Obamin govor o stanju nacije bio je inspirativan i poticajanPrvi put za svojeg predsjednikovanja Barack Obama obratio se zajedničkoj sjednici američkog Kongresa održavši govor o stanju nacije. Bio je to govor koji su mnogi s puno znatiželje očekivali, u prvom redu zbog općeg stanja u Sjedinjenim Državama. Iz Bijele kuće su unaprijed najavljivali da će se u jednosatnom govoru Obama ponajviše baviti ekonomijom, te iznijeti svoj plan kako izaći iz sadašnje ekonomske krize, a da se drugim pitanjima, na primjer, vanjskom politikom, gotovo uopće neće baviti. On je stvarno održao govor usredotočen na sadašnje ekonomske teškoće, ali to nikako nije bio govor samo o tome. On je zapravo govorio o svojoj viziji američke budućnosti, koja može biti svijetla i obećavajuća ako će Amerika u ovom teškom trenutku znati poduzeti prave poteze, kao što je to znala činiti u raznim prijašnjim sličnim teškim prilikama, svaki put izašavši snažnija nego što je prije krize bila.

Bio je to inspirativan i poticajan govor, u kojem je Obama najavio ne samo ozdravljenje privrede, nego je obećao da će raditi na još nekim ključnim stvarima. On je najavio da u roku od godinu dana namjerava provesti reformu zdravstvenog osiguranja, kako bi što veći broj Amerikanaca imao to osiguranje. Nadalje, najavio je ogromna ulaganja u obrazovanje te najavio da će omogućiti svakom djetetu puno školovanje do razine koledža. Najavio je sasvim novu politiku u sferi energetike, koja je povezana i s dubokom reformom američke automobilske industrije. Najavio je velika ulaganja u infrastrukturu, i to ne samo onu transportnu, nego i u komunikacijsku, te posebno u internetsku infrastrukturu. Najavio je ulaganje velikog novca u financijski sektor kako bi ponovno proradio sistem kreditiranja, koji je sada gotovo potpuno blokiran, a zbog čega stradavaju mala poduzeća, obiteljski biznisi te mnoge obitelji. Najavio je da će u svojem prvom četverogodišnjem mandatu smanjiti državni budžetski deficit na polovicu. Najavio je čak da će raditi na tome da se pronađe lijek za rak "u našem životnom vijeku".

Najavio je i mnoge druge stvari, mnogo više nego što je itko očekivao. Neki komentatori su - čim je on završio svoj govor - rekli da je njegov program izuzetno ambiciozan, možda čak i preambiciozan, jer teško da će moći sve to ostvariti, a rasipat će snage na odviše različitih stvari. Podsjetili su da su neki predsjednici, koji su pokušavali ranije postići pojedine od tih ciljeva, morali odustati od njih zbog prevelikog otpora raznih interesnih krugova, na primjer Bill Clinton u svojem prvom mandatu od reforme zdravstvenog osiguranja. U tim prvim komentarima bilo je dosta skepse da li on sve to može početi ostvarivati, čak su takvu skepsu iskazivali i neki od njemu inače naklonjenih televizijskih komentatora. Naravno, jako je mnogo skepse kod njegovih protivnika na desnici, pa su se smjesta pojavili i ironični internetski komentari njegovih najava.

U dvorani Predstavničkog doma američkog Kongresa, gdje je Obama održao govor pred članovima Predstavničkog doma i Senata, pred članovima vlade, Vrhovnog suda, zapovjednicima američke vojske, pred članovima diplomatskog kora te raznim gostima, njegov govor je prihvaćen s oduševljenjem. Nakon svakih nekoliko rečenica dvoranom bi odjeknuo gromoglasan aplauz uz dizanje sa stolaca. Mnoge njegove sentence bile su popraćene ovacijama, pa je bilo očito da mnogi u dvorani smatraju da je to bilo ono što naciji treba, ambiciozan program obnove i poticajan govor za dizanja morala Amerikancima.

Oni koji dobro poznaju rituale kod ovakvih govora predsjednika u Kongresu o stanju nacije znaju kako se može pratiti točan odjek predsjednikovih riječi. Treba pratiti tko se i kako diže sa stolaca kada izbije aplauz nakon neke predsjednikove konstatacije, efektne sentence ili najave nekog programa. U polukružnoj dvorani demokratski političari sjede na jednom, a republikanski na drugom krilu, pa se jasno moglo vidjeti da su se demokratski političari promptno i učestalo dizali sa stolaca, dok je to ipak bilo nešto rjeđe kada je riječ o republikanskim. Jer oni se nisu dizali - naravno - kada je Obama kritizirao prijašnju republikansku administraciju, ali ni kada je najavljivao neke mjere koje su značile mnogo više regulacije u financijskom sektoru, povećanje poreza najbogatijim Amerikancima, te ulazak države u pojedine financijske korporacije. No, kako je govor odmicao, te kako je postalo sve vidljivije da Obama izlaže vrlo široki plan opće obnove države, ne samo njenih financija, nego i svih njenih institucija, te bolnica, škola, cesta, ali i morala i međusobne solidarnosti, bilo je vidljivo da su i republikanci počeli redovito ustajati sa svojih sjedala, pa je govor završen s općim ovacijama i velikim pljeskom s obje strane dvorane.

Bio je to govor čovjeka koji ne samo da ima entuzijazma da se prihvati rješavanja problema, nego čovjeka koji u sadašnjoj krizi vidi priliku da reformira zemlju u cijelosti, zato da bi nakon krize bila jača. U tom govoru bilo je elemenata iz programa Franklina Delanoa Roosevelta, kojim je on izvukao državu iz Velike depresije tridesetih godina i spremio je za rat, iz nadahnutog inauguracijskog govora Johna Kennedyja kada je on Amerikancima rekao: "Nemojte gledati kako država može pomoći vama, nego gledajte kako vi možete pomoći državi", ali i iz danas već zaboravljenog programa Velikog društva danas malo spominjanog predsjednika Lyndona Johnsona - koji je kuđen zbog Vijetnamskog rata i kojeg danas malo tko hvali iako je taj njegov program značajno promijenio SAD.

Obama je u svojem govoru rječito pokazao gdje su mu korijeni, da je on u politiku ušao kao mladi čovjek u siromašnim četvrtima Chicaga da kao lokalni aktivist mijenja bazične prilike tamošnjih stanovnika, pa je i ovaj njegov govor zapravo napisan iz te perspektive popravljanja života običnih Amerikanaca. No on je čovjek široke vizije, pa je zato u svoj program izvlačenja zemlje iz krize uveo tako mnogo stvari koje naoko u taj neposredni zadatak ne spadaju. Svoj pristup on je objasnio kada je rekao "da smo do sada previše pozornosti pridavali neposrednim učincima nekog poteza, a premalo što neki potez znači dugoročno za dobrobit zemlje". On gleda nesumnjivo dugoročno, pa je zato taj njegovo govor tako dobro primljen. No veliko je pitanje da li će svoje ambiciozne planove uspjeti ostvariti. Republikanci su u Kongresu već najavili da će se suprotstaviti i poreznoj reformi, ali i ulasku države u ključne financijske korporacije.