HRVATSKE
MANE I
PREDNOSTI
Fischler smatra da Hrvatska
poljoprivreda ima najveće probleme
u mljekarskoj industriji te u sektoru
govedarstva, ali i velike mogućnosti
u uzgoju voća, povrća i maslinaŠezdesettrogodišnji-godišnji Austrijanac Franz Fischler, bivši je austrijski ministar poljoprivrede, a od od 1995. do 2004. bio je europski povjerenik za poljoprivredu. Nakon desetogodišnjeg vođenja poljoprivrednog sektora Europske unije, Fischlera je početkom 2005. godine angažirao hrvatski premijer Ivo Sanader da bude savjetnik glavnog hrvatskog pregovaračkog tima u procesu pregovora s Europskom unijom. Otada Fischler, koji živi u mjestu Absam u austrijskom Tirolu, desetak kilometara udaljenom od Innsbrucka, vrlo često dolazi u Zagreb na sastanke s hrvatskim pregovaračima za poljoprivredu kojima pomaže svojim dugogodišnjim iskustvom. Osim mnogih sastanaka u državnim institucijama u Zagrebu, Fischler je poznat i po svojem običaju da se neposredno upoznaje sasituacijom na terenu - zbog toga je posljednjih godina posjetio niz farmi i poljoprivrednih područja u cijeloj Hrvatskoj, gdje koristi priliku da sasluša probleme domaćih poljoprivrednika, te da im ponudi konkretne prijedloge i savjete. U zemljama EU Fischler je, osim poljoprivrede, poznat i po svom ekološkom angažmanu, a u rodnoj Austriji proteklih je tjedana pobudio zanimanje javnosti izjavama u kojima iskazuje zabrinutost za budućnost Europske unije zbog globalne gospodarske krize. Krajem prošlog tjedna Franz Fischler doputovao je na niz redovitih sastanaka u Zagreb, a tom je prigodom za Nacional objasnio svoje poglede na krizu, položaj Hrvatske i pregovore vezane uz poljoprivredu.
Ograničenje krize
NACIONAL: Prije mjesec dana u austrijskim ste medijima otvorili zlokobnu temu o budućnosti EU. Kakva je trenutačna situacija u Uniji?
- Najveći problem koji pogađa i Hrvatsku i EU je financijska kriza. Kriza ne pogađa sve zemlje na jednak način i da postoje razlike, ali posljedice će biti velike. Nitko na svijetu ne može reći do kada će to sve trajati. Ako gledamo na moguće mjere u borbi protiv efekata krize, najvažnije je u prvoj fazi bilo da spasimo određene banke i kompanije. Taj proces je više-manje gotov, pa sad slijedi druga faza, u kojoj treba kombinirati javna ulaganja i javnu potrošnju s određenim restrukturiranjem ekonomije. Treba razmisliti na koji način države daju novac i pod kojim uvjetima. Primjerice, Južna Koreja i Kina povezuju javno trošenje s pozitivnim efektima borbe protiv klimatskih promjena. Slične mjere bile bi dobre i u EU. Druga mogućnost je da država dade novac određenim kompanijama koje bi se obvezale na vlastito restrukturiranje kojim bi postale u potpunosti spremne za budućnost. Na kraju, to je po mom mišljenju najvažnija stvar: države koje će biti uspješne u toj strategiji povezivanja državnih ulaganja s ekonomskim efektima i restrukturiranjem bit će pobjednici nakon krize.
NACIONAL: Kako ocjenjujete položaj Hrvatske?
- Hrvatska će se suočiti s mnogim ozbiljnim problemima u turizmu, a predstoje joj mnoge reforme i promjene u ekonomiji. Na kraju, zanimljive su procjene vezane uz jugoistočnu Europu - hoće li ondje kriza trajati dulje ili kraće nego li u centru Europe? Možda će kriza u vašoj i nekim susjednim zemljama biti intenzivnija, ali će trajati kraće. Što se tiče Hrvatske, vjerujem da imate šansu ograničiti krizu barem vremenski. Ne koristite mogućnosti
NACIONAL: Do kada?
- To je pitanje za 'Milijunaša'. Uostalom, mislim da to i nije najvažnije pitanje. Ono što se meni čini mnogo bitnije je zapitati se što se sve može napraviti kako bi kriza trajala što kraće. Treba poduzeti neke inicijative. Osobno nisam uključen u to, ali prema onome što čitam u hrvatskim novinama, čini se da hrvatska vlada priprema strategiju.
