Objavljeno u Nacionalu br. 698, 2009-03-31

Autor: Marko Biočina

Velika ruska pobjeda

Kad Kremlj kontrolira - 'Putinova' kompanija postala vlasnik Ine

Kremlju bliska tvrtka Surgutneftegas kupila je 21 posto MOL-a

PUTIN U SURGUTU
Najmoćniji čovjek Rusije s
uzorkom nafte snimljen u
društvu radnika SurgutneftegasaPUTIN U SURGUTU Najmoćniji čovjek Rusije s uzorkom nafte snimljen u društvu radnika SurgutneftegasaNakon što je ruska naftna kompanija Surgutneftegas za 1,4 milijarde eura od austrijskog OMV-a kupila 21-postotni udjel u mađarskoj naftnoj kompaniji MOL, stekla je i vlasništvo nad hrvatskom naftnom kompanijom Inom, gdje MOL drži 47 posto vlasničkog udjela. Na taj je način Inino poslovanje došlo pod izravnu kontrolu ruske državne politike. Naime, Surgutneftegas je najmanje transparentna ruska naftna kompanija za koju postoje ozbiljne indicije da se nalazi pod direktnom kontrolom ruskog državnog vrha i čiji je jedan od navodnih vlasnika ruski premijer Vladimir Putin.


Iako sve ruske naftne kompanije imaju čvrste veze s politikom i uživaju značajnu podršku ruske diplomacije pri svom poslovnom širenju, u Surgutneftegasu situacija je puno drukčija nego u Rosneftu, Gazpromu ili drugim ruskim kompanijama. Ta tvrtka ne kotira na burzi, pa zbog toga nema ni obvezu otkriti svoju kompletnu vlasničku strukturu. Još sredinom 2003. godine čelni ljudi kompanije premjestili su 42 posto vlasničkog udjela na račun nepoznatog fonda, a vlasnici dionica su nepoznati, iako se one u financijskim izvješćima kompanije vode kao trezorske dionice.

Četiri godine kasnije, poznati ruski politički analitičar Stanislav Belkovsky je u intervjuu za nejmački dnevni list Die Welt izjavio kako 37 posto Surgutneftegasa osobno posjeduje tadašnji ruski predsjednik, a sadašnji premijer Vladimir Putin. Točnost tih informacija nikad nije potvrđena, ali Surgutneftegas se i danas smatra kompanijom koja je vrlo bliska ruskom državnom vrhu. Na taj način, ulazak Surgutneftegasa u vlasničku strukturu MOL-a može se smatrati nastavkom ruske strategije širenja poslovanja na europske države i razvojem što veće maloprodajne mreže.

Naime, razvoj maloprodajne mreže u europskim državama služi dvama ciljevima. Prvi je ekonomski, jer prodajom derivata ruske kompanije ostvaruju puno veći profit nego isključivo prodajom sirove nafte. Drugi razlog je geopolitički, jer razvojem ruskih naftnih kompanija jača i politički utjecaj Rusije u tim državama. Budući da su tržišta zapadnoeuropskih država iz političkih razloga zatvorena za ruske kompanije, one su svoje širenje usmjerile prema srednjoj i istočnoj Europi. Dosad je u regiji bio najprisutniji Lukoil, ruska kompanija koja posluje u Bugarskoj, Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Makedoniji. Ipak, Lukoil je privatna kompanija, a nedavno su se u regiji počele pojavljivati i kompanije koje su pod izravnom kontrolom ruske vlade, kao što je Gazprom koji je u Srbiji kupio Naftnu industriju Srbije i NeftgazInKor, tvrtka koja je vlasnik rafinerije u Bosanskom Brodu. Ipak, dolazak Surgutneftegasa u Mađarsku najznačajniji je trenutak u dosadašnjoj ruskoj ofenzivi, jer je Mađarska starteški najvažnija država u regiji, ali i indicija da iza ruske kompanije stoji osobno Vladimir Putin. Zbog toga ne čudi da neki od visokopozicioniranih Ininih menadžera smatraju kako je kupovina udjela u MOL-u velika pobjeda Rusije nad Europskom unijom.

Nacionalov sugovornik, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da će dolazak Surgutneftegasa u Mađarsku značajno ugroziti europske energetske planove: "Kupovinom 21,2 posto vlasničkog udjela u mađarskoj naftnoj kompaniji MOL, ruska kompanija Surgutneftegas je napokon uspjela ostvariti jedan od dugoročnih geostrateških ciljeva ruske politike. Već godinama velike ruske kompanije nastoje početi s poslovanjem u srednjoj Europi, ali to im dosad nije uspjelo. Primjerice, Lukoil je svojedobno želio kupiti slovenski Petrol, da bi to na kraju spriječila Europska unija. Ipak, sad kad su Rusi ušli u MOL, teško je vjerovati da će ih se moći spriječiti da u konačnici preuzmu cijelu kompaniju, a time i značajan utjecaj na energetski sustav regije. Iz više razloga MOL je izvrstan partner ruskoj kompaniji i odlična polazna platforma za daljnje osvajanje tržišta u susjednim državama. Radi se o velikoj ruskoj pobjedi, ali i velikom porazu zajedničke europske energetske strategije."

