19.02.2009. / 17:30

Autor: Hrvoje Šimičević

'Argumenti HNB-a su pogrešni: Nema straha od inflacije jer Hrvatskoj nedostaje novac'

Akademik Zvonimir Baletić, vodeći stručnjak za ekonomske krize, predviđa što Hrvatsku očekuje u ovoj godini, kako će gospodarstvo reagirati na globalnu krizu i recesiju te što izvršna i monetarna vlast moraju poduzeti kako društvo i država ne bi bankrotirali

Akademik Zvonimir BaletićAkademik Zvonimir Baletić

Akademik Zvonimir Baletić jedan je od mjerodavnijih ekonomskih stručnjaka u Hrvatskoj kad je u pitanju razgovor o ekonomskoj krizi koja je trenutačno aktualna na svjetskoj razini.

Doktorirao je 1964. na tezi Privredne krize u marksističkoj ekonomskoj teoriji, a posljednjih 40 godina bavi se ekonomskom teorijom, posebno teorijskim problemima političke ekonomije te problemom planiranja dugoročnog ekonomskog razvoja.

Prošle je godine u Hrvatskoj objavljena knjiga 'Depresija, rat i strah' Roberta Higgsa, u kojoj ovaj povjesničar i ekonomist analizira uzroke i posljedice razdoblja Velike depresije iz 1930-ih godina. Akademik Baletić, koji je napisao predgovor za knjigu, kaže kako Higgsov pogled na kapitalistički svijet nije nužno rezerviran za negativne ekonomske događaje koji su obilježili prvu polovicu 20. stoljeća. 'S obzirom na sve što se trenutačno događa u svijetu, pouke iz prošlosti su i više nego dobrodošle', kaže Baletić.

nacional.hr: Ima li prema vama Hrvatska dostatne političko-ekonomske mehanizme da smanji utjecaj krize?

Prije svega treba shvatiti ozbiljnost naše situacije. Ako je cijeli svijet zahvaćen krizom, onda se apsolutno odmah moglo znati da kriza dolazi i k nama i da će naš život neće biti lak sa novim uvjetima zaduživanja i otplate duga. Moglo se odmah znati da će se teže izvoziti, da ćemo teže dobivati kredite, da će novac biti skuplji, ali i da će poduzetnici biti oprezniji pri odlukama o ulaženju u poslove. Ako smo došli do toga, onda je izvanredno važno da država svojim sredstvima i ponašanjem selektivno podrži potražnju održavanjem potrošnje i poticanjem investicijskih poduhvata, da ne dođe do pada proizvodnje i zaposlenosti i urušavanja kreditnog sustava i općeg pada cijena, a time i daljeg produbljavanja krize. Politika štednje, koju neki u ovom trenutku zagovaraju, ne vodi prema izlazu iz krize, jer ona pojačava kontrakciju poslovne aktivnosti preko izvlačenja novca iz opticaja i odgađanja poslova, što se u situaciji pada cijena može pokazati racionalnim i isplativim, ali ne i poticajnim za oživljavanje gospodarske aktivnosti. To naravno ne znači poticatii potražnju bilo čega nego proizvodnju onih proizvoda i djelatnosti koje su strateški bitne za gospodarski i socijalni razvoj. Drugim riječima, ne treba kresati svaku potrošnju, već je potrebno voditi računa u što se troši i kakvi će biti razvojni efekti. Privatne investicije treba poticati u onoj mjeri u kojoj je to trenutačno moguće, ali treba voditi računa da one više ovise o budućim izgledima zarade nego o sadašnjoj raspoloživosti sredstava. Ali, prije svega, država mora također održavati zadovoljavajući stupanj likvidnosti, jer efekti nelikvidnosti imaju lančano kumulativno djelovanje. Bitnu ulogu u tome imaju centralna banka i vlada, koja je dužna uspostaviti mogućnost da se lako može doći do novca i da se potraživanja mogu lako naplatiti. Proračun također ima neke efekte na likvidnost, ali za samo održanje likvidnosti odgovorna je prije svih centralna banka.

nacional.hr: Na koji način je država trebala reagirati?

Antikrizna politika se ne može voditi predkriznim kriterijima i motivima i mora djelovati brzo. I mali gubitak vremena brzo produbljuje krizu a povratak na prethodno stanje je tegoban i spor. Jedan od naših problema je što centralna banka nije pravovremeno reagirala. Čak štoviše, iz centralne banke dolazilo nam je uvjeravanje da mi nismo u krizi i da će nas ona zaobići, pa čak da njihov posao nije da interveniraju emitisijom dodatnog novca i kredita, već se državu i poslovne banke upućivalo da se zadužuje u inozemstvu, gdje su izvori kredita za strane subjekte presušili ili su postali vrlo skupi. Odbijanje emisije odbijalo se zbog navodnog straha od inflacije i ugrožavanja stabilnosti cijena i deviznog tečaja, što zapravo nema osnove. Prvi dramatični efekt krize je nagli pad cijena. Naime, raspadom kreditnog sustava gospodarstvo ostaje bez potrebne količine sredstava plaćanja, gotova novca da bi zadovoljio te potrebe, a i on se u velikoj mjeri povlači iz opticaja. U tom stanju gospodarstvu ne prijeti inflacija, nego, obrnuto, deflacija, pad cijena. U tom trenutku centralna banka treba zaustaviti padanje cijena dodatnom količinom novca iz emisije, i time zaustaviti pad aktivnosti, bez straha da će cijene naglo porasti u zonu inflacije čak ako bi se to u umjerenom stupnju i dogodilo, do otprilike 4% to bi samo pomoglo bržem oporavku. Ako bi u kojem slučaju došlo do bujanja inflacije, zadaća je centralne banke da to spriječi.Prema tome, stabilnost cijena treba braniti ne samo od rasta, nego i pada. Ne treba zaboraviti da deflacija, razara gospodarstvo možda čak i brže od inflacije.

nacional.hr: Što zapravo znači kriza?


Ta pojava nije dovoljna shvaćena u nas, čak ni u profesionalnim krugovima. Kriza je nagla kontrakcija gospodarstva, pad proizvodnje, dohotka i zaposlenosti, koja se brzo širi povezanim tržištima. U suvremenim globalnim uvjetima poslovanja ona nužno poprima svjetske razmjere. Prvo izbija u financijskom sektoru i financijskim mehanizmima pa se brzo prenosi i multiplicira. Ona u pravilu izbija u najrazvijenijim i dominantnim gospodarstvima ali se širi i na druge manje razvijene zemlje. Dapače, na 'perifernim' područjima i zemljama, utjecaji krize se pojačavaju i pogađaju slabe, posebno financijski ovisne zemlje više nego one koji imaju jače strukture i veće iskustvo u vođenju politike. Prema tome, mi smo trebali biti brži u reagiranju, što ne vidim da se dogodilo. Ako nema kredita, ako je nedovoljan novac koji je zatečen, onda se mora povećati količina novca u opticaju . Ako centralna banka ima monetarni suverenitet i kontrolu financijskog sustava ona to mora učiniti. Uspostava sustava plaćanja, posebno dostupnog kredita, prvi je uvjet oporavka i prva zadaća monetarne vlasti. Prema najnovijim podacima, američki sustav centralne monetarne vlasti, Europska Centralna banka i druge zapadne centralne banke su ubacile su krajem prošle godine ukupnu svotu od 4 tisuće milijardi dolara likvidnih sredstava. Čak i konzervativna Europska centralna banka daje priliku državama da kompenziraju gubitak likvidnosti, nastao uslijed krize

nacional.hr: U kakvoj situaciji Hrvatska dočekuje krizu?


Naša situacija je nešto specifična, ali pritom ne mislim da je bolja. Hrvatska ima golemi vanjski dug, a u ovom trenutku, uvjeti kreditiranja su se bitno pogoršali. Zbog razmjera našeg vanjskog duga, nije postojalo nikakvog načina da nas kriza mimoiđe. Uz to, treba kazati da je Hrvatska već dugo u stanju stagnacije, još od 1980-ih godina. Tada smo imali nultu stopu rasta, dogodio se potom rat, da bi gospodarstvo palo na 50 posto predratnog stanja. Nakon toga smo se polako izvlačili. Tek danas smo negdje na razini koja je bila 1990. Prema tome, kada bi podvukli liniju, ostali smo u prosjeku negdje na nultoj stopi rasta, što bi značilo da Hrvatska nije ostvarila rast koji su drugi ostvarili. Mi smo za drugima ostali u velikom zaostatku. Uvoz nam je dvostruko veći od izvoza, pa drugu polovicu uvoza plaćamo zaduživanjem. Problem je što time nismo dugoročno u stanju uspostaviti ravnotežu. Takva se ravnoteža može uspostaviti samo povećanjem izvoza ili prodajom imovine. Prema tome, kriza nam stvara samo nove teškoće i probleme, uz one koje smo od ranije naslijedili.

nacional: Koji su razlozi tomu?


Prvenstveno nismo iskoristili šansu da onaj pad iz vremena rata brzo popravimo, da iskoristimo postojeći potencijal i oživimo ekonomiju barem do razine predratne proizvodnje. Drugim riječima, izgubljena je ekonomska dinamika a s njom i potencijal ubrzanog rasta. Velik dio industrije u Hrvatskoj je propao, proizvodna struktura se pogoršala, a produktivnost nije bitno veća. Nismo iskoristili dugo razdoblje prosperiteta u svijetu koje je trajalo posljednjih 10 godina. Stalno smo bili na niskoj razini razvoja, praćenim sporim promjenama. Sada smo na tako stagnantnom gospodarstvui borimo se s dugom , u situaciji financijske krize. Doživljavamo krizu u već jednoj iznimno nepovoljnoj situaciji vanjske zaduženosti

nacional.hr: Da li se aktualna kriza mogla predvidjeti?

Povijesno i teorijsko bolje poznavanje zakonitosti ekonomske dinamike upućuje tomu da se povremeno izbijanje ekonomske krize može očekivati, pa i predvidjeti. U posljednje dvije godine bilo je mnogo simptoma predkrizne situacije, ali su tržišni akteri olako zanemarivali. Ali to se u pravilu i događa, jer su oni tada zaneseni kratkoročnim izgledima spekulantskih dobitaka a o temeljnim procesima ne vode računa. Krize su pojave kapitalizma posljednjih 200 godina, o njima postoji obimna empirijska i teorijska literatura. posebno za vrijeme i poslije velike krize 1930-ih godina Od 1960-ih godina interes za opće krize se je izgubio pred uvjerenjem da one više nisu moguće, da su države razvile potrebne preventivne mehanizme i da je u tim uvjetima najbolje prepustiti tržištu da održava visoku stopu rasta i trajnu ravnotežu. To je ta tzv. neoliberalna doktrina, koja se u posljednjih četrdesetak godina učvrstila u teoriji kao mainstream i praktično gotovo obavezna u ekonomskoj politici. Bilo je ekonomista koji se s tim nisu slagali, i ja sam bio jedan od njih, ali su bili ušutkivani i njihova upozorenja ignorirana. Upravo razmah tržišnih sloboda, globalni razmjeri tržišta i labava regulacija upućivali su na mogućnosti nove globalne krize, nečeg sličnog onom što se dogodilo 30-ih godina. Naravno, valja uzeti u obzir da se ova dva razdoblja razlikuju u mnogočemu: u međuvremenu, nastale su velike tehnološke promjene, globalizacije je postala dominantna značajka svijeta, a nestao je komunizam kao alternativni društveni sustav .Uz niz povijesnih razlika, neki temeljni procesi ostali su ipak približno isti i izazivaju slične posljedice.

nacional.hr: Koliko će kriza dovesti do preispitivanja neoliberalnog kapitalizma, ali i liberalizma kao dominantne tržišne teorije? SAD je prvi krenuo s državnim intervencionizmom, odnosno 'socijalističkim' metodama, ali i druge države u Europi.


Neoliberalizam je kao teorija i ideologija pala i kada je izbila kriza, jer se i temeljio na apriornom negiranju mogućnosti opće krize. U novom će se kontekstu zasigurno nastaviti različiti znanstveni prijepori, ali u svojoj osnovi, teorija neoliberalizma je sa ciljevima i metodama doživjela slom, o tome više ne može biti nikakvoga spora. Iako će biti nastojanja da se sačuva opći smjer i ideološke sklonosti liberalizma. Liberalna učenja sada su u povlačenju i nitko više ne može zatvoriti oči i vjerovati, da sve treba pustiti tržištu da se samo regulira gospodarske procese i odnose. To više nije moguće, nakon što smo uvidjeli da su slabosti tržišta glavni krivac za trenutačno stanje. Potvrdila se svijest da je tržišno gospodarstvo samo po sebi nestabilno i sklono kolebanjima i poremećajima

nacional.hr: Hoće li doći do uspostavljanje novih preventivnih mjera u budućnosti?

U posljednjih 30 godina ta je regulacija gotovo nestala. Države su se u pitanju opće regulacije povukle ili su bile potisnute, a međunarodne institucije nisu u dovoljnoj mjeri preuzele tu regulaciju. Bretonvudski sporazumi su pali već 1971., nakon čega je nastala opća nestabilnost međunarodnih monetarnih odnosa. Nova vremena zahtijevaju da se postupno uspostavi jedan novi sustav regulacije. S jedne strane države će tražiti veću autonomiju i utjecaj na međunarodnu regulaciju, ali stupanj globalne ovisnosti i dalje će biti visok. Svjetske će sile vjerojatno tražiti sporazumno rješenje na globalnoj razini. Teško je u ovom trenutku predvidjeti na će se način provesti te promjene, no sigurno je da će konačni rezultat biti ponovno učvršćivanje kapitalizma, koji danas predstavlja gotovo isključivi globalni gospodarski sustav. Razlika će zasigurno biti uvođenje određenih ograničavajućih pravila, koji neće dopustiti da se svijet apsolutno prepusti tržišnim snagama, niti dominaciji jedna države u svijetu.

nacional.hr: Može li se u trenutačnoj situaciji pomiriti težnje poduzetnika i korporacija prema maksimizaciji profita, čemu se suprotstavlja socijalni segment?

