10.04.2009. / 08:10

Serijal "5 zabluda o sreći", (5): Zbog čega moć nije afrodizijak

Postoje ljudi kojima su moć, slava, talent, novac i ljepota glavni uvjeti za sreću- i postoje oni koji to ne žele priznati. Ipak, stručnjaci tvrde da je gotovo sve za što mislimo da će nas usrećiti potpuno pogrešno. U idućih 5 dana vam donosimo vam argumente koji će razbiti neke od najvećih zabluda

I slava je moćNikad od djeteta nećete čuti da želi postati 'moćno' kad odraste. Roditelji ne potiču takvo razmišljanje kod djece jer malome djetetu to može djelovati zastrašujuće i uoće teško shvatljivo. Pa ipak, sve prethodno navedeno na kraju se može svesti pod zajednički nazivnik- moć. Slava zapravo znači imati moć u odnosu prema fanovima, ljepota osigurava moć ovladavanja drugima kroz njihovu seksualnu želju ili zavist, genijalnost znači da društvo treba vaše sposobnosti više nego što vi trebate njegovo odobravanje.

A novac? Novac i moć su poput blizanaca. Stoga s priličnom sigurnošću možemo zaključiti da, iako se među vama koji čitate ovaj tekst neće naći puno onih koji imaju želju upravljati državom jednog dana, ipak većina vas teži za nekim oblikom moći.

Pa, gdje je problem?

Svima nam je dobro poznata uzrečica da 'moć kvari'. No, toj 'pokvarljivosti' nisu izloženi samo kojekakvi ugledni moćnici, visoki dužnosnici i slično. Školske primjere možemo vidjeti na svakom koraku- od živčanih 'teta' iz referada i sličnih administratora po raznim institucijama, do nabrijanog trenera fitnessa ili iskompleksiranog instruktora vožnje. Dakle, i obični 'mali' čovjek izložen je riziku da ga i najneznatnija količina moći iskvari.

Čekajte, to nije sve...

Već je sama želja za moći opasna. Intenzivnu želju za moći imaju oni ljudi koji ne podnose da se moraju pridržavati bilo kakvih društvenih normi i nekakvog općeprihvaćenog 'društvenog ugovora'. To su tipovi ljudi koji su 'dobri i poslušni' samo iz straha od kazne ako postupe drukčije. Između ostalog, to je i razlog zašto sociopati žele dospjeti na moćne pozicije- toliko moćne da im nitko ništa ne može.

Što nas onda nakon svega može učiniti sretnima? Što nam preostaje?

Stručnjaci su otkrili da čovjekov mozak ne može predvidjeti emocionalnu reakciju na promjene u životu koje još nismo iskusili. Drugim riječima, iz čisto fizičkog aspekta, mi zapravo ne znamo što želimo. Možda stoga što dobar dio povijesti čovječanstva nismo imali vremena za razmišljanje o tome jer smo bili prezauzeti sakupljanjem bobica i trčanjem za živinama. Sad kad smo stvari do te mjere doveli pod kontrolu, ne znamo što bismo sa samima sobom. Razmišljamo, planiramo...i tapkamo nervozno u mjestu kolebajući se koji sustav vrijednosti usvojiti od gomile koji se svakodnevno nude 'na tržištu'. Pa, čini se da nismo ništa bolji od onog čovjeka koji nije znao kako potrošiti svojih šesnaest milijunčića. Možda zbog toga rezultati studija pokazuju da su prijateljstvo, altruizam i religioznost ono što može donijeti sreću. Tako da na kraju dolazimo do paradoksa da je sreća moguća tek onda kad se njome prestanemo baviti.