SENZACIJA U MUMBAIJU Ratan Tata, predsjednik grupacije Tata, u Mumbaiju je 23. ožujka predstavio najnoviji model te tvrtke, Tata NanoObično su na redovitom godišnjem automobil skom salonu u Ženevi najveća atrakcija najskuplji automobili, na ovogodišnjem sajmu bio je to - najjeftiniji. U ponedjeljak 23. ožujka na sajmu je prikazan Tata Nano, automobil za koji se tvrdi da bi mogao revolucionirati cijelo tržište putničkih automobila u prvom redu u njegovoj domovini Indiji, ali i diljem svijeta, posebno u Europi. Riječ je u malom automobilu na stražnji pogon s četverim vratima, maksimalne brzine 70 kilometara na sat. Po svojim performansama mnoge neće zadovoljiti, ali će privući kupce, jer je atrakcija njegova cijena: u Indiji će koštati ti samo 2000 američkih dolara, pa se očekuje da će - kada počne prodaja u travnju - narudžbi biti enormno mnogo.

Taj revolucionarni model iz tvornice Tata najavili su u siječnju prošle godine. Tata je najveći industrijski konglomerat Indije, a u vlasništvu je velike obitelji Tata porijeklom iz Gujarata. Zato se i automobil zove Tata Nano, jer Nano na gujaratskom jeziku znači mali. Indijska automobilska industrija počela se razvijati nakon Drugog svjetskog rata preuzimanjem licencija nekih britanskih automobilskih modela, pri čemu indijski proizvođači automobila nisu jurili za najnovijim modelima, nego su se zadovoljavali da prilagode i proizvode stare, ali pouzdane modele. Budući da je većina Indijaca vrlo siromašna, čak i kada je riječ o onima koji se mogu svrstati u srednju klasu, svi proizvedeni modeli za najveći dio Indijaca bili su nedostupni. Veliki broj urbanih ljudi srednje klase za prijevoz koristi bicikle, motorkotače, skutere, na kojima se voze i cijele obitelji od četiri-pet članova, a u gradovima se masovno se koristi i pretrpani javni prijevoz.

U kompaniji Tata su procijenili da bi mnogi Indijci bili spremni skupiti novac da kupe novi automobil, ako bi PREDSJEDNIK grupacije Ratan Tata s direktorom Tata Motorsa Ravijem Kantom, na press konferenciji prilikom predstavljanja Tata Naneon bio bitno jeftiniji od svih dosadašnjih modela, a ipak pogodan da bude gradski obiteljski automobil. Upravo s takvom idejom prije 14 mjeseci najavljen je Tata Nano. Najavljeno je da će biti malih dimenzija, kako bi mogao lako voziti ispunjenim ulicama indijskih gradova, provlačiti se između šarenih kamiona, stočnih zaprega, bicikala, krava koje slobodno lutaju, klupa prodavača uz cestu, hrpi smeća i rupa na cestama. Obznanjeno je odmah čega u automobilu neće biti: zračnih jastuka, servo volana, klima uređaja, električnog sustava za spuštanje prozora, kao ni ostalih drangulija kakve je moguće naći u suvremenim automobilima zapadne ili japanske proizvodnje, čak i u onima niže klase. To je bio način da se poštuje najavljena cijena od samo 2000 američkih dolara, što je bitno jeftinije od bilo kojeg drugog automobila na indijskom tržištu, a čak četiri puta jeftinije od najjeftinijih automobila u Europi.

Zanimljivo je da su od samog početka tvorci ovog projekta planirali da se plasman automobila proširi i izvan Indije, posebno na europsko tržište. U sadašnjoj ekonomskoj krizi ovaj model mogao bi imati veliku prođu i u Europi, u Velikoj Britaniji, na primjer, gdje kompanija Tata posjeduje dvije velike automobilske tvornice Jaguar i Land Rover. Ne čudi stoga što su iz Tate odmah nakon predstavljanja u Ženevi pozvali neke britanske novinare specijalizirane za automobile da odu u Indiju, u grad Pune nedaleko Mombaija gdje se Tata Nano proizvodi te tamo budu prvi stranci koji će testirati novo vozilo. Prvo su ga testirali na poligonu u samoj tvornici. Jedan od novinara - Dean Nelson iz Sunday Telegrapha - kaže da je prilazeći automobilu bio skeptičan mogu li u to minijaturno vozilo stati četiri osobe.

Ustanovio je da bez teškoća mogu stati četiri Europljanina, a Indijaca, koji su sitnije građe, može na stražnje sjedalo stati i troje, djece čak i četvero. Njegov dojam je bio da je kabina mnogo prostranija nego što izgleda izvana. Cijela konstrukcija vozila je kompaktna. Akumulator se nalazi ispod sjedala vozača, a rezervoar za gorivo ispod sjedala suvozača. Najveći dio karoserije je napravljen od plastike, dok je jednostavna šasija od metala. Motor od 624 kubika, koji troši jako malo goriva, nalazi se pozadi, dok je vrlo mali prtljažnik naprijed. U njega jedva stane omanji kovčeg, jer su tamo smješteni i rezervni kotač i spremnik za vodu za čišćenje prednjeg stakla. Iz toga se vidi da nije riječ o vozilu za putovanja, iako se od inovativnih Indijaca može očekivati da konstruiraju nešto da se prtljaga može voziti na krovu. Ispod prtljažnika nalaze se dvije čelične pregrade, dva unutarnja branika, koji služe da štite vozača i putnike u slučaju sudara.

Na poligonu mu se vožnja činila ugodnom, a još se bolje osjećao kada je vozio cestom. Lako se provlačio kroz gusti promet, išao brže od ostalih vozila, izazivao veliku pozornost ostalih sudionika u prometu, od kojih mnogi već planiraju kupiti taj automobil. Ustanovio je da je motor dinamičan, da se vozilo lako okreće na vrlo malenom prostoru, što je jako važno na ulici među nediscipliniranim indijskim vozačima. PREDSJEDNIK grupacije Ratan Tata s direktorom Tata Motorsa Ravijem Kantom, na press konferenciji prilikom predstavljanja Tata NaneIndijcima će Tata ponuditi tri modela, najjeftiniji će se zvati Nano Standard, malo skuplji modeli bit će CX i LX. Standardni model će biti vrlo skroman, pa će sjedala biti napravljena od najjednostavnijeg materijala, neće biti nikakve dodatne opreme. CX će imati nešto dodatne opreme, dok će LX imati i neke luksuzne elemente, kao što su klima, sjedala od prvoklasnog materijala, maglenke, središnje zaključavanje vrata, električno spuštanje prednjih stakala, dok će se zadnja i dalje podizati i spuštati ručno. Ova dodatna oprema pripremljena je za model Tata Nano ne samo zbog indijskih kupaca, nego i zbog potencijalnih europskih.

Naime, kompanija Tata se najozbiljnije priprema za europsko tržište. Tu će, međutim, automobil koštati više nego u Indiji, i to prvenstveno zbog razlike u sigurnosnim propisima između Indije i europskih zemalja zbog kojih će se Volkswagen u automobil morati ugraditi dodatna oprema, a možda će biti i promjena u samoj konstrukciji šasije. U Europi će model morati imati zračne jastuke, redizajnirane branike, poajase i za prednja i za stražnja sjedala, i posebnu vrstu kočnica. Sigurno će zahtijevati i retrovizore na obje strane vozila, bolju kvalitetu kotača, radio i servo volan. To bi sve moglo značajno povećati cijenu. Projekt ovog jeftinog automobila pokrenut je prije četiri godine, a tri godine su inženjeri kompanije Tata radili na njemu prije nego što su se šefovi kompanije uopće usudili izići u javnost. Bila je to vrlo ambiciozna ideja motoriziranja jedne cijele nove društveno-ekonomske skupine indijskih stanovnika.

Neki su poznavatelji povijesti svjetskog automobilizma tvrdili da je riječ o projektu koji je ravan onome Giannija Agnellija pedesetih godina u Italiji kada je FIAT na tržište izbacio model minijaturnog jeftinog automobila Fiat 500, pa su dotadašnji vozači vespa i motorkotača kupili svoje prve automobile, čime se cijela Italija potpuno promijenila. Očekuje se da će Tata Nano učiniti isto u Indiji, a to neke i zabrinjava. Na indijskim cestama je i sad gust promet, a dolaskom stotina tisuća ovih malih automobila ceste će postati neprohodne. Procjenjuje se da će pojava automobila koji će se proizvoditi u nekoliko tvornica u Indiji u 250.000 komada godišnje, znatno proširiti broj indijskih obitelji koje će si moći priuštiti automobil. Automobilsko tržište bit će mnogo šire, i to ne samo zbog pogodne kupnje tog modela, nego će se zbog njega sigurno spustiti cijena rabljenih automobila i motocikala, pa će to značajno potaknuti motorizaciju cijelog indijskog stanovništva.

Upravo to je bio razlog mnogih negativnih komentara na račun tog indijskog tehničkog pothvata. Naime, javili su se razni zagovornici očuvanja prirode koji tvrde da će se time pogoršati situacija s globalnim zatopljenjem, jer će se masovno prodavati u zemlji koja je već i tako među najvećim zagađivačima atmosfere na svijetu. Iz Indije odgovaraju da je zapadna kampanja protiv novog indijskog automobila nepravedna, jer nije bilo takvih reakcija kada su se u 20. stoljeću prvo Amerikanci, a potom i Europljani masovno domogli jeftinih automobila.