Tu će iskustvo SAD imati presudnu riječ, jer je to država koja unutar sebe ima socijalnu krizu, jer je vodila politiku koja je do nje dovela. Možda će jačati zapadnoeuropski sustav socijalne države. No teško je reći što će biti s drugim državama, posebice onima, koje su sada izašle kao veliki igrači, poput Kine i Indije. Pitanje je kako će i Rusija riješiti stanje svojih ekonomskih i socijalnih odnosa. Svakako, mislim da će uslijediti diferencijacija između i diversifikacija unutar nacionalnih politika, ali će se tražiti i načini da se to sve održi u jednom sustavu dogovorene ravnoteže i partnerstva

nacional.hr: Da li je ova kriza kraj SAD-a kao dominantne sile u svijetu?

Amerika će također izvući određenu pouku iz krize. Ona je morala osjetiti granice svoje moći. Naravno, to ne znači da je moć SAD-a u potpunosti nestala, no aktualna situacija će prisiliti službeni Washington da definira svoje odnose prema svijetu. Mislim da se polako već sada ide u tom smjeru, jer su sasvim svjesni toga. Od SAD-a možemo očekivati uspostavljanje određenih partnerskih odnosa, čime će se i mijenjati dosadašnja pozicija s koje su oni diktirali globalnu politiku. Za očekivati je uspostavljanje boljih odnosa sa Kinom, Rusijom, Indijom, kao i Europskom unijom. Prema tome odnosi će se morati drugačije definirati. S druge strane, treba kazati kako se situacija u svijetu nije toliko promijenila, da bi SAD izgubile tu svoju vodeću ulogu. Samo je sada potrebna promjena politike na globalnom planu, jer su SAD dosadašnjom ekonomskom postale jednim od najvećih dužnika, sa velikim deficitom u proračunui u trgovinskoj bilanci. Prema tome, SAD su postale ovisne o svjetskom kapitala. U ovom trenutku azijske zemlje, a ne SAD, upravljaju s viškovima kapitala, te s tim viškovima uvjetuju kretanja na globalnom tržištu. Prema tome, SAD su primorane slijediti politiku partnerskih odnosa i nove kooperativne suradnje.

nacional.hr: Koliko će na američki intervencionizam u globalnom kontekstu utjecati činjenica da je u SAD-u došlo do promjene administarcije?

Novoj će administraciji biti manji problem svijet nego Amerika sama. Barack Obama će naići na otpor u Americi, slično kao i Roosevelt u svoje vrijeme. Poslovna elita nije pozdravila njegov intervencionizam. Nakon što se SAD malo oporavi od šoka krize, kapitalistička će elita zasigurno tražiti povratak na konzervetivni put, American way of life ne dozvoljavajući preveliki stupanj socijalizacije. Na tom će se frontu u Americi voditi glavna bitka. S jedne strane nalazi se sloboda poduzetništva, čemu se suprostavlja socijalizacija rizika tržišne privrede. Teško je reći kako će se Obama postaviti između bogatih slojeva na jednoj strani i onih koji će tražiti socijalizaciju na suprotnoj strani. No sigurno je da će ono što se u sljedećih 10 godina bude događalo u Americi, biti presudno i za cijeli svijet.

nacional.hr: Što učiniti da se kriza ovakvih razmjera ne ponovi?


Društvo u posljednjih 200 godina nije puno naučilo, jer se krize i dalje pojavljuju u sličnom ritmu. Prije 30 godina napušteni su mehanizmi koji su nastali tijekom New Deala i Drugog svjetskog rata. Ti bi mehanizmi anticiklične politike danas zasigurno bili korisni, jer bi u najmanju ruku svjiest o nadolazećoj krizi bila razvijenija, i mjerodavni i spremniji za socijalni dogovor. No, temeljni razlog zbog kojih se ciklusi ponavljaju, jest što se situacija stalno mijenja u mnogim dimenzijama, posebno u tehnološkom razvitkuU svakom slučaju te akomulirane rasta i 'razaranja' uvijek djeluju. Pitanje je u kojoj će se mjeri moći kontrolirati. Povijest pokazuje da se to ne može potpuno postići, posebno što kapitalizam zadržava svoju dinamičku prirodu, a to konkurentska dominacija privatno-vlasničkih odnosa.

Vezane vijesti

Negativni izgledi Hrvatske

Negativni izgledi Hrvatske

Agencija za dodjelu kreditnog rejtinga Moody's snizila je izglede (outlook) zaduživanja Hrvatske s ocjene stabilno na negativno, procijenivši kako će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika