Era jeftine nafte bliži se kraju, upozoravaju analitičari"Era jeftine nafte u svakome slučaju bliži se kraju, jer se lako i jeftino nakupljene rezerve postupno iskorištavaju," rekao je Ronald Stöferle, naftni analitičar Erste Grupe na konferenciji za medije održanoj u Beču. Mnogo veća ovisnost o naftnim grupacijama u vlasništvu države te sad već vrlo mali udio proizvodnje i naftnih rezervi privatnoga sektora također ukazuje na dugoročni porast cijena nafte. Strukturalni problemi naftne industrije rezultat su dugog perioda bez reakcije, zbog kojeg sada počinjemo osjećati posljedice. Nemoguće je predvidjeti točno vrijeme kada će se postići ili premašiti maksimalna brzina globalnog izvlačenja nafte. Međutim, čini se da su ovisnost o golemim naftnim poljima i smanjena proizvodnja u glavnim državama proizvođačima nafte, kao što su na primjer Meksiko, Norveška i SAD, jasni signali. "Činjenica da su se kapaciteti međunarodnih naftnih korporacija za izvlačenje nafte općenito smanjili u posljednjih deset godina, što uz nevjerovatan porast cijena, govori nam mnogo," rekao je Ronald Stöferle.

Jedan od pozitivnih aspekata rekordnih razina cijene nafte u prošloj godini zasigurno je poticanje javne rasprave o pitanjima poput sigurnosti opskrbe te prelaska na obnovljive izvore energije. Prelazak na alternativne izvore energije promovirao bi, između ostalog, i mir, jer bi se time pomoglo otkloniti sve veći rizik ratova zbog resursa i usmjeriti pažnju na brigu za okoliš. Međutim, kako su cijene ponovno pale, javna rasprava o tome pitanju opet je u pozadini.

Međutim, analitičari Erste Grupe istaknuli su da što duže cijene nafte ostanu na razini od oko 40 dolara ili manje, to će brže opskrba postati deficitarna, jer će se programi ulaganja i istraživanja nafte pri takvim cijenama odgoditi ili otkazati. Trenutačno ulaganja ne čine ni 20 posto od preporučene količine potrebne za povećanje proizvodnje sa sadašnjih 86 milijuna barela na 125 milijuna barela do 2030.

Općenito, Erste Grupa očekuje smanjenje potražnje za naftom u 2009. i 2010. za oko 1 posto. Očekuje se da će se opskrba izvan OPEC-a smanjiti za gotovo 0,6 posto zbog smanjene proizvodnje u Rusiji, Meksiku te u Sjevernome moru; a prema analitičarima, OPEC će smanjiti količinu nafte koja se izvlači za još najmanje 2 do 3 milijuna barela na dan. Na sljedećem sastanku u ožujku, OPEC će izvlačenje nafte vjerojatno smanjiti za najmanje 1 milijun barela na dan. Tako će proizvodnja već biti manja za ukupno 5,2 milijuna barela, što predstavlja gotovo 6 posto ukupne potražnje. Godine 2001., proizvodnja je u četiri koraka smanjena za 5 milijuna barela (19 posto ukupne OPEC-ove proizvodnje), što je za posljedicu imalo rastući trend koji je trajao šest godina. Trenutno se radi o smanjenjima od 14,5 posto od ukupne proizvodnje OPEC-a, no čini se da je ekonomska kontrakcija mnogo dramatičnija od one u 2001.

Kada se monetarna vrata ponovno otvore te se cirkulacija ponovno ubrza, preferencije prema 'realnoj' imovini uslijed inflatornog okruženja. Korelacija između rasta opskrbe novcem i cijene nafte u povijesti se pokazao vrlo pozitivnim, što može upućivati na jasno više cijene nafte. U takvom scenariju, robe, a osobito nafta i zlato, mogle bi najviše profitirati.

Istovremeno, cijena nafte više neće funkcionirati prema zakonima ponude i potražnje, nego prema monopolističkim pravilima nekoliko velikih država proizvođača nafte. Budući da i proizvodnja također postaje sve skuplja te će se tek djelić potrebnih velikih ulaganja dogoditi i budući da su brojna naftna polja te države proizvođači nafte već premašili svoj vrhunac proizvodnje, ponovno se dugoročno mogu očekivati mnogo veće cijene. Zbog toga su cijene od USD 200 po barelu vrlo moguće u sljedećih tri do pet godina.

Budući da je potražnju teško procijeniti zbog trenutnih poremećaja, učinaka i trajanja, analitičari Erste Grupe očekuju sporija uzlazna kretanja, no pri trenutnoj razini cijene nafte vrlo je privlačan omjer mogućnosti i rizika. Međutim, čim se dogodi primjetan napredak u poboljšanju globalnih ekonomskih izgleda, doći će do faze obnovljenog i snažnog trenda. "Zbog toga očekujem prosječnu cijenu od USD 55 po barelu u 2009., no čim nastupi oporavak ekonomije, cijena bi se trebala popeti preko USD 70 po barelu," rekao je Ronald Stöferle.