Objavljeno u Nacionalu br. 698, 2009-03-31

Autor: Damir Radić

Film

Puno muško-muškog ljubljenja

Hrabar nastup Seana Penna i izvrsan spoj dokumentarnosti i igrane rekonstrukcije

Damir RadićDamir RadićGus Van Sant ustraje u izmjeničnoj dinamici u građenju svog opusa - nakon što je na prijelazu stoljeća nezavisno ishodište zamijenio čvrstim mainstreamom, potom isti odbacio radikalnim "povratkom korijenima", evo ga ponovo u pitomijem izdanju. Dijelu kritičara ta se pitomost učinila tolikom da su "Milk", o tom je filmu naime riječ, doživjeli kao Van Santov najsrednjestrujaškiji uradak kojim se podvrgnuo heteronormativnom diktatu, međutim takva je percepcija pretjerana. Nastao u nezavisnoj, ali za te uvjete obilno budžetiranoj produkciji, "Milk" je ipak malo složeniji slučaj. Riječ je o biografiji Harveyja Milka, prve otvoreno homoseksualne osobe u Americi koja je izabrana u javnu službu, dakako - u San Francisku, u drugoj polovici 70-ih. O Milku je još 1984. Rob Epstein snimio Oscarom nagrađeni dokumentarac "Vrijeme Harveyja Milka", iz kojeg je Van Sant mogao crpiti ne samo saznanja o svom protagonistu i društveno-političkom kontekstu, nego i preuzeti arhivsku građu, s obzirom na to da njegov uradak pažljivo spaja izvorni dokumentarni materijal i dokumentaristički intonirane igrane rekonstrukcije. Već na ovoj razini, gdje se povremeno dobiva dojam da se Van Sant "natjecao" s izvornim snimkama u postizanju autentičnog ugođaja, jasno je kako "Milk" nije standardni "biopic", a pogotovo kad se shvati da u njegovom oblikovanju postoji stanovit sistem.

Film se otvara atraktivno montiranim dokumentarnim prizorima koji uvode u antihomoseksualni represivni kontekst SAD-a s prijelaza 60-ih na 70-e godine, na koje se nadovezuje večernji kadar usamljenog Harveyja Milka koji sjedi za stolom i snima na magnetofon svojevrsnu oporuku u slučaju da bude ubijen. Već na samom otvaranju filma - logično, jer riječ je o jednom o kompozicijski ključnih mjesta - Van Sant demonstrira redateljsku maestralnost: s arhivskih snimaka koje opisuju uzburkano društveno (kolektivno) stanje, prelazi na posve smiren intimistički ugođaj ispovijesti pojedinca politički izniklog iz tih općih zbivanja. Pritom su kompozicija i osvjetljenje dotičnog ispovjednog kadra u najboljoj maniri ugođajnog realizma/dokumentarizma, što znači da se takvom montažnom izmjenom istovremeno uspostavlja i suprotnost i kontinuitet građe i atmosfere. Kadar Milkove magnetofonske ispovijesti radnju prebacuje u prošlost, 1970-u, preciznije u trenutak kad je Harvey, tada newyorški poslovni čovjek na pragu 40-ih, upoznao mladog hipija Scotta koji mu je promijenio život. Taj prvi susret na stepenicama pothodnika Van Sant komponira na neuobičajen način - iako se radi o dijalogu, u središtu kadra je Milk, a Scott na njegovom krajnjem rubu, gotovo izvan izreza kadra. Potom se kamera pomiče i uspostavlja uobičajenu kompoziciju, kako bi Scott postao ravnopravni dio prizora (što najavljuje njegovu presudnu važnost po Milka), nakon čega će uslijediti novi kadar, a ubrzo rez i eliptični prijelaz na prvu zajedničku noć novopečena ljubavnog para, noć u kojoj je Milk na Scottov poticaj shvatio da je došlo vrijeme za drastične promjene i "izlazak iz ormara", iza čega slijedi zajednički odlazak u San Francisco i novi život. Poanta čitavog montažnog sklopa od otvaranja filma do tog trenutka jest povezivanje tri razine - općedruštvene (političke) i individualne (erotske) s početka 70-ih koje su Milka odvele u aktivističkom smjeru, te rekapitulacijske, znakovito usamljeničke i tjeskobne, koja je istovremeno logična posljedica i suprotnost drugih dviju razina koje je uokviruju (jer aktivizam je Milka odveo u politički mainstream, no s druge strane taj je mainstream u suprotnosti s idejom nesputane invidualne slobode zbog čega ga je Scott naposljetku napustio, tako da takva situacija rađa i zadovoljstvo i osjećaj uskraćenosti, a kad se svemu dodaju politički motivirane prijetnje smrću, tjeskobno ozračje prevladava). Bi li u standardnom hollywoodskom biografskom filmu stvari bile ovako slojevito postavljene i lucidno realizirane?

Sean PennSean PennOdgovor je lak - naravno da ne bi. Među ostalim i zato što se Van Sant u oblikovanju prve otprilike četvrtine filma, prije Milkove promjene iz hipija u mainstream političara, posve oslonio na poetička iskustva američkog nezavisnog filma 60-ih i najnekonvencionalnijeg hollywoodskog razdoblja, onog tzv. novog Hollywooda iz prve polovice 70-ih: od atmosferične realističke teksture fotografije preko naglih rezova i kadrova-natpisa do singularnih poetičnih kadrova, a sve ispreleteno s obiljem dokumentarnih snimaka filmskog, televizijskog i novinskog porijekla. Film formalno postaje konvencionalniji kako Milkova politička karijera postaje konvencionalnijom, što znači da je na djelu koncept u kojem se forma mijenja ovisno o sadržaju, odražavajući protagonistov put, no ni tada ne odustajući od povremenih "devijacija" (kadar postupnog parceliranja ekrana nizom sličica ili scena prvog ubojstva u cijelosti snimljena u ogledalu) jer naposljetku, koliko god Milk išao niz struju, samom činjenicom gay identiteta on je u ono vrijeme nužno sadržavao stanovit pomak od matice. I zato je pogrešno predbacivati Van Santu podilaženje heteronormi mainstreama - to podilaženje karakteriziralo je samog Milka kojeg Van Sant, i sam gay, nije želio učiniti boljim nego što je bio i tako udovoljiti "alternativnim" kritičkim očekivanjima (štoviše, on Milka implicitno prikazuje kao manipulatora mentalno nestabilnim ljudima, uključujući i samog Milkova ubojicu, što će reći da se ne utječe pod svaku cijenu homoseksualnoj solidarnosti). "Milk" je znači upravo onoliko mainstream koliko je naslovni lik svojim djelovanjem "ishodio", a u cjelini nipošto nije riječ o holivudiziranom djelu, nego dignitetnom autorskom ostvarenju. Hrabar nastup Seana Penna u naslovnoj roli (s puno muško-muškog ljubljenja) samo pridonosi tom dojmu.

Milk, am. biogr. polit. drama, 2008.

R: Gus Van Sant Gl: Sean Penn, James Franco, Emile Hirsch, Josh Brolin


ocjena: 4 (četiri) zvjezdice

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika