UZDRMANA GLAVNA VEZA Kad je policija objavila da je Damir Šlogar ubio Ivanu Hodak, postalo je jasno da po tome Đurović s tim zločinom nije imao veze, što je uzdrmalo i tezu da je Đurović glavna veza između ubojica i naručiteljaIako je neočekivani epilog ubojstva Ivane Hodak donekle umirio hrvatsku javnost i stvorio privid da policijski istražitelji energično rade na nedavnim teškim slučajevima, istraga stravične likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića već gotovo dva mjeseca stoji na mjestu. Velike teškoće za istražitelje leže u činjenici da je rješenje ubojstva Ivane Hodak teško kompromitiralo sve iskaze Roberta Matanića. On je, naime, u slučaju Pukanić bio glavni informator o vezama atentatora sa Slobodanom Đurovićem i naručiteljem zločina. Isto tako, Matanić je sve donedavno policijskim istražiteljima nagoviještao da ima informacije i o ubojstvu Ivane Hodak. Ako policija i dalje čvrsto tvrdi da je Ivanu Hodak ubio Damir Šlogar, postaje očito da je Matanić blefirao i obmanjivao istražitelje pa se postavlja vrlo logično pitanje: što je u Matanićevim iskazima istinito, a što je potpuna laž. Iz dosadašnjih postupaka policije može se zaključiti da ni istražitelji u potpunosti ne vjeruju Mataniću. To, uostalom, pokazuje i činjenica da se Slobodana Đurovića sumnjiči za organizaciju likvidacije Ive Pukanića uglavnom na temelju Matanićeva iskaza. Istovremeno, policija nije proširila istragu na Vladimira Zagorca, kojeg je Matanić jasno naveo kao naručitelja zločina. Istovremeno, ministar Tomislav Karamarko u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu kazao je da su naručitelji Pukanićeva ubojstva izvan Hrvatske, što abolira Zagorca iako nije posve jasno na čemu se temeljila ta tvrdnja.

Temeljitom analizom Matanićevih iskaza ipak se mogu zapaziti detalji koji mogu biti ključni za istragu, a o kojima se dosad nije govorilo. Tako bi novi trag u istrazi mogao biti 30-godišnji crnogorski državljanin Miloš Peruničić iz Bara, koji je poveznica između trojice aktera: Roberta Matanića, Željka Milovanovića i Bojana Gudurića. Peruničić, koji se prema nepotvrđenim informacijama već nekoliko mjeseci nalazi u svojevrsnom kućnom pritvoru u Crnoj Gori, na različite je načine bio povezan s preostalom trojicom: neke je međusobno upoznavao, a sudeći po iskazu Roberta Matanića, nije isključeno da je imao posredničku ulogu i da bi mogao imati saznanja o naručitelju ubojstva Ive Pukanića. Tajnovitog Crnogorca Miloša Robert Matanić spomenuo je policijskim istražiteljima već početkom studenog 2008., nekoliko dana nakon što je uhićen. Tada je samo šturo objasnio da je Željka Milovanovića i Bojana Gudurića upoznao preko Miloša Peruničića, koji je s njima robijao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. U svojim posljednjim iskazima, danima uoči Božića i kasnije, Matanić je iznio zanimljive dodatne detalje: tijekom ljeta 2008. upravo je Miloš Peruničić bio osoba koja mu je javila da u Zagreb dolaze Gudurić i Milovanović i naložio mu da na svaki način pomogne toj dvojici. Ako su te Matanićeve tvrdnje istinite, Peruničić bi mogao biti važna karika u lancu prema naručitelju likvidacije Ive Pukanića. Naime, iako Robert Matanić već mjesecima umanjuje svoju ulogu u zločinu i povezanost s odbjeglim Milovanovićem i Gudurićem, nejasno je zašto netko od njih dvojice nije tijekom ljeta osobno nazvao svog znanca Matanića, najavio dolazak u Zagreb i zatražio pomoć. Jedini logični zaključak bio bi da je upravo Peruničić, po nečijem nalogu, bio dispečer i koordinator osnivanja kriminalne skupine koja je ubila Ivu Pukanića i Niku Franjića.

