Objavljeno u Nacionalu br. 699, 2009-04-07

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Spin Katoličke crkve

Crkva zadnjih dana najavljuje SOS-trgovine za najsiromašnije, Jezerinac posjećuje Mesića, brojna delegacija posjećuje Jasenovac... Što se to, zbiva? Otkud odjednom ta potreba da se postane simpatičan?

Renato BaretićRenato BaretićValjalo bi biti i gluh i slijep i nijem da se ne primijeti kako se Kaptol, odnosno ona poslovična "Crkva u Hrvata", zadnjih desetak dana energično prestrojava. Em najavljuje SOS-trgovine za najsiromašnije, em za te iste predlaže projekt sadnje maslinikâ, em vrlo visoka dvočlana delegacija posjećuje Mesića, em još viša i dvostruko brojnija posjećuje Jasenovac, tvrdeći po prvi put u zadnjih dvadeset godina kako je taj logor "ljaga hrvatskog naroda", a da su ubojice iz njega "najveća nesreća Hrvatske"... Što se to, zaboga, zbiva? Otkud odjednom ta potreba da se postane simpatičan? Dosad je Crkva, koliko se dalo vidjeti, nije osjećala - vjerojatno zato što se nije ni trebala osjećati. Sad je, međutim, stiglo novo vrijeme: ateisti ponovo dižu svoje pogane glave, ali ne na onako sirov i nasilan način kao prije šezdesetak godina, nego daleko suptilnije i uvjerljivije; sve su jači glasovi za reviziju Tuđman-Radić-Wojtylinog megakonkordata; otkriva se kako, u doba kad se svima kreše sve što se iz proračuna dade kresati, vjerske zajednice ostaju pri jednako izdašnim državnim jaslama, kao da nikakve recesije nema ni u prognozama; u Saboru se javno traži da Crkva pokaže svoje poslovne knjige i otkrije na što je sve trošila silne stotine milijuna; Thompsonu prijeti nova zabrana crnokošuljaškoga koncertiranja u Puli; katolički otpadnik Ćiro Blažević s igračima pretežito muslimanskih imena prijeti da nanovo ujedini jedva nekako razvaljenu Bosnu i Hercegovinu... Da, da, definitivno su nastupila nova vremena.


Kao i potkraj devedesetih, kad je friškoustoličeni zagrebački nadbiskup Bozanić nešto uvijeno prounjkao o onom legendarnom "grijehu struktura" (što je u izigranom puku doživljeno kao prava mala revolucija, premda je zapravo riječ bila o običnoj praznoj i - pokazalo se - taktizerski inefektibilnoj floskulici) umjesto da, jasno i glasno govoreći, urbi et orbi, zvekne po metastaziranom lopovluku i sve nezajažljivijoj korupciji vladajuće garniture i njezinih prirepaka, tako se i danas s Kaptola vuku samo taktički potezi slabe vajde i programirano ograničenog vijeka trajanja. Otprilike kao kad vozite autocestom pa odjednom ispred vas u magli osvane šleper: brzo se prestrojite u lijevi trak i zaobiđete ga, a onda nazad u desni. Pritom još i upalite duga svjetla i napadno trubite, da ne biste ostali neprimijećeni.

Da zalazim u kladionice, vjerojatno bih prošlog tjedna izgubio sve što imam, jer kladio bih se, uvijek i na sav imetak, da Mesić do kraja mandata ni u ludilu neće primiti Jezerinca i da će četiri hrvatska nadbiskupa prije otići do Hude jame nego do Jasenovca. Ovo što se događa ravno je mogućnosti da Eduardo, nakon Srninog prodora po krilu i savršenog centaršuta, zabije gol - Pletikosi! Ali, evo, zabio ga je! I ne samo jedan! Ipak, ne treba se tu sad previše iznenađivati, jer sve je ovo, na kraju krajeva, samo rutinski trening, uvježbavanje taktičkih varijanti za slučaj neke uistinu ozbiljne utakmice, ništa to nije zapravo i ne nosi nikakve bodove, ni pozitivne niti negativne. Kad bi nas htjela uvjeriti u suprotno, Crkva bi morala barem deset godina djelovati na kvadrat onako kako govori proteklih desetak dana. I (to ponajprije!) barem tih deset godina objavljivati svoje financijsko poslovanje u svim medijima, pogotovo na internetu. Ništa slično, naravno ne treba očekivati, osim u slučaju da je Crkva u Hrvata zbog nečega preko noći odlučila slijediti južnoamerički uzor iz osamdesetih, pa se doista svrstati uz potlačene i obespravljene, nasuprot vatikanskim kozmokratskim ambicijama, upakiranima u ekumenski celofan. Ali vjerovati u takvu mogućnost, budimo realni, jednako je kao i vjerovati u mogućnost da cijela nacija, nakon onog Eduardovog autogola od maloprije, skandira Biliću zato što veselo skače s klupe, slaveći loptu u Pletikosinoj mreži... Nikakve se krucijalne promjene, sasvim sigurno, ne događaju u strategiji vrha hrvatske katoličke hijerarhije. Riječ je, slutim, samo o taktičkoj reakciji na neki "hint" što je stigao do Kaptola s neke za istač moćnije adrese. "Trudite se neko vrijeme biti što simpatičniji nevjernicima, ali nastojte po svaku cijenu sačuvati dostojanstvo Križa", takvo nešto stiglo je u Bozanićev mailbox sa znakovito nepoznate adrese, i odmah se našlo načina i za Jezerinčev posjet Mesiću (kojemu je možda također, s iste ili slične adrese, stigao e-mail s uputama za rukovanje u složenim situacijama) i za nadbiskupski četveroredni obilazak Spomen-područja Jasenovac. Mislite li da će se Crkva u Hrvata ikad odreći barem jednog od onih stotina milijuna proračunskih kuna? Mislite li da će ikad pokazati koliko je uprihodila i koliko je, te na što, potrošila milijarde dobivene u proteklih deset godina? Mislite li da će ikad javno reći "Ma naravno, znamo mi da među onih devedesetak posto građana koji se deklariraju kao katolici nema ni petina stvarnih vjernika"? Mislite li da će Crkva ikad pristati da uđe u sustav PDV-a? Ili na to da se vjeronauk iz škola vrati u crkve? Ili da se vrati, i pošteno plati, rad trgovina nedjeljom? Ma nema, ljudi moji, te recesije i depresije koja bi najmoćniju i najstariju korporaciju na planetu primorala na išta slično. Dvije tisuće godina ti dečki u haljinama treniraju opsjenarstvo, nema te frke u kojoj se oni neće dočekati na noge i nanovo od nas tražiti da budemo još radišniji, skrušeniji i tiši. Ovo što se trenutno zbiva, ukratko, neki je gadni lažnjak, novohrvatski rečeno "spin", na kojeg je Kaptol odnekud primoran uz objašnjenje: "upast ćete u ozbiljne nevolje ako ne napravite tako". Previše su toga pametnog i dobrog ti strogi barbe dosad propustili napraviti da bi im itko razuman povjerovao u ovaj nagli zaokret. Štono bi Dante rekao - ostavite svaku nadu vi koji im ovo popušite...

E, da, još jedna stvar: malko me uvrijedio nadbiskup Srakić kazavši kako je Jasenovac "sramotna ljaga za Hrvatsku". Ma nije, brate, za cijelu Hrvatsku, nego samo za one njezine građane koji su jasenovački zločin zapovijedili, počinili, odobravali i kasnije zataškavali ili umanjivali. Ni ja niti itko iz moje obitelji, niti itko koga poznajem, ni s jednim od tih strašnih grijeha nemamo ni najmanje veze. Nemojte onda nama svima nametati kolektivnu krivnju, pa niste valjda, božemesačuvaj, srbokomunist?!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika