SINDIKALISTI Vilim Ribić, Ivica Babić i Spomenka AvberšekSindikati javnih službi koje čini 180 tisuća članova ne posustaju od organiziranja velikih prosvjeda u drugoj polovici svibnja. Nacional doznaje kako će od 21-25.travnja 2009. čelnici Sindikata javnih službi Vilim Ribić, Spomenka Avberšek i Ivica Babić obići će svoje članstvo u četiri najveća grada Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu kako bi ih upoznali sa svim sindikalnim aktivnostima i razlozima najave velikih prosvjeda koji se očekuju u drugoj polovici svibnja. Pored toga, Nacional doznaje kako će od 4-6. svibnja 2009. biti organiziran referendum među članstvom koji bi trebao pokazati volju zaposlenika u javnim službama za izlazak na ulice i prosvjede protiv vlade. Sve to ukazuje na činjenicu da bi se vlada mogla naći u velikim problemima pred početak turističke sezone i završetak školske godine.

"U demokraciji pad Vlade nije za zemlju nikakva katastrofa, osim za članove Vlade koja padne. Ne smatram nemogućim i pad Vlade u Hrvatskoj. Možda bi to otvorilo put velikoj koaliciji, što bi za ovakvu kriznu situaciju i zbog ulaska u Europsku uniju bilo puno bolje rješenje", izjavio je za Nacional potpredsjednik Matice sindikata Hrvatske Vilim Ribić komentirajući sve veće nezadovoljstvo hrvatskih građana vladinim mjerama u rješavanju gospodarske krize i oduzimanju prava zaposlenima u javnim službama.

Vilim Ribić je kao sindikalni vođa prosvjetnih djelatnika i zaposlenika u znanosti uz predsjednicu Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenku Avberšek, te predsjednika Hrvatskog liječničkog sindikata dr. Ivicu Babića ostao dosljedan borbi protiv odluke vlade o smanjivanju plaća javnim službama i otkazivanju kolektivnog ugovora unatoč višetjednim pritiscima hrvatske vlade, pa i premijera Ive Sanadera.
Spomenuti sindikalni čelnici iza kojih stoji 180 tisuća članova zaposlenih u prosvjeti, znanosti i zdravstvu, sudeći prema njihovim tvrdnjama, iskoristit će sve instrumente koje im stoje na raspolaganju i to sudske tužbe, jednokratni štrajk, bijeli štrajk, cirkularni štrajk, prosvjede i skupove građana i članova. Nema sumnje da se premijer Sanader uplašio izlaska radnika na ulice, pa je hrvatska vlada ipak odustala od otkazivanja kolektivnog ugovora kako je bilo najavljivano. Da je kojim slučajem to učinila, prosvjetni djelatnici i liječnici ne bi izgubili samo šest posto plaće već i isplate regresa i božićnice, u plaću im se ne bi računao minuli rad i slično.

To je bio prekrupan zalogaj i za Sanadera, jer bi takvim potezom vlade na ulice moglo izaći stotinjak tisuća zaposlenika javnih službi, došlo bi do kolapsa zdravstvenog sustava, a završetak školske godine bio bi upitan. Povrh svega, nije isključeno da bi to izazvalo i pad vlade. Na pitanje Nacionala koja su to prihvatljiva rješenja za izlazak iz krize odnosa sindikata i vlade, Vilim Ribić nam je rekao: "Vlada mora opteretiti bogatije građane s porezom na njihovu imovinu a sve građane s porezom na mobilnu telefoniju, manjim povećanjem PDV-a, te trošarinama na proizvode luksuzne potrošnje odnosno, neelastične potrošnje. Na taj način se teret krize puno pravednije raspodjeljuje.
Kada samo jedni zaposlenici plaćaju teret krize onda je to kažnjavanje, nasilje i šikaniranje. Treba odustati od neisplativnih infrastrukturnih objekata u isplative, umjesto Pelješkog mosta izgradnja škola i vrtića, potom preispitati sve potpore i plan dinamike njihova smanjenja, preispitati sve socijalne naknade uključujući i preispitivanje broja branitelja itd", ustvrdio je Ribić. Ako to sve vlada neće napraviti, za sindikalne čelnike javnih službi minimum onog što traže i od čega neće odustati jest paritet koji postoji danas između njihovih i plaća u privredi.