Boris Tadić, predsjednik SrbijeSrbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić posjetio je u ponedjeljak Vatikan i razgovarao s trojicom predstavnika rimske kurije. Nakon tih sastanaka on je bio jako zadovoljan jer je dobio uvjeravanja da Vatikan i dalje neće uraditi ono čega se u Beogradu plaše, neće ni dalje priznati nezavisno Kosovo.

Jeremić je imao samo susrete na nižoj razini, pa je tako razgovarao s drugim čovjekom vatikanske diplomacije, zamjenikom ministra vanjskih poslova Vatikana Pietrom Parolinom, prefektom Kongregacije za istočne crkve kardinalom Leonardom Sandrijem i predsjednikom Papinskog vijeća za unapređenje jedinstva kršćana kardinalom Walterom Kasperom. Za srbijansku stranu sastanak je bio važan pa je stoga ona i pristala na tu nižu razinu jer je Vatikan postao važna točka sveukupne srbijanske politike kada je Kosovo u pitanju. Naime, Vatikan nije do sada priznao nezavisnost Kosova, iako je to napravila većina zapadnih zemalja, s kojima Vatikan vrlo često vodi identičnu ili sličnu međunarodnu politiku, a to niti u sljedećem razdoblju - izvijestio je Jeremić - ne namjerava uraditi. Za Srbiju je to vrlo važno, ne samo zbog velikog utjecaja što ga Vatikan ima u svijetu, nego i zbog nekih međucrkvenih aspekata kosovskog pitanja.

Nakon ovih sastanaka nije bilo zajedničkog priopćenja, a ni Vatikan se nije oglasio o susretu, no to je uradio Jeremić koji je pred srbijanskim izvjestiteljima iz Rima visoko ocijenio te susrete. Glavna tema razgovora, rekao je Jeremić novinarima, bila je peta obljetnica događaja od 17. ožujka 2004. kada su na Kosovu izbili nemiri, te kada su kosovski Albanci napali Srbe, zbog čega je došlo do novog vala srpskih izbjeglica s Kosova. Tada su napadnuti i srpski crkveni objekti na Kosovu, koji za Srbe imaju posebno povijesno i nacionalno značenje, pa je tada - tvrde srpski izvori - stradalo 35 crkava i manastira Srpske pravoslavne crkve. Iskoristivši upravo tu godišnjicu Jeremić je rekao:

"U ovom trenutku ne postoji točka u Europi na kojoj je očuvanje kršćanske baštine ugroženije nego na Kosovu i Metohiji."

Jeremić je posebno napomenuo da je s predstavnicima Vatikana razgovarao o zaštiti kršćanskog kulturnog nasljeđa, pravoslavnih crkava i manastira na Kosovu jer je to tema koja Vatikan, kao jedno od ključnih središta svjetskog kršćanstva, mora posebno zanimati, tim više što je i Katolička crkva prilično snažno prisutna na Kosovu. Uostalom, opće je uvjerenje u europskim diplomatskim krugovima da je jedan od važnih razloga što Vatikan nije priznao Kosovo, a to ne namjerava niti dalje, u tome što kosovske vlasti nisu pokazale dovoljno odlučnosti u obrani kršćanskog nasljeđa na Kosovu. To je za Vatikan neprihvatljivo i u tome je Katolička crkva solidarna sa Srpskom pravoslavnom crkvom kada je Kosovo u pitanju. No, Vatikan ne želi ići u svojem pozicioniranju kada je Kosovo u pitanju dalje od toga, pa zato ne daje niti javne izjave o Kosovu. Tako se i u ovom slučaju Jeremićevog posjeta Vatikanu on nije oglasio, nego će se srbijanska diplomacija morati zadovoljiti - kako tvrdi beogradski dnevnik "Danas" - objavljivanjem teksta ambasadora Srbije u Vatikanu na temu stradanja kršćanskog nasljeđa na Kosovu u jednom od vodećih vatikanskih glasila.

Papa Benedikt XVI, koji sada vodi ovakvu politiku prema Kosovu, samo se jednom javno značajnije oglasio o Kosovu, i to primajući 7. siječnja prošle godine diplomatski kor akreditiran pri Vatikanu. Tada je na francuskom jeziku održao govor u kojem se osvrnuo i na stanje u pojedinim dijelovima svijeta. Govoreći o Europi rekao je da tu teče proces ujedinjavanja kako bi ona bila "ugodan dom za sve", izgrađen na čvrstom kulturnom i moralnom temelju zajedničkih vrijednosti, koje nalazimo u povijesti i tradiciji. "To je moguće" - istakao je posebno papa - "ako se ne negiraju kršćanski korijeni kontinenta." Nešto kasnije on je izrazio zadovoljstvo "zbog postignutog i u raznim zemljama Balkana", pa je spomenuo i Kosovo te rekao da se u raspravama o konačnom statusu Kosova "moraju uzeti u obzir opravdani zahtjevi obiju strana."

Dva su ključna razloga zašto Vatikan vodi ovakvu politiku. Kao prvo, njega stvarno zabrinjava budućnost kršćanstva na Kosovu, posebno u svjetlu snažnog antikršćanskog raspoloženja kod radikalnih islamskih kosovskih Albanaca, koji kršćanstvo poistovjećuju sa srpstvom, koji su svjesni da uništavanjem pravoslavnih crkava na Kosovu umanjuju i čvrstinu želje za ostankom tamošnjih Srba. Ti radikalni kosovski Albanci nisu nikada snažnije konkretno udarali po katoličkom nasljeđu i današnjim institucijama Katoličke crkve na Kosovu. Bilo je i razdoblja kada su ti radikalni kosovski Albanci Katoličku crkvu isticali kao svojeg velikog saveznika. U takvom raspoloženju bilo je i konkretnih poteza tamošnjih vlasti da se potiče katolička djelatnost na Kosovu, pa i isticanja činjenice da jedna od najznačajnijih ličnosti Katoličke crkve u posljednje doba, humanitarka Majka Tereza, potječe obiteljski s Kosova. Ipak, i unatoč tom sadašnjem dobrom odnosu kosovskih vlasti prema Katoličkoj crkvi ona osjeća da je za nju strateški važno da se tamo održi i druga kršćanska crkva.

Drugi razlog ovakve politike Vatikana jeste njegova želja da na tom pitanju bude koncilijantan prema pravoslavlju u cjelini, čime radi i gestu prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi, a popravljanje odnosa s tom crkvom za Vatikan je jako važan dugoročni cilj. Kao što je poznato, Ruska pravoslavna crkva u odličnim je odnosima sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a ona posebno podržava politiku Srbije kada je u pitanju Kosovo, čiju nezavisnost Ruska pravoslavna crkva osuđuje. Pitanje Kosova je tako postala tema na kojoj Vatikan može pokazati solidarnost prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi, može pokazati da ima tema na kojima dvije crkve mogu djelovati u istom smjeru, ako ne već i zajednički.