Mnogo je primjera ljudi kojima novac nije donio srećuDa vam netko ponudi mogućnost da se zamijenite za život s npr. Donaldom Trumpom ili možda sestrama Hilton, dakle, s bilo kim tko je imućniji od vas, biste li pristali? Možda. No, bi li isto vrijedilo i kad bi vam ponudili da po principu slučajnog odabira uskočite u kožu bilo kojeg drugog stanovnika na planetu? Teško. Naravno, jer postoji mogućnost da dobijete život nekog siromašnog seljaka iz Nigerije.

Pa, gdje je problem?

Vjerovali ili ne, jedno je istraživanje pokazalo da su Nigerijci najsretniji ljudi na svijetu. U istom je istraživanju SAD završio na šesnaestom mjestu. Ako povučemo paralelu, Nigerijci koji godišnje zarade u prosjeku manje od tristo dolara daleko su sretniji od Amerikanaca koji od njih zarade i do sto puta više. Usto, u SAD-u se godišnje propiše preko 120 milijuna antidepresiva. Dobar primjer je i Kina.

Ako zanemarimo aktualnu gospodarsku krizu, posljednjih se godina Kina ekonomski razvijala strelovitom brzinom. No istovremeno, jednako brzo opadala je i razina sreće i osobnog zadovoljstva Kineza. Postoji nekoliko objašnjenja za to.

Prvo, ljudski mozak funkcionira na način da čim dostignemo neki cilj, istog trenutka osjećaj sreće opada. Uostalom, to ste mogli čuti i u mnogim 'mudrostima' poput one da sreća nije u dostizanju samog cilja, već u putu do njega. No, vratimo se na znanstveno objašnjenje. Dakle, vjeruje se da je takav način funkcioniranja našeg mozga svojevrsna prilagodba, odnosno taj opadajući osjećaj sreće usmjerava nas ka novim ciljevima, prema svojevrsnom napretku.

Pokretačka snaga

Drugo je objašnjenje puno 'prizemnije'i vjerojatno mnogima bliskije. Opet je riječ o pokretačkoj snazi, ali ona ovaj put izvire iz čovjekove potrebe da se neprestano uspoređuje s drugima. Zato će mnogi menadžeri plakati nad svojom godišnjom zaradom od tristo tisuća kuna, kad njihov prijatelj zarađuje i do tri milijuna. Možemo se smijati njihovim 'brigama', no tako dajemo i opravdanje Nigerijcu da se smije našima.

Jednom kad se čovjek počne kretati u krugovima onih koji zarađuju više, odjednom se i njemu samom povećava apetit- želi imati sve što imaju i oni. Ma zapravo, želi imati i mnogo više nego oni tako da vam mogu zavidjeti. Što je, međutim, s iznenadnim bogatstvom poput dobitka na lutriji? To bi trebalo biti fora jer biste se još uvijek sjećali prijašnjeg života, ne bi imali potrebu u tolikoj mjeri mijenjati životne navike i a opet biste cijenili novostečeni imetak.

Samo ćemo navesti primjer Williama Posta, Amerikanca koji je na lutriji osvojio šesnaest milijuna dolara i u kratkom vremenu naokn toga bankrotirao. Čini se da je znao kako se nositi s pritiskom neimaštine u čemu mu je pomoglo životno iskustvo, no nije se znao tako dobro nositi s novim i njemu dotad neznanim pritiscima koji dolaze s tolikim bogatstvom.

Čekajte, to nije sve...

Sjećate se fenomena 'grebatora' kad smo govorili o slavi? Sličan problem nastaje i ovdje, samo u još gorem obliku. S vašim novostečenim imetkom, 'prijatelji' odjednom iskaču odasvud, zajedno s 'rođacima' koje nikada niste upoznali, starim školskim kolegama itd. Zanimljivo, no sve ih je nekako baš negdje u to vrijeme uhvatila novčana stiska i bilo bi odlično kad bi 'netko' samo uskočio...Odjednom i svi drugi, već postojeći odnosi dolaze u pitanje- da li je svim tim ljudima doista stalo do vas?

Da li su i dalje iskreni ili već i oni u prijateljevanju s vama vide određene interese? Bi li vas i oni prodali? Znate li što se dogodilo onom čovjeku koji je dobio šesnaest milijuna dolara na lutriji? Netko ga je pokušao ubiti naručivši plaćenog ubojicu. Ni manje ni više- bio je to njegov rođeni brat.