U Aquili se 250 osoba smatra nestalima; Foto: ReutersBruno Vespa, najpoznatiji i najutjecajniji talijanski politički novinar, već 13 godina voditelj izuzetno gledane večernje emisije "Porta a porta", rodio se 1944. godine u gradu L'Aquila u planinskoj pokrajini Abruzzo u središnjoj Italiji. Kada je u ponedjeljak pred zoru taj grad pogodio razoran potres, on je smjesta otputovao tamo napraviti o posljedicama potresa posebnu emisiju. S obzirom na to da je to njegov rodni grad, da je tamo proveo djetinjstvo i mladost, da je ostao jako vezan uz taj grad, bila je to vrlo emotivna emisija. Na početku je pokazao što je sa snimateljem zabilježio dok je helikopterom nadlijetao razrušeni grad i njegovu okolinu i dok je šetao središtem tog prekrasnog starog srednjevjekovnog grada od 70.000 stanovnika, koji je dosad bio jedan od značajnih sveučilišnih centara Italije. Pokazao je stara zdanja koja su oštećena u potresu, crkve u središtu grada, katedralu kojoj je srušena apsida, još jednu teško oštećenu crkvu čija su se zvona ipak oglasila u podne u gotovo potpuno pustom gradu, gdje su se inače čule samo sirene bolničkih vozila i vatrogasaca.

Sve je to Vespa opisivao s mnogo emocija, pokazujući kako je stradala ta vrijedna povijesna baština, ali još s više emocija pokazujući i srušene stambene zgrade gdje su stradali ljudi - poginulo je u Aquili i okolici preko 180 osoba. No Vespino raspoloženje naglo se mijenjalo od sentimentalnosti i tuge u bijes i nezadovoljstvo kada je pokazivao još neke srušene kuće, vrlo važne za identitet i život grada, a koje nisu stare stoljeća. Prošao je pokraj gradske bolnice, vrlo moderne zgrade sagrađene prije nekoliko desetljeća, čiji su lijepo dizajnirani zidovi od cigle popucali i postoji opasnosti od rušenja i ljudi su evakuirani. Umjesto da se ranjenici stradali u potresu u Aquili i okolici, a njih je oko 1500, zbrinjavaju i liječe u toj modernoj bolnici, oni se sada moraju prevoziti u druge gradove, dok ta bolnička zgrada zjapi prazna jer su je morali napustiti i liječnici i pacijenti.

Isto raspoloženje Vespa je pokazao i kada je prolazio centrom grada pokraj centrale policije. I ta relativno moderna zgrada je srušena pa je zdanje, koje je trebalo u ovakvom slučaju biti mjesto centralne koordinacije akcije spašavanja, napušteno. Identičan je bijes Vespa pokazao i kada je snimao zgradu studentskog doma, koja je također stara tek koje desetljeće, a koja je razrušena. Pod njenim ruševinama našlo se više studenata, neki su spašeni, ali nekoliko ih je izgubilo život. Vespin bijes bio je jasan i opravdan, a on je i izrekao razlog svojeg bijesa. Sve su to zgrade sagrađene nedavno, dakle u vrijeme kada je već postojala potpuna svijest o tome da je ovo područje podložno potresima i da se zgrade moraju graditi na način da mogu izdržati i teže potrese. A ono što se dogodilo u Aquili dokaz je da se to nije činilo, čak se ponegdje i svjesno kršio zakon iz 1980. godine koji je to izričito naređivao.

Potres u središnjoj Italiji odnio je najmanje 180 žrtava Italija je područje čestih i relativno snažnih seizmičkih aktivnosti jer se nalazi na području gdje se dodiruju afrička i euroazijska ploča i pomiču se tri centimetra na godinu, što izaziva potrese. Bilo ih je u Italiji tijekom povijesti mnogo, a posljednji katastrofalni zabilježen je 1908. godine kada je u potresu uništen sicilijanski grad Messina, a procjenjuje se da je tada poginulo 100.000 ljudi. Posljednjih desetljeća najgadniji je bio onaj 1980. godine, epicentar je imao kod Ebolija sedamdesetak kilometara jugoistočno od Napulja, a tom prilikom 2700 ljudi je izgubilo život. Više tisuća ljudi ranjeno je, mnogi su bili danima zatrpani pod ruševinama, a zbog toga što je zamijećeno da su mnoge kuće srušene zbog slabe gradnje, tada je donesen zakon o posebnim pravilima gradnje u seizmički aktivnim područjima.

No sada se u Aquili vidjelo da se mnogi toga nisu držali i sve se pretvorilo u skandal nacionalnih razmjera jer to nije slučaj samo u Aquili, nego i u svim drugim dijelovima Italije. Iako postoje državne kontrole koje trebaju paziti da se zgrade grade u skladu sa zakonskim propisima, toga se malo tko drži jer je taj sustav kontrole duboko korumpiran i ide na ruku građevinarima, a za to mnogi u državnim službama primaju mito. Kako se u Italiji slabo gradi vidi se i drugdje, ne samo kada je riječ o potresima. Prije nekoliko godina u jednom manjem mjestu na jugu Italije srušila se školska zgrada na učenike i poginulo je tridesetak učenika jer se pri prepravkama zgrade škole nitko nije držao propisa. Svako malo talijanski tisak piše o tome kako se negdje - često sama od sebe - srušila neka kuća, a svaki ozbiljniji poremećaj statike zbog nove gradnje u nekom gradskom kvartu opasno je za stare, ali i nove zgrade.

Potresne fotografije uništenog grada

Jedan od sudionika Vespine emisije u ponedjeljak navečer izjavio je da se ovakva tragedija ne bi nikada desila u Japanu ili u Kaliforniji, gdje je također velika opasnost od potresa, ali bez takvih posljedica jer se drže propisa o gradnji. U talijanskim medijima objavljene su u utorak neke zanimljive usporedbe koje o tome vrlo rječito govore i teško optužuju u društvo ukorijenjenu talijansku korupciju za pogibije u Aquili.

Tako je jedan bloger na internetskim stranicama rimskog dnevnog lista "La Repubblica", podsjetivši da je potres u Aquili bio snage 6,3 stupnjeva i prouzročio preko 180 mrtvih i 1500 ranjenih, napomenuo da je prošlog lipnja u Japanu zabilježen mnogo jači potres snage 7,2 stupnjeva, koji je za posljedicu imao samo 13 mrtvih te 350 ranjenih. Tamo je svoje domove izgubilo 2000 ljudi, dok je u Aquili i okolici takvih bilo oko 70.000. On je napomenuo da je japanski potres prošle godine bio 30 posto jači od onog u Aquili i upitao kako je moguće da je on imao mnogo manje žrtava od ovog talijanskog. Bloger je napomenuo da zbog toga hitno treba otvoriti pitanje stanja stambenog fonda u Italiji, istražiti kako se poštuju građevinske norme u seizmički nesigurnim područjima te kako se uopće treba odnositi prema u poštivanja sigurnosti i u drugim sferama. Italija je nacija koja je svjetskoj baštini u sferi kulture dala mnogo, ali je svojim građanima oduzela mnogo zato jer nema kulturu poštivanja propisa čak i u sferama gdje pitanje poštivanja propisa znači - izbor između života i smrti.