Sam Surgutneftegas, iako poprilično nepoznat široj javnosti, velika je i moćna kompanija. Njegova se tržišna kapitalizacija procjenjuje na 22,7 milijardi američkih dolara. To i ne čudi ako se zna da na Surgutneftegas otpada 13 posto ukupne ruske proizvodnje nafte, a samo tijekom 2007., kompanija je ostvarila više od 13 milijardi eura prihoda. Kompanijino sjedište je u zapadnosibirskom gradu Surgutu, a rafinerija, ukupnog kapaciteta 17,3 milijuna tona, nalazi se u gradu Kirišiju, u okolici St. Peterburga. Kompanijom već desetljećima upravlja Vladimir Leonidovič Bogdanov, a nastala je na temeljima nekadašnje socijalističke kompanije Surgut, koju su tijekom privatizacije preuzeli njezini menadžeri.

PRODAJA 25 POSTO PLUS 1 DIONICE INE MOL-u: predsjednik Uprave Ine Dragičević, šef MOL-a Hernádi i
tadašnji ministar gospodarstva JurčićPRODAJA 25 POSTO PLUS 1 DIONICE INE MOL-u: predsjednik Uprave Ine Dragičević, šef MOL-a Hernádi i tadašnji ministar gospodarstva JurčićDanas zapošljava više od 100 tisuća ljudi, a posjeduje više od 50 tvrtki-kćeri, iz različitih gospodarskih sektora. Tako Surgutneftegas danas posjeduje i tvornicu namještaja, osiguravajuću kuću, graditeljsku kompaniju, pa čak i poljoprivrednu proizvodnju. Tijekom devedesetih godina dobre odnose s Surgutneftegasom imala je slovenska naftna kompanija Petrol, pa je u sklopu tih odnosa bio organiziran i vrlo unosan izvoz proizvoda slovenskih tvrtki u sibirsku regiju gdje se nalazi Surgut.

Iako je veliki proizvođač nafte, ruska kompanija nema jako razvijenu distributivnu mrežu, te diljem Rusije posjeduje tristotinjak benzinskih postaja, što je po tamošnjim mjerilima vrlo malo. Upravo u tome mnogi analitičari vide razlog zašto se ruska kompanija odlučila po iznimno visokoj cijeni kupiti MOL-ove dionice. Naime, Surgutneftegas je za MOL-ove dionice platio dvostruko više, no što one danas vrijede na burzi. To je prilično čvrst dokaz da su Rusi pod svaku cijenu htjeli otkupiti OMV-ov udjel i da računaju na daljnji rast udjela u budućnosti. Da su željeli imati manjinski udjel, mogli su prije nekoliko mjeseci puno jeftinije kupiti udjel u MOL-u koji je putem javne aukcije prodavao Oman Oil Company.

Iz toga se može zaključiti kako je ruska kompanija odlučila zauzeti snažnu poziciju u vlasničkoj strukturi MOL-a, a s obzirom na to da neki investicijski fondovi drže znatne udjele u MOL-u, moguće je da je udjel Rusa još i veći. Ipak, čak i ako nije, danas će oni, s 21 posto vlasništva, imati mnogo veći utjecaj na poslovanje kompanije, nego što bi s istim udjelom imali prije koju godinu. Za to danas postoje dva razloga. Prvi je taj što je MOL financijski iscrpljen recesijom i padom cijene nafte, a njegovi veliki financijski partneri poput OTP banke su u još težem stanju. MOL, koji se uz potporu mađarske vlade nalazi pod kontrolom svoje Uprave, u prošlosti je uvelike ovisio upravo o financijskoj podršci mađarskih banaka. Upravo uz njihovu pomoć MOL se prije dvije godine obranio od pokušaja neprijateljskog preuzimanja od starne OMV-a. Banke su tada kreditirale MOL kako bi mogao otkupljivati vlastite dionice na burzi.

Ipak, danas kompanija posjeduje mnogo trezorskih dionica, koje su vrlo skupe, a istodobno nemaju pravo glasa u odlukama vezanim za upravljanje kompanijom. S druge strane, upravo zato ruskih 21 posto u smislu utjecaja na vođenje kompanije vrijedi više nego inače. MOL-ov menadžment tijekom ponedjeljka odbio je komentirati ulazak ruske kompanije u vlasničku strukturu MOL-a. Vjerojatni razlog je što Uprava MOL-a na čelu s Zsoltom Hernádijem u ovom trenutku još ne zna kako se postaviti prema Surgutneftegasu.

