USPJEŠNI PODUZETNIK Ivica Mudrinić smatra da bi kao uspješni poduzetnik mogao svoja iskustva - planiranja, težnje izvrsnosti i timski rad - ponuditi državnoj upraviPredsjednik uprave Hrvatskog telekoma, Ivica Mudrinić tijekom posljednjih nekoliko mjeseci afirmirao se kao jedan od predvodnika hrvatskih poslodavaca, ali i najvećih kritičara rada Hrvatske vlade i premijera Ive Sanadera. Sredinom veljače Mudrinić je u intervjuu za Business.hr Vladu optužio za nerad, nedostatak stretegije u recesiji, te nesposobnost provođenja nužnih reformi. Takve Mudrinićeve izjave imale su značajan odjek u hrvatskoj javnosti, jer se do tada vrlo rijetko događalo da netko od čelnih ljudi velikih hrvatskih kompanija tako otvoreno i oštro kritizira Vladu, a naročitio Mudrinić, inače član vladajuće stranke i ministar u HDZ-ovoj vladi sredinom devedesetih. Zbog toga su mnogi njegove kritike i sve učestalije istupe u javnosti tumačili kao pripremu za ponovni povratak u politiku.

Te pretpostavke temeljile su se na činjenici da je Mudrinić više od deset godina na čelu HT-a, što je višestruko duži mandat od prosjeka na čelnim pozicijama velikih kompanija u tom sektoru. Upravo zato, povratak u politku bio bi logičan nastavak njegove karijere, u slučaju da se odluči povući s čelne pozicije u T-HT-u. U skladu s tim zaključkom, početkom ove godine u javnosti su se pojavile informacije kako je Mudriniću ponuđeno da zamijeni Damira Polančeca na poziciji potpredsjednika Vlade, te kasnije zauzme premijersko mjesto, ako Ivo Sanader pobijedi na predsjedničkim izborima. Ipak, do Mudrinićevog angažmana u vladi ipak nije došlo, a glavni protivnici toga navodno su bili bili pripadnici desne struje HDZ-a. Premijer Sanader je potom negirao da došlo do pregovora, a Mudrinića indirektno optužio da sam plasira te informacije u javnost. Sam Mudrinić je također negirao pregovore, no nastavio je vrlo često, koristeći svoje funkcije u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i Gospodarsko-socijalnom vijeću, u javnosti kritizirati Sanaderovu vladu. Mnoge od njegovih kritika bile su opravdane, a rezultat pritiska i zahtjeva poslodavaca, na čelu s Mudrinićem, bio je i rebalans proračuna, koji je nedavno donesen u Saboru, a za koji je Vlada mjesecima tvrdila da je nepotreban.

NACIONAL: Početkom veljače u intervjuu za Business.hr oštro se kritizirali rad Vlade i način na koji upravljate državom u recesiji. Je li se situacija promijenili od onda?

Taj se intervju dogodio u trenutku kada se na globalnoj razini financijska kriza prelila u gospodarski sektor. I najrazvijenije svjetske države počele su bilježiti pad industrijske proizvodnje, pad izvoza, pad uvoza i druge negativne ekonomske pokazatelje. Dakle, kriza se već iskazivala kao realna i duboka, a mi smo u Hrvatskoj slušali izjave da je sve sjajno i bajno. Dijelom mogu razumjeti takve izjave, ako je njihov cilj da se očuva financijski kredibilitet prema inozemstvu, no istovremeno je bilo potrebno proaktivno raditi kako bi se sačuvao integritet ekonomije i države. Naime, bilo je već potpuno jasno da će Hrvatska biti suočena s problemima u gospodarstvu i gubitkom radnih mjesta. U tom kontekstu, bilo je nužno da poslodavci i javno upozore kako su nužne mjere poput rebalansa proračuna u kombinaciji s aktivnom potporom gospodarstvu. Posljedica je bila da smo dobili antirecesijski plan u deset točaka. Prva točka, rebalans, koji je zapravo minimum neophodnih mjera, se provodi, no sada čekamo da vidimo što će biti s ostalih devet.

NACIONAL: Imate li informacija o tome kad se može očekivati provedba ostalih mjera?

POŽELJNE DIONICE HRVATSKOG TELEKOMA Ivica Mudrinić s Robertom Motušićem u vrijeme inicijalne javne ponude dionica T-HT-a na Zagrebačkoj burziAntirecesijske mjere već su trebale biti u provedbi. Kasnili smo s inicijativom za donošenje mjera, a sada kasnimo u provođenju. Prema našim informacijama, za sada je većina mjera još uvijek u pripremi. Koliko znamo, samo neke su predstavljene: Ministarstvo graditeljstva počelo je s pripremama za uvođenje sustava bržeg izdavanja građevinskih dozvola, a akcijski plan za turizam obuhvatio je samo olakšanje od parafiskalnih nameta i liberalizaciju viznog režima. U međuvremenu, u mediteranskom okružju već su u ponudi aranžmani s atraktivnijim cijenama, a dugoročno, o strategiji ponude dodatnih turističkih sadržaja, koji ne znače samo spavanje plus lijepo more, nismo ništa čuli. Mislim da je antirecesijeki plan u deset točaka dobar kao temelj, pod uvjetom da se ubrza implementacija i da se ekonomska situacija ne pogorša tijekom narednih mjeseci. Ipak, mnogi pokazatelji govore kako je recesija duboko zahvatila Hrvatsku, tako je npr. promet u maloprodaji u veljači pao za gotovo 20 posto, a prodaja automobila u posljednja tri mjeseca za 40 posto. Ako u narednom razdoblju dođe do pada BDP-a i do 4%, što je prema MMF-u jedan od realnih scenarija, moramo imati plan za daljnje smanjenje javne potrošnje i za podršku realnom sektoru.

NACIONAL: Ipak, realnom sektoru teško da pomaže zabrana rada nedjeljom.

Uz sve vanjske poremećaje koje danas imamo, ovom odlukom smo dodatno izazvali poteškoće našem gospodarstvu i turizmu. Kad je bilo očito da dolazi do recesije trebalo je revidirati odluku, i barem na godinu dana odgoditi njenu primjenu. Da su resursi koji se već par godina troše na ovaj zakon, bili iskorišteni za pitanja od ključne gospodarske važnosti, poput npr. reforme javne uprave ili strategiju ključnih grana, gdje bi nam bio kraj!

NACIONAL: U spomenutom intervjuu optužili ste vladu za nedostatak strategije. Zastupate li i dalje takav stav?

Po mojem mišljenju, prave vizije i strategije za nacionalni razvoj nema ni danas i nismo ih imali sve od osamostaljivanja. Tada smo napravili propust jer nismo artikulirali viziju vlastite budućnosti, nismo se opredijelili za sustav vrijednosti, i na temelju tih vizija i vrijednosti napravili plan razvoja Hrvatske. Znamo da želimo biti država članica NATO-a i Europske unije, ali to je samo okvir, dok nismo definirali kakvu državu i društvo želimo unutar tog okvira. Zalažemo li se za vrijednosti rada, poštenja, respekta za znanje i obrazovanje, poštivanja različitosti, itd? Na razini gospodarskog razvoja, mislim da prvenstveno mudro trebamo odabrati na koje ćemo se djelatnosti koncentrirati, u kojim sektorima želimo biti izvrsni, jer ne možemo u svemu konkurirati većim i moćnijim državama. Primjerice, siguran sam da možemo biti konkurentni u turizmu, poljoprivredi, određenim segmentima visokih tehnologija i da možemo napraviti bitan iskorak u energetici. Vjerojatno možemo konkurirati i u nekim drugim sektorima, ali bitno je da se fokusiramo na ono u čemu možemo biti izvrsni. Ipak, te odluke ne bi trebao donijeti jedan čovjek, niti jedna politička stranka, već bi oko njih uistinu trebao biti postignut najširi mogući, nadstranački društveni konsenzus. Kada bismo postigli taj konsenzus, onda