NACIONAL: Nije li već pomalo kasno za strategije?
- Taj argument se koristi svugdje u svijetu. Možete ga čuti u Bruxellesu, Beču, Washingtonu... svuda. Implicitni problem demokratskih država je taj što ne možete uvesti nepopularne mjere odmah, u FRANZ FISCHLER
u razgovoru s
kolegom europskim
povjerenikom Joaom
de Deusom Pinheirom
u Strasbourgunajranijoj fazi. Po tome se hrvatska vlada ne razlikuje od drugih u svijetu ili u susjednim zemljama. Dapače, financijski pokazatelji rasta u novim članicama i pristupnim zemljama je posljednjih godina dvostruko veći nego u starim članicama. To je jasan pokazatelj potencijala i dobrih prilika za ekonomski rast i ujedno je najsnažniji argument u prilog tezi da bi kriza u novim članicama i nekim pristupnim zemljama mogla trajati kraće nego u ostalim zemljama Unije.
NACIONAL: Kakva je trenutačna situacija s hrvatskom poljoprivredom?
- Hrvatska ima mnogo potencijala u poljoprivredi, pogotovo u regijama s mediteranski usmjerenom poljoprivredom. Isto tako, velika prilika leži i u Slavoniji, pogotovo što se tiče ratarstva. S druge strane, imate problematičnu situaciju u stočarstvu, pogotovo što se tiče govedarstva i mliječnog sektora. Situacija je mnogo bolja u proizvodnji voća i povrća, primjerice u proizvodnji maslina mnogo je prilika, kao i u proizvodnji šećera. Ipak, još uvijek ne crpite dovoljno mogućnosti i koristi iz tih prilika. Potrebna su ulaganja i to planska, usmjerena. Budući da je jasno da nikad nema novaca za sve, a pogotovo ne sada, ne može se davati svakome po malo, već država treba ciljano ulagati u strateške projekte. Isto tako, treba jasno posložiti prioritete i toga se čvrsto držati.
Zacrtani ciljevi
NACIONAL: Vi se zlažete za podršku obiteljskim gospodarstvima. Što je još potrebno?
- Sljedeći korak je priprema za ulazak u Europsku uniju. Kao prvo, potrebno je sve hrvatske farme i cijeli prehrambeni sektor učiniti da bude u formi, da bude kompetitivan unutar Unije. Druga stvar je da Hrvatska mora biti sposobna da ostvari zakonodavstvo Unije, što u osnovi znači da u potpunosti moraju funkcionirati platne agencije te da se uvede učinkoviti kontrolni i provedbeni sustav koji se u Uniji zove GAEC. Svi administrativni dijelovi moraju biti pripremljeni unaprijed jer moramo biti jasni: ako Hrvatska ne pripremi sve da funkcionira već od prvog dana perfektno, postoji rizik da izgubite golemi novac iz europskih fondova.
NACIONAL: Sve o čemu govorite zvuči kao niz dugoročnih ciljeva. Za projekte velikog broja malih farmi potrebne su godine...
- Poljoprivredni sektor se ne može promijeniti u mjesec dana. Sve o čemu govorim su srednjoročni ciljevi jer za dugoročne ciljeve jednostavno nemate vremena. Ako se Hrvatska bude držala zacrtanih ciljeva, a to je u prvom redu završetak pregovora do kraja ove godine i ulazak u Uniju 2011., nema vremena za razmišljanje tipa 'pričekajmo s tim neko vrijeme'. Morate ubrzati na svim pitanjima, a pogotovo u poljoprivredi.
Bez straha
NACIONAL: U kojoj fazi su pregovori vezani uz poljoprivredu?
- Oni su blokirani zbog bilateralnog problema sa Slovenijom, ali moguće je sve završiti unutar zadanih vremenskih rokova. Ako hrvatske zakonodavne i izvršne vlasti ubrzaju svoj posao na maksimalnu brzinu, doista mislim da je moguće sve završiti u roku, pa čak i težak dio vezan uz poljoprivredu.
NACIONAL: Unutar EU mogu se čuti komentari da je Hrvatska prezahtjevna kad je riječ o pregovorima vezanim uz poljoprivredu. Što mislite o toj tvrdnji?
- Ovisi tko to kaže. Uobičajena pregovaračka situacija je da država kandidat traži što dulji period tranzicije, a tijela Unije imaju jasan interes da taj proces bude što kraći ili da ga uopće nema. To, uostalom njima čini cijeli slučaj jednostavnijim. Pregovori obično kreću s tih jasnih pozicija, a onda se zajedničkim naporom dolazi do nekog kompromisa, srednjeg rješenja. To se, dakako, događa i s Hrvatskom. U principu, Hrvatska bi se našla u nepovoljnom položaju ako bi tražila neke permanentne ustupke jer bi to značilo da bi Europska unija morala mijenjati svoja pravila i zakonodavstvo zbog Hrvatske, a to se, vjerujte, neće dogoditi. S druge strane, tranzicijske mjere prisutne su kod svih pristupnih pregovora i Hrvatska po tome nije iznimka, pa se doista nemate razloga bojati takvih ocjena.
'ULAŽITE U OBITELJSKA IMANJA'
■ "Treba ulagati u privatne farme, mala obiteljska gospodarstva", kaže Fischler i nastavlja: "Ali za to ministarstvo poljoprivrede treba razraditi jasne planove. Države članice Europske unije godinama rade planove ruralnog razvoja, a tako nešto je potrebno i u Hrvatskoj.
■ U takvom planu morate uzeti u obzir činjenice o razlici u klimatskim uvjetima, prirodnim uvjetima i slično. Isto tako je iznimno važno da ne razmišljate samo o prvom stupnju proizvodnje, jer je iznimno teško prodati neprocesuirane proizvode.
■ Za to je potrebna industrija hrane, koja je dio prehrambenog lanca i mora se modernizirati. Ako ta dva elementa idu dobro jedan s drugim, cijeli vaš poljoprivredni sektor ima mnogo više šansi u budućnosti."
HRVATE ČEKA 600 MILIJUNA EURA
Kada za godinu dana završe pregovori Zagreba i Bruxellesa, značajno će se promijeniti status velike većine od sadašnjih 140.000 poljoprivrednika. Dio malih obiteljskih gospodarstava će se morati zatvoriti ili će propasti, ali će poduzetnička elita koja živi od poljoprivrede dobit i mogućnost izlaska na tržište EU-a, i značajno se obogatiti, ispričali su za Nacional dužnosnici vlade zaduženi za poljoprivredu.
Pod utjecajem HSS-a i ministra poljoprivrede Božidara Pankretića, Hrvatska je od EU zatražila 12-godišnji moratorij na kupnju poljoprivrednog zemljišta i šuma. Zahtjev je doista ambiciozan jer ovako dugačak period uspjela je izboriti jedino Poljska, kojoj je poljoprivreda bila na vrhu pregovaračkih prioriteta. Hrvatski pregovarači ipak su realniji, i neslužbeno će priznati kako bi bili zadovoljni kada bi dobili odgodu od 7-8 godina.
Ovaj segment stranačke strategije HSS teško može obraniti nekim argumentima. Hrvatska ima 2,7 milijuna hektara obradivog zemljišta, ali od toga je čak milijun hektara zapušteno i neobrađeno. Postavlja se pitanje racionalnosti politike koja preferira nastavak ovakvog stanja, umjesto omogućavanja ulaska stranih farmera ili poljoprivredne industrije koja bi otkupila neiskorištene površine i na njima pokrenula proizvodnju. Za sada, zbog značaja koji u vladajućoj koaliciji ima HSS, ovakav rasplet nije izvjestan.
Dužnosnici s kojima smo razgovarali vjeruju da, unatoč raširenom mišljenju prema kojem će pristup Uniji uništiti brojna seoska gospodarstva, postoje razlozi za optimizam. U Hrvatskoj državne potpore prima približno 80.000 poljoprivrednika, i većina njih može računati i na europske subvencije. Ali isto tako, barem jedan dio obiteljskih gospodarstava teško će izdržati prihvaćanje novih pravila, i mali su izgledi za nastavak dosadašnjeg načina života gdje država de facto financira posjedovanje čak i najmanjih komada zemljišta. U vladi ne žele izazivati međustranačke sukobe, ali kritika sadašnje poljoprivredne politike očito se odnosi na HSS. U svojem programu “Preporod hrvatskog sela”, HSS-ovci su žestoko kritizirali zahtjeve za okrupnjavanje zemljoposjeda, kako bi se u Hrvatskoj organiziralo desetak tisuća većih, a time i profitabilnijih farmi. No iz rezultata pregovora koje su u prošlosti vodili Poljaci, Česi i predstavnici baltičkih zemalja, očekuje se da dio seljaka neće izdržati pritisak koji donosi članstvo u EU. Razumije se da će se u pregovorima od Europske unije tražiti zaštita ovih skupina stanovništva, ali izgledi za uspjeh su prilično maleni.
Uostalom i statistički podaci ukazuju na problem. Prosječno seosko domaćinstvo posjeduje 2,7 hektara, a od 140.000 takvih obitelji, veliki dio u vlasništvu ima oko jednog hektara. Takvi će odmah biti isključeni iz raspodjele novca, što bi HSSu moglo stvoriti probleme jer se uvelike radi o izbornom tijelu ove stranke. Ali čak i pojedini dužnosnici ministarstva poljoprivrede koji su bliski HSS-u, smatraju kako će politika favoriziranja farmera koji su u stanju biti tržišno uspješni, nakon određenog vremena izazvati povratak povjerenja biračkog tijela u Hrvatsku seljačku stranku.
“Propast jednog dijela poljoprivrednika je loša vijest, ali postoji i nekoliko dobrih”, uvjereni su u hrvatskom pregovaračkom timu. Pod uvjetom da Bruxelles prihvati financijske uvjete koje je postavila hrvatska strana, nakon ulaska u EU, godišnja pomoć poljoprivredi kroz subvencije i mjere ruralnog razvitka, iznositi će oko 600 milijuna eura. Iako se nigdje eksplicitno ne traži okrupnjavanje posjeda, očito je isplativo biti farmer u Europskoj uniji. EU subvencionira 300 eura po hektaru, ali ovaj iznos do 2014. dobivat će tzv. stare članice, dok nove primaju nešto više od polovice tog novca. Zato je prioritet hrvatskih pregovarača izboriti se za puni iznos, i izbjeći svrstavanje među većinu postsocijalističkih zemalja.
Slično je i s poljoprivrednicima koji se bave stočarstvom, i tu najveće šanse imaju uzgojitelji goveda, koza i ovaca. Za razliku od njih, oni koji se bave svinjogojstvom naći će se u problemima jer Unija ne subvencionira njihov rad. Budući da je u kontinentalnoj Hrvatskoj znatan broj svinjogojskih farmi, očekuju se prilično veliki problemi.
Sve u svemu, Hrvatska je u pregovorima o poljoprivredi podnijela ukupno 29 zahtjeva za odgodama i izuzećima, što vladini dužnosnici ocjenjuju kao realnu brojku. Stoga ih je prilično naljutio nedavni istup češkog veleposlanika Karela Kuhnla koji je izjavio da je riječ o jako velikom broju zahtjeva. “Nejasno je zašto se miješa u naš posao. U pregovorima s EU Poljska je zatražila 72 izuzeća, Češka nekih 35, a mi bismo, valjda, trebali samo klimati glavama i pristati na sve zahtjeve”, uz neskrivenu ljutnju komentirali su Kuhnlov istup u ministarstvu poljoprivrede.
Od ostalih hrvatskih zahtjeva upućenih Bruxellesu, najvažniji je vezan za zadržavanje sadašnjih proizvodnih kvota za šećer i mlijeko. Posebno se to odnosi na proizvodnju i izvoz šećera jer je procjena kako bi u slučaju neuspjeha propale i tri domaće šećerane.
“Uspijemo li se izboriti za tih 600 milijuna eura, obraniti većinu farmera i okrupniti seoska gospodarstva kako bi sa svojim proizvodima mogli lakše izlaziti na tržište, moći ćemo reći da smo ulaskom u Europsku uniju uspjeli spasiti hrvatsku poljoprivredu. Uzmite da na selu živi desetina stanovništva, a poljoprivreda sa 6-7 posto sudjeluje u bruto-društvenom proizvodu, i shvatiti ćete koliko će se toga rješavati u pregovorima tijekom iduće godine”, smatra Nacionalov sugovornik iz ministarstva poljoprivrede. (Robert Bajruši)