Naime, da se ova transakcija dogodila prije godinu dana, MOL bi gotovo sigurno dolazak Rusa okarakterizirao kao neprihvatljiv, ali otad se mnogo toga promijenilo. Mađarska kompanija danas je financijski iscrpljena, vrijedi tek djelić svoje nekadašnje vrijednosti, a Uprava više ne uživa podršku domaćih banaka i političara kji su također iscrpljeni recesijom. U takvim okolnostima, čelni ljudi MOL-a ne žele ući u konflikt s puno većim i bogatijim Surgutneftegasom, naročito ako iz njega stoji Vladimir Putin osobno.

Ipak, ako Surgutneftegas u budućnosti uspije preuzeti MOL, stručnjaci procjenjuju kako će se na taj način znanto promijeniti energetska slika ovog dijela Europe. Naime, MOL za razliku od ruske kompanije posjeduje razvijenu maloprodajnu mrežu, vrlo moderne rafinerije u Százhalombattu i Bratislavi, te plinovodnu infrastrukturu u Mađarskoj. Uz Inine kapacitete, ta je kompanija vrlo dobar spoj s Surgutneftegasom, te temelj koji ruskoj kompaniji treba kako bi svoju naftu počela plasirati na tržište srednje Europe.

Naime, kroz Mađarsku prolazi ruski naftovod, tamo bi uskoro trebao prolaziti i veliki plinovod Južni tok, ali i naftovod DružbAdria. Uz to, Mađarska je članica Europske unije, pa Rusija preko MOL-a može pojačati europsku energetsku ovisnost o Rusiji, a preko Ine čak i izlaz na unosno mediteransko tržište.

Zbog toga se nameće pitanje koliko će Surgutneftegas u budućnosti utjecati na poslovanje Ine. U hrvatskoj vladi, koja je još uvijek drugi najveći dioničar u Ini, tvrde da dolazak a u vlasničku strukturu kompanije neće utjecati na poslovanje Ine.

Nacionalov sugovornik, inače blizak vrhu Vlade tvrdi kako dionički ugovor koji je Vlada potpisala s MOL-om ne dopušta bilo kakvu promjenu načina poslovanja: "Za nas se situacija nije puno promijenila. Mjesto jednog suvlasnika s 10 posto dionica s pravom glasa, zauzeo je drugi koji bi po našim informacijama FERENC GYURCSANY I VLADIMIR PUTIN prate
potpisavanje ugovora šefa MOL-a Zsolta
Hernádija i šefa Gazproma Alexeja Millera o
gradnji plinovoda Južni tokFERENC GYURCSANY I VLADIMIR PUTIN prate potpisavanje ugovora šefa MOL-a Zsolta Hernádija i šefa Gazproma Alexeja Millera o gradnji plinovoda Južni toktrebao djelovati kao financijski investitor, barem u sljedećem razdoblju. Naravno da ćemo cijelu situaciju još jednom prokomentirati s MOL-om ovih dana. Značajna promjena vlasničke strukture, u kontekstu naših odnosa i potpisanih dokumenata podrazumijeva preuzimanje o kojem u ovom slučaju nema govora."

Ipak, usprkos optimizmu u Vladi, može se pretpostaviti kako će se pritisak Rusije na Hrvatsku nastaviti. Osim tradicionalne ovisnosti o ruskom plinu, Surgutneftegas je novi jaki adut u rukama ruske politike. Vlada još uvijek drži 44 posto vlasničkog udjela u Ini, a do ulaska Hrvatske u Europsku uniju taj udjel mora smanjiti na 25 posto. Bude li ruska kompanija zainteresirana za te dionice, može se očekivati i jak pritisak na Vladu, naročito s obzirom na to da se trenutačno vode pregovori oko novog dugoročnog ugovora o isporuci plina s Gazpromom, te oko spoja Hrvatske na ruski plinovod Južni tok.

ŠTO JE SURGUTNEFTEGAS

Tržišna kapitalizacija Surgutneftegasa procjenjuje se na 22,7 milijardi američkih dolara. Na Surgutneftegas otpada 13 posto ukupne ruske proizvodnje nafte. Sjedište je u gradu Surgutu, a rafinerija, ukupnog kapaciteta 17,3 milijuna tona, nalazi se u gradu Kirišiju, u okolici St. Peterburga. Kompanijom već desetljećima upravlja Vladimir Leonidovič Bogdanov, a nastala je na temeljima nekadašnje socijalističke kompanije Surgut, koju su tijekom privatizacije preuzeli njezini menadžeri. Danas zapošljava više od 100 tisuća ljudi.

INA ĆE TEŠKO IZBJEĆI PRODAJU RUSIMA

Hrvatska vlada trenutačno ima 44 posto vlasničkog udjela u Ini, a do ulaska u Europsku uniju mora taj udjel smanjiti na 25 posto. U trenutku kad se budu prodavale preostale dionice, pritisak Rusa da ih kupe bit će velik i Vlada će mu teško odoljeti. Koliko je Rusima stalo do ekspanzije u srednjoj Europi govori i činjenica da su MOLove dionice platili više nego dvostruko od burzovne cijene.

Vezane vijesti

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u

Josip Friščić, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora i bivši čelnik Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), HDZ-ovog koalicijskog partnera u bivšoj Vladi,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika