Objavljeno u Nacionalu br. 697, 2009-03-24

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Del Boy iz našeg sokaka

Da na svaku ruku stavi po dva sportska sata dok džogira uz Medvednicu, Bandić bi izgledao kao lik iz kakvog vica o Hercegovcu, bio bi teži i sporiji, a postoji i mogućnost da - dok u trku provjerava prikazane vrijednosti - pobrka nadmorsku visinu s pulsom

Renato BaretićRenato BaretićOho, evo, sad su i Bandiću pronašli skupocjeni ručni sat! Pokušavao ga je prikriti, pa onda u zadnji čas ipak prijavio da ima, ne samo to đubre vrijedno 14 tisuća eura, nego i cijelu zbirčicu od sedam sličnih napravica za mjerenje protoka vremena, od toga četiri "sportske" i tri "obične", a u napomeni je dopisao kako nijedna od njih "ne vrijedi više od deset tisuća kuna". Nije vrag da su baš toliko rabljene... Što će muškarcu sedam (ili više) ručnih satova, osim ako ih ne kani, zakačene za podstavu sakoa, kriomice nuditi po superpovoljnoj cijeni na buvljacima i autosajmištima? Što će normalnom čovjeku, ma evo, čak i političaru, čak četiri "sportska" sata? Visinomjer, dubinomjer, kompas i štoperica - to je sve što se od sportskog sata traži, a u većini se slučajeva i dobije u istom paketu, u jednom uređaju, za maksimalno petsto eura. Svakoga tko kupuje sportski sat za deset tisuća kuna ja bih prvo poslao na doping-kontrolu, jer nitko takav ne može biti pri zdravoj pameti. Uostalom, što bi još mogao raditi "sportski" ručni sat, osim gore nabrojenoga? Okej, može mjeriti puls i, eventualno, tlak. Takav bi, hajde, možda i mogao koštati, cirka, tisuću eura. Ali što će ikome četiri takva ručna sata?! Možda radni dan Milana Bandića i traje 25 sati, ali i dalje čovjek, koliko se dade vidjeti, ima samo dvije ruke. Da na svaku stavi po dva sportska sata dok džogira uz Medvednicu - em bi izgledao kao lik iz kakvog vica o Hercegovcu, em bi bio teži i sporiji, em postoji mogućnost da - dok u trku provjerava prikazane vrijednosti - pobrka, recimo, nadmorsku visinu s pulsom, ili prolaznu brzinu sa sistoličkim tlakom, ili dijastolički sa stranama svijeta, pa se od šoka skljoka među friško procvale jaglace i šafrane...


Ali dobro, ostavimo se satova, o njima na rukama dvojice najmoćnijih hrvatskih političara, kao i o svim frojdističkim i parafrojdovskim tumačenjima potrebe za nemoćnom kontrolom istječućeg vremena, dali bi se ispisati deseci kolumni, možda čak i poneka disertacija. Bandićeva aferica s ručnim satom koji košta koliko i solidan auto ionako je upala između dvije daleko ozbiljnije afere s iste adrese: one s hi-tech montažnim zahodima od po 11.600 eura za kvadrat (četvorni metar mercedesa, uzgred, izračunali su forumaši, stoji upola manje!) i one s gradskim autobusima za koje je iz gradskog proračuna, i to po krajnje suspektnim uvjetima, plaćeno dvostruko više od realne cijene. Satovi su, dakle, i to ne samo u Bandićevu slučaju, tek ukrasni i gotovo beznačajni indikatori jednog obeshrabrujućeg sindroma. Ne znam kako bi ga se dalo ukratko stručno imenovati (insuficijencija kriminalne inteligencije? koruptivna demencija?), ali znam kakav se, jedan jedini, zaključak iz nje može izvesti: ej, ljudi, vode nas glupani!!! Sigurno ste i sami gledali barem jedan film u kojemu cijelu, briljantno isplaniranu i izvedenu, pljačku na kraju usere sudionik koji se nije znao suzdržati, nego je odmah krenuo trošiti i hvalisati se na sve strane. Takvi likovi, ti iz filmova, u pravilu su rođeni luzeri, prihvaćeni u zločinački pothvat iz nužde, jedino zato što ne možeš igrati "Snjeguljicu" sa samo četiri patuljka, oni se ne znaju pritajiti i držati "low profile" barem neko vrijeme nakon što mrknu lovu, IQ im to ne dopušta. Jednako se ponaša i (svaki) Del Boy iz našeg sokaka, a razlika je jedino u tome što se seljoberi razmeću autima vrijednim kao kuća, a oni s milimetar većim kvocijentom inteligencije čine to kupujući umjetnine i ručne satove. Pardon - ključna je razlika zapravo u tome što filmski i televizijski luzeri završe u zatvoru ili siromaštvu, na početnoj točki, a ovi naši Trotteri, bez imalo straha od policije i sudova, postaju kraljevi Peckhama, pa se kurče naokolo, prijavljujući čak i onu imovinu za koju ih površni činovnici nisu ni pitali.


Lobi kolekcionara skupocjenih mjerača ističućeg vremena, tih spravica što koštaju koliko i Bondovi satovi sa sajlom za gušenje neprijatelja i minijaturnim nuklearnim projektilima, odveć je jak, jači je od cijele Hrvatske. Da nije, hadezeovska bi pravna država odavno zaskočila esdepeovskog Del Boya, ali ona to ne radi jer zna da bi sankcioniranjem Bandića zapravo samo išla na ruku tromom taktičaru Milanoviću, koji bi na eliminaciji zagrebačkoga gradonačelnika (na internetu istoga već naveliko zovu "Krimilan Banditić"!) i prilici da istakne nekog drugog kandidata mogao samo profitirati. Drugim riječima - čini se da i Bandić i Sanader imaju tolike satove samo zato da bi stalno mogli provjeravati koliko Milanović još ima do isteka roka valjanosti. A on se, sirot, koprca u mulju vlastitog straha od odlučnosti i odrešitosti...
Kad je, prije godinu i pol, Jurij Lužkov i peti put izabran za gradonačelnika Moskve, agencijska je vijest o tome (ima na internetu) do nas donijela i tvrdnju kako je spomenuti gospodin "nizom populističkih mjera osvojio srca običnih građana", kako je, doduše, konstantno kritiziran zbog "barbarskog odnosa prema kulturnoj baštini, odnosno rušenja drevnih zgrada i ulica kako bi se na njihovu mjestu sagradili suvremeni hoteli i poslovni centri" te da se "njegova obitelj i sama obogatila u prethodnih petnaest godina - Lužkovljeva supruga Jelena Baturina tako se može dičiti titulom jedine žene među ruskim milijarderima". Lužkov je u Moskvi na vlasti već sedamnaest godina, Bandić u Zagrebu tek deset... Kao Zagrepčanin koji živi u Splitu gotovo od početka Lužkovljeva gospodarenja Moskvom, mogu reći tek da zavidim svojim bivšim sugrađanima na tome što danas, pet do dvanaest, mogu birati između Kregara i Sriće. Split debelo zaostaje, on svoga Del Boya Lužkova tek treba izabrati, ovo dosad sve su bili Rodneyji.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika