.20
Po starom, dobrom običaju, Branimir Tužno Oko Bilić odabrao je temu o kojoj svi histeriziraju već tri mjeseca (ekonomska kriza, svi ćemo pomrijet u bijedi s izrazom negodovanja na licu, ajmo pitat ekonomiste koja su najbolja skloništa), ali se za razliku od svih ostalih potrudio da je obradi na najdosadniji mogući način. Vragolan kakav već jest, skroz mu je uspjelo. Ivan Lovrinović i Tihomir Domazet, koje je pozvao u goste glede tih skloništa i sličnih proročanstava i opet su mu se pokušavali oteti kontroli te poglavici Tužnom Oku unatoč pokušavali u svoja izlaganja unijeti tračak živosti, smisla i pameti. Čak su i zanimljive sakoe obukli. Ali ne. Svaki put kad bi netko od njih pokušao reći nešto pametno, gledateljima razumljivo i barem donekle povezivo sa stvarnošću, Brane bi ga prekinuo ibervažnim pitanjem u stilu: "Da, ali kako da se BORIMO protiv krize?" Već nakon deset minuta bilo je jasno da emisija više nema šanse čak ni da mu jedan od gostiju odgovori: "VBR-om i šamarima!" i demonstrira mu argument na licu mjesta. Nakon pola sam sata od silne napetosti zaspala pred televizorom i sanjala da jednom gostu u studiju naglo izrasta kosa, postaje hevimetalac te namah počinje vitlati uvojcima uz Iron Maiden. Čak i uz to, u snu sam se još uvijek pitala: "Bože, zašto ovo mora biti TAKO DOSADNO"???
Ocjena: zijev (1)

NIJE GROZNO, SAMO JE LOŠE
Moja 3 zida, RTL, utorak, 20.00
Još me jedna borba ovoga tjedna dočekala pred malim ekranom, s tim da je ovaj put bila riječ o doista teškoj borbi s vlastitim mi predrasudama. Naime, kad sam čula da RTL (prva predrasuda) počinje s emitiranjem domaće humoristične serije (druga predrasuda), u kojoj će hrvatski glumci (treća, četvrta, peta i osamdeseta predrasuda) bez scenarija improvizirati smiješne situacije i duhovite replike (kalkulator, molim), dobila sam lagani facijalni grč. Urođeni debilizam utjelovljen u sklonosti da pogledam barem deset minuta apsolutno svake gluparije koja se naziva humorističnom tjerao me da provirim i u "Moja 3 zida", a glas razuma panično je vikao: "NEEEEEE"! Ubroji li se u jednadžbu i to što sam pročitala da je koncept preuzet s njemačke televizije, čiji je humor obično jednako uspješan kao i hrvatsko sudstvo, jasno je da sam strepila pred tih deset minuta, za koje sam znala da ću, razumu usprkos, provesti pred televizorom uključenim na RTL. No na svoje sam veliko čudo zadanih deset minuta ipak izdržala bez izvikivanja parola koje bi me bilo sram ponoviti pred bakom, a potom ih čak i produljila na fakultativnih pet. S velikim oduševljenjem objavljujem da se moji strahovi ipak nisu do kraja obistinili i da "Moja 3 zida" nisu bila katastrofalna nego samo loši i glupi. S obećavajućim naznakama da bi se mogli razviti u priglupe i osrednje. Jadranka Đokić među glumačkom se ekipom definitivno najbolje snalazi s improvizacijama (što će reći da zaslužuje nebeski visoku ocjenu plus dva) i iako joj baš ne uspijeva proizvesti duhovitost, sasvim je solidna u glupiranju. Koncept po kojem glumci ne dobivaju scenarij nego samo šture upute sam je po sebi relativno zanimljiv, iako u izvedbi ostaje na razini: "Isomiki, kakvu će sad glupost S TIM izvest?" Ipak, cijelu je priču potpuno neizdrživom učinila publika u studiju, koja se klasično kleberi na svaku debilanu, presretna što sjedi u istoj prostoriji s kamerama, pa se petnaestminutno gledanje ipak pokazalo mojom granicom izdržljivosti. Ipak, zbog koliko-toliko originalnog koncepta, Jadranke Đokić i donekle vidljive šanse da će se serija od loše i nepodnošljive pretvoriti u jadnu i jedva podnošljivu...
Ocjena: prolaz (2)

DOBRO DOŠLI U 2009.!
Kako sam upoznao vašu majku, RTL, pon-pet, 16.40
Premda je i više nego očito da je HTV u ovoj sezoni pobrao skoro sve najbolje iz strane produkcije ("Momci s Madisona", "Zovem se Earl", "Kalifornikacija" itd.), ovom prilikom čestitam RTL-u na izlasku iz kome uzrokovane neprekidnim prikazivanjem dvadeset godina starih humorističnih serija. "Kako sam upoznao vašu majku" možda nije najbolja niti najsmješnija humoristična serija koja se trenutno prikazuje na stranim televizijama, ali je zgodan i simpatičan nasljednik svojedobno megapopularnih "Prijatelja" s nekoliko glumačkih aduta kao što su Alyson Hannigan (sjećamo je se kao Willow iz "Buffy") i Jason Segel (često dio ekipe u komedijama iz produkcije Judda Apatowa, kao što je "Preboljeti Saru Marshall"). Ako se u dogledno vrijeme iščupa iz ralja sto pedesetog repriziranja "Dadilje" i sličnih čudaštava iz osamdesetih, možda se pokaže da za strani program na RTL-u još uvijek ima neke (slabašne) nade.
Ocjena: vrlo dobar (4)