Miloš Peruničić za policijske je istražitelje još uvijek velika nepoznanica. Njegovo se ime počelo povezivati s kriminalom tek krajem 2003. godine u Srbiji. Godine 2003., 27. prosinca, tada 24-godišnjak, Miloš Peruničić uhićen je zajedno sa Željkom Milovanovićem samo 45 minuta nakon pljačke poslovnice Delta banke u Beogradu. Budući da ih je policija potajno nadzirala danima prije pljačke, opkoljeni su i uhićeni sat vremena kasnije kad su stigli u iznajmljeni stan, koji im je služio kao skrovište. Veći dio 2004. obojica su bili u pritvoru dok im se sudilo za tu pljačku, no krajem rujna putevi su im se razišli: tijekom jednog od VLADIMIR FABER, šef policije, još treba riješiti teške slučajeve likvidacijenastavka suđenja u beogradskoj Palači pravde Željko Milovanović iskoristio je nepažnju čuvara i pobjegao kroz prozor wc-a, a Peruničić je nakon suđenja upućen na izdržavanje kazne u zatvor u Sremsku Mitrovicu.

Ondje je nekoliko mjeseci kasnije upoznao Bojana Gudurića. Dotad neosuđivani student prava iz Novog Sada, Gudurić je u siječnju 2005. godine uhićen kao pripadnik deseteročlane kriminalne skupine koju je policija teretila za seriju pljački benzinskih crpki, kladionica, pošti, zlatarnica te nekoliko tvrtki i privatnih kuća. Šef skupine kojoj je Gudurić tada pripadao bio je Zoran Popović Ćelavi, izbjeglica iz Pakraca koji je neko vrijeme bio tjelohranitelj Andrije Draškovića, kojeg srpski mediji navode kao jednog od šefova tamošnjeg podzemlja. U hrvatskoj javnosti Popović se gdjekad spominjao uz svog brata Gorana, koji je bio u vezi sa Zagrepčankom Anom Vrtulek, koja je nestala iz Hrvatske nakon što je iz tvrtke u kojoj je radila pronevjerila osam milijuna kuna.

Od uhićenja u siječnu 2005. Gudurić je veći dio suđenja, sve do početka srpnja 2006., proveo u Sremskoj Mitrovici pa su se, po svemu sudeći, upravo ondje on i Miloš Peruničić upoznali i zbližili. Ondje su obojica u ožujku 2005. godine dočekali - Roberta Matanića. On je, naime, 1. ožujka 2005. u hotelu "Krajina" u Negotinu, nedaleko od granice Srbije i Bugarske, izazvao pravu talačku krizu: temeljem potjernice koju je za njim raspisala bugarska policija, srbijanska policija ga je namjeravala uhititi i isporučiti Bugarskoj. Matanić i Tomislav Marjanović zabarikadirali su se u hotelskoj sobi punoj pušaka i bombi i tražili da pregovaraju s nekim iz vrha policije Srbije i zahtijevali da ih se isporuči Hrvatskoj. Istog dana kriza je okončana uhićenjem, a Matanić je završio u ekstradicijskom pritvoru u Sremskoj Mitrovici, odakle je krajem kolovoza 2007. godine isporučen Bugarskoj.

Punih godinu i pol Peruničić, Gudurić i Matanić proveli su u ćelijama zatvora u Sremskoj Mitrovici, pa stoga ne čudi da su ostali u kontaktu i nakon što su se razišli svaki na svoju stranu - Matanić u bugarski zatvor, Peruničić nakon izdržavanja kazne natrag u Crnu Goru, a Gudurić u Novi Sad. Robert Matanić iz Bugarske se vratio u Hrvatsku 19. svibnja 2008. godine. Tijekom prošlog ljeta, odnosno u razdoblju od svog povratka pa sve do uhićenja krajem listopada, on je barem jednom boravio u Crnoj Gori: početkom rujna je prešao hrvatsko-crnogorsku granicu, ali ga je ubrzo uhitila crnogorska policija zato što je bugarska policija propustila proglasiti nevažećom tjeralicu koju je svojedobno raspisala za njim. Ipak, u svom svjedočenju pred sudom Amir Mafalani spomenuo je da je Matanić krajem rujna ponovno otišao u Crnu Goru i da se u Zagreb vratio pet dana prije ubojstva Ivane Hodak, dakle početkom listopada. Iako su se Matanićevi odlasci u Crnu Goru dosad u istrazi pripisivali sastancima sa Slobodanom Đurovićem, nije isključeno da je Matanić zapravo ondje posjećivao svog starog zatvorskog cimera - Miloša Peruničića. Je li njihovo moguće druženje bilo samo prijateljskog karaktera, ili su dogovarali neke poslove, istraga tek treba utvrditi. Istražiteljima bi mogla biti od koristi i informacija da u Crnoj Gori Peruničić slovi kao osoba povezana s kontroverznim Branislavom Mićunovićem. Još uvijek nije do kraja razjašnjeno ni od čega je Matanić živio po povratku iz Bugarske. Naime, u samo četiri mjeseca Matanić se domogao svote od petnaest tisuća eura, koje je svojoj djevojci povjerio na čuvanje istog dana kad se uputio na sastanak u Spačvi, gdje je uhićen u društvu Slobodana Đurovića.
Iako istraga još traje, Đurovićeva uloga zasad nije ni približno razja­šnjena, a dodatno ju je zakomplicirao i slučaj Ivane Hodak.

Naime, Đurovića je dosad čvrsto teretio iskaz Roberta Matanića i činjenica da je Đurović na poligrafskom testiranju "pao" na nekoliko pitanja, između ostalih i na ono vezano uz ubojstvo Ivane Hodak. Kad je policija objavila da je Damir Šlogar ubio Ivanu Hodak, po čemu ispada da Đurović s tim zločinom nije imao nikakve veze, to je uzdrmalo i dosadašnju Matanićevu tezu da je Đurović glavna spona između skupine likvidatora Ive Pukanića i naručitelja. Prema nekim informacijama, u trenutku kad je Đurović uhićen na benzinskoj crpki kod Spačve, on je sa sobom imao tek nekoliko stotina eura i nije nosio nikakve lažne dokumente za Roberta Matanića, što relativizira hipotezu da je on trebao Roberta i Luku Matanića prebaciti iz Hrvatske u Srbiju. Istražiteljima bi, dakako, mogao biti zanimljiv i novi trag koji vodi prema tajnovitom Crnogorcu Milošu Peruničiću. Budući da policijski istražitelji do početka ožujka očekuju od svojih kolega u BiH, Srbiji i Crnoj Gori detaljna izvješća o upitima koje su im postavili, preostaje pričekati novi razvoj u istrazi. Osim toga, predstoji i detaljna analiza svih Matanićevih iskaza jer se sve više otkrivaju netočnosti i nedosljednosti, koje su možda imale za cilj prikriti razinu umiješanosti i odnose dosad uhićenih aktera. Naime, prije nekoliko dana Amir Mafalani, jedan od uhićenih pripadnika kriminalne skupine, u svojem iskazu pred sudom optužio je Roberta Matanića da laže i prebacuje krivnju na druge.

Istovremeno, utvrđeno je da bratići Robert i Luka Matanić imaju neusklađene iskaze vezane uz nabavku Opela Corse kojom su Željko Milovanović i Bojan Gudurić danima nadzirali Ivu Pukanića. Dosad su u medije "curili" samo iskazi Roberta Matanića pa javnost još uvijek ne zna koje su uloge u skupini imali i ostali, poput Luke Matanića i Amira Mafalanija. Prema nekima, upravo bi Luka Matanić mogao biti važna karika u rekonstrukciji zločina u središtu Zagreba. Naime, kad su Željko Milovanović i Bojan Gudurić stigli u Zagreb, netko od "domaćih" im je morao pokazati mjesta na kojima se kreće i boravi Ivo Pukanić. U tome im je Robert Matanić mogao biti slaba pomoć jer proteklih nekoliko godina uopće nije bio u Zagrebu - to je vrijeme proveo u srbijanskim i bugarskim zatvorima. U tom kontekstu, zanimljivo je da postoji određena povezanost između Luke Matanića i parkirališta u Palmotićevoj 3 u Zagrebu.

Naime, Luka Matanić je tijekom prošle godine radio u tvrtki Rotomar, čiji je vlasnik Gordan Tomšić. Tomšićevi roditelji žive upravo u Palmotićevoj 3, a vrlo često Tomšić je Luku Matanića slao da njegovim roditeljima dostavi razne stvari, pri čemu je Matanić parkirao auto upravo na parkiralištu koje je 23. ŽELJKO MILOVANOVIĆ i Bojan Gudurić još uvijek se nalaze u bijegu od policijelistopada bilo poprište brutalne likvidacije. Iz svega toga dade se zaključiti da je Luka Matanić poznavao zgradu u Palmotićevoj 3, parkiralište, čuvara parkirališta koji mu je više puta dizao rampu na ulasku, a nije isključeno da je sve te informacije podijelio i sa Željkom Milovanovićem i Bojanom Gudurićem. Isto tako, neobično je da baš svi članovi skupine imaju savršen alibi za večer likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića: Robert Matanić i njegova djevojka, Amir Mafalani, Luka Matanić i stanoviti Dean, Robertov prijatelj iz Beograda koji slovi kao sitni kriminalac povezan s Milanom Narandžićem Limunom, jednim od šefova nekadašnjeg surčinskog klana. Cijelo to društvo 23. listopada 2008. poslijepodne otišlo je na večeru u restoran "Europa" u Sv. Ivanu Zelini.