Milk, am. biogr. polit. drama, 2008.
R: Gus Van Sant Gl: Sean Penn, James Franco, Emile Hirsch, Josh Brolin
ocjena: 4 (četiri) zvjezdice
Objavljeno u Nacionalu br. 698, 2009-03-31
Film
Hrabar nastup Seana Penna i izvrsan spoj dokumentarnosti i igrane rekonstrukcije
Damir RadićGus Van Sant ustraje u izmjeničnoj dinamici u građenju svog opusa - nakon što je na prijelazu stoljeća nezavisno ishodište zamijenio čvrstim mainstreamom, potom isti odbacio radikalnim "povratkom korijenima", evo ga ponovo u pitomijem izdanju. Dijelu kritičara ta se pitomost učinila tolikom da su "Milk", o tom je filmu naime riječ, doživjeli kao Van Santov najsrednjestrujaškiji uradak kojim se podvrgnuo heteronormativnom diktatu, međutim takva je percepcija pretjerana. Nastao u nezavisnoj, ali za te uvjete obilno budžetiranoj produkciji, "Milk" je ipak malo složeniji slučaj. Riječ je o biografiji Harveyja Milka, prve otvoreno homoseksualne osobe u Americi koja je izabrana u javnu službu, dakako - u San Francisku, u drugoj polovici 70-ih. O Milku je još 1984. Rob Epstein snimio Oscarom nagrađeni dokumentarac "Vrijeme Harveyja Milka", iz kojeg je Van Sant mogao crpiti ne samo saznanja o svom protagonistu i društveno-političkom kontekstu, nego i preuzeti arhivsku građu, s obzirom na to da njegov uradak pažljivo spaja izvorni dokumentarni materijal i dokumentaristički intonirane igrane rekonstrukcije. Već na ovoj razini, gdje se povremeno dobiva dojam da se Van Sant "natjecao" s izvornim snimkama u postizanju autentičnog ugođaja, jasno je kako "Milk" nije standardni "biopic", a pogotovo kad se shvati da u njegovom oblikovanju postoji stanovit sistem.
Film se otvara atraktivno montiranim dokumentarnim prizorima koji uvode u antihomoseksualni represivni kontekst SAD-a s prijelaza 60-ih na 70-e godine, na koje se nadovezuje večernji kadar usamljenog Harveyja Milka koji sjedi za stolom i snima na magnetofon svojevrsnu oporuku u slučaju da bude ubijen. Već na samom otvaranju filma - logično, jer riječ je o jednom o kompozicijski ključnih mjesta - Van Sant demonstrira redateljsku maestralnost: s arhivskih snimaka koje opisuju uzburkano društveno (kolektivno) stanje, prelazi na posve smiren intimistički ugođaj ispovijesti pojedinca politički izniklog iz tih općih zbivanja. Pritom su kompozicija i osvjetljenje dotičnog ispovjednog kadra u najboljoj maniri ugođajnog realizma/dokumentarizma, što znači da se takvom montažnom izmjenom istovremeno uspostavlja i suprotnost i kontinuitet građe i atmosfere. Kadar Milkove magnetofonske ispovijesti radnju prebacuje u prošlost, 1970-u, preciznije u trenutak kad je Harvey, tada newyorški poslovni čovjek na pragu 40-ih, upoznao mladog hipija Scotta koji mu je promijenio život. Taj prvi susret na stepenicama pothodnika Van Sant komponira na neuobičajen način - iako se radi o dijalogu, u središtu kadra je Milk, a Scott na njegovom krajnjem rubu, gotovo izvan izreza kadra. Potom se kamera pomiče i uspostavlja uobičajenu kompoziciju, kako bi Scott postao ravnopravni dio prizora (što najavljuje njegovu presudnu važnost po Milka), nakon čega će uslijediti novi kadar, a ubrzo rez i eliptični prijelaz na prvu zajedničku noć novopečena ljubavnog para, noć u kojoj je Milk na Scottov poticaj shvatio da je došlo vrijeme za drastične promjene i "izlazak iz ormara", iza čega slijedi zajednički odlazak u San Francisco i novi život. Poanta čitavog montažnog sklopa od otvaranja filma do tog trenutka jest povezivanje tri razine - općedruštvene (političke) i individualne (erotske) s početka 70-ih koje su Milka odvele u aktivističkom smjeru, te rekapitulacijske, znakovito usamljeničke i tjeskobne, koja je istovremeno logična posljedica i suprotnost drugih dviju razina koje je uokviruju (jer aktivizam je Milka odveo u politički mainstream, no s druge strane taj je mainstream u suprotnosti s idejom nesputane invidualne slobode zbog čega ga je Scott naposljetku napustio, tako da takva situacija rađa i zadovoljstvo i osjećaj uskraćenosti, a kad se svemu dodaju politički motivirane prijetnje smrću, tjeskobno ozračje prevladava). Bi li u standardnom hollywoodskom biografskom filmu stvari bile ovako slojevito postavljene i lucidno realizirane?
Sean PennOdgovor je lak - naravno da ne bi. Među ostalim i zato što se Van Sant u oblikovanju prve otprilike četvrtine filma, prije Milkove promjene iz hipija u mainstream političara, posve oslonio na poetička iskustva američkog nezavisnog filma 60-ih i najnekonvencionalnijeg hollywoodskog razdoblja, onog tzv. novog Hollywooda iz prve polovice 70-ih: od atmosferične realističke teksture fotografije preko naglih rezova i kadrova-natpisa do singularnih poetičnih kadrova, a sve ispreleteno s obiljem dokumentarnih snimaka filmskog, televizijskog i novinskog porijekla. Film formalno postaje konvencionalniji kako Milkova politička karijera postaje konvencionalnijom, što znači da je na djelu koncept u kojem se forma mijenja ovisno o sadržaju, odražavajući protagonistov put, no ni tada ne odustajući od povremenih "devijacija" (kadar postupnog parceliranja ekrana nizom sličica ili scena prvog ubojstva u cijelosti snimljena u ogledalu) jer naposljetku, koliko god Milk išao niz struju, samom činjenicom gay identiteta on je u ono vrijeme nužno sadržavao stanovit pomak od matice. I zato je pogrešno predbacivati Van Santu podilaženje heteronormi mainstreama - to podilaženje karakteriziralo je samog Milka kojeg Van Sant, i sam gay, nije želio učiniti boljim nego što je bio i tako udovoljiti "alternativnim" kritičkim očekivanjima (štoviše, on Milka implicitno prikazuje kao manipulatora mentalno nestabilnim ljudima, uključujući i samog Milkova ubojicu, što će reći da se ne utječe pod svaku cijenu homoseksualnoj solidarnosti). "Milk" je znači upravo onoliko mainstream koliko je naslovni lik svojim djelovanjem "ishodio", a u cjelini nipošto nije riječ o holivudiziranom djelu, nego dignitetnom autorskom ostvarenju. Hrabar nastup Seana Penna u naslovnoj roli (s puno muško-muškog ljubljenja) samo pridonosi tom dojmu.
R: Gus Van Sant Gl: Sean Penn, James Franco, Emile Hirsch, Josh Brolin
ocjena: 4 (četiri) zvjezdice
Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
05.07.2012. / 10:38
29.06.2012. / 16:26
29.06.2012. / 16:20
29.06.2012. / 16:09