Navodni karizmatik Zlatko Sudac i pjevač desne provenijencije Marko Perković"Gdje god se u Bibliji ili u vjeri pojavi iskustvo Božje blizine, čovjek upada u šutnju, a Zlatko Sudac na sve strane pronosi kako je iskusio prisutnost Boga. On je narcis i manipulator koji je daleko od Boga, ali on u Hrvatskoj proizvodi najviše knjiga. Sada vas pitam: tko je stvorio tako prazno katoličanstvo da u njemu Thompson i Sudac mogu biti simboli i uzori? Jako je teško biti duhovan, ali nije teško biti nacionalist: u nacionalizmu je rakija, strast, idiotizam....Mnogi su biskupi i svećenici podlegli takvom degradiranom kršćanstvu, ali vjerujem u Boga da to ne može dugo trajati".

Citirane riječi izrekao je fra Ivo Marković, Hrvat i svećenik iz samostana svetog Ante u Sarajevu, koji je u intervjuu za Novi list posvjedočio kako je zbog svojih oštrih stavova o nacionalizmu, tamošnjim političarima i očiglednim pokušajima podjele BiH, ali i nekim metodama same institucije Katoličke crkve u toj zemlji, nerijetko predmetom kritika brojnih grupacija pa tako i ljudi iz redova klera.

Prema njegovom mišljenju, Katolička crkva i župnici po župama snažno su se zarazili nacionalizmom. Stavili su, smatra, naciju na mjesto koje pripada Bogu, što opterećuje misiju koju ta crkva ima u BiH. "Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem Katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.", priča svećenik.

Posljednjih godina, Marković svojim interreligijskim projektom Pontanima daje primjer mogućnosti suživota Bošnjaka, Hrvata i Srba u toj zemlji. Naime, riječ je o mirovnom glazbenom zboru koj za cilj ima dati primjer da se unatoč svemu iz recentne prošlosti, može zajedno, 'nasuprot onima koji uvjeravaju da je to nemoguće'. Kada je u postratnom razdoblju želio ostvariti ideju o glazbenom zboru u kojem će sudjelovati muslimani, katolici, pravoslavci, židovi ili ateisti, ovaj je svećenik kojem su 1993. godine pripadnici Armije BiH ubili oca; naišao na brojne poteškoće. Svoju je ideju podijelio sa svojim provincijalom, reisom, kardinalom i episkopom. Ideja se polako ostvarivala, jer se krug zainteresiranih širio. S druge strane, imao je i brojne protivnike. "Sjećam se kad smo prvi put uzveli 'Allahu ekber' ovdje u crkvi svetog Ante na Bistriku. Neki su fratri bili poludjeli, neki su mi bili prijetili, zvao me jedan iz Viteza koji mi je rekao da bi mi rado pustio krv na Baščaršiji", priča Marković, koji ističe kako pritom razumije ljudsku muku i slabost.

No, nije želio odustati. Upornost je bila sve veća, a od tada je sa zborom Pontanima proputovao cijelu regiju. Kaže da su u brojnim mjestima, bez obzira na dominantnu vjeroispovijest ili etnitet, nailazili na izvrsne reakcije. No, znao je u nekoliko navrata nailaziti na zatvorena vrata, i to, paradoksalno, kada je kucao kod pripadnika katoličkog klera.

"Doživjeli smo, primjerice, da su nas odbili franjevački samostani u Livnu i Duvnu zato što nam u zboru pjevaju muslimani. To je taj otrov koji proizvodi nacija u vjeri, to je bolest koja se rađa kad nacija zamijeni Boga u religiji. Umjesto da vjera obogaćuje naciju, mi smo ovdje razorili vjeru. I onda nam dolaze neki tipovi iz Hrvatske i uče nas, bosanske franjevce, da nismo dobri Hrvati. I u hrvatskom duhovnom biću, nažalost, postoji prilagođena verzija svetoslavlja koje je kod Srba poprimilo razmjere katastrofe", ističe u intervjuu za Novi list fra Marković.

Kaže kako su preko zbora Pontanima vodili računa i o dobrom ukusu u provociranju nacionalista i religijskih lidera, odnosno 'njihovog zatvorenog mentaliteta'. Fra Ivo Marković ističe da je dosta kritičan kada je u pitanju ekonomska strana Crkve u BiH, posebice kada se u cjelokupnu priču uplete hrvatska Vlada. "Gradimo crkve, obnavljamo zgrade, kupujemo umjetničke slike...Trebalo bi puno više svijesti da je sad vrijeme da se identificiramo s najslabijima i najsiromašnijim, što je poslanje franjevačkog reda: naša Crkva morala bi se zastidjeti pred svojim narodom zbog svoje sebičnosti, a morala bi se zastidjeti i hrvatska Vlada koja šakom i kapom dijeli pare Katoličkoj crkvi u Bosni, a Crkva taj novac koristi za zidove i krovove", smatra fra Marković.