ANTE MARAS Njegova tvrtka Jadranski pomorski servis sve donedavno obavljala je većinu razvoznih poslova za InuNacional je iz mađarskih poslovnih krugova doznao da je hrvatska naftna kompanija Ina, u kojoj znatan vlasnički udio ima mađarski MOL, inicirala obnovu flote za prijevoz nafte i naftnih derivata. Radi se o iznimno vrijednom poslu, što je počeo putem pozivnog nadmetanja koje ne podliježe zakonu o javnoj nabavi. U prvoj fazi pozivnog natječaja kandidati bi trebali dostaviti svoje ponude do 9. ožujka. Ina će zhtijevati poštivanje visokih sigurnosnih i ekoloških standarda. Oni koji taj posao ubuduće budu htjeli obavljati za Inu morat će ponuditi najpovoljniju cijenu, imati kvalitetnu konstrukciju broda, znati kako upravljati teretom. Ina će od kandidata zahtijevati da brodovi imaju dvostruko dno, da ne budu stariji od 14 godina za prijevoz tzv. bijele robe, ni stariji od 20 godina za prijevoz tzv. crne robe. Brodovi kandidata morat će imati elektronički mjerni sustav ispisa podataka u posljednjih 12 mjeseci, cjevovodni sustav koji onemogućuje miješanje roba pri prespajanju cijevi i iskrcaja robe, te zadovoljavati i brojne druge uvjete. Posebno bi trebalo voditi računa o sigurnosti rada i zaštiti okoliša.

Donedavno je te poslove za Inu obavljala tvrtka Jadranski pomorski servis (JPS) Ante Marasa. Neki mađarski poslovni krugovi dvoje je li JPS najbolja opcija za taj posao, jer mu je flota prilično stara - brod "Bakar" proizveden je 1993., "Urinj" 1992. a "Sisak" 1990. - i nije sigurno zadovoljavaju li ti brodovi sigurnosne standarde regulative koja se primjenjuje u pomorstvu EU. Poštivanje sigurnosnih standarda važno je kako bi se spriječile pomorske nesreće. Zanimljivo je da je Vrhovni sud baš prije nekoliko dana potvrdio presudu riječkog Županijskog suda kojom je lani na dvije godine zatvora osuđen Čedo Blašković Ćasić iz Rijeke, kontroverzni vlasnik propale tvrtke Rijekanafta, čiji je tanker "Tomislavgrad" eksplodirao u Solinu 1997. - pri čemu je poginuo prvi časnik palube. Blašković je tada kao početnik u brodarskom biznisu sredinom 90-ih potpisao ekskluzivni ugovor o dužobalnom razvozu goriva za Inu. Osuđen je jer je dopustio da se prijevoz benzina obavlja brodom koji za to nema dozvolu, a uz to je imao opasna oštećenja. Na suđenju je tvrdio da je žrtva namještaljke, kojoj je cilj bio oteti mu posao vrijedan desetke milijuna američkih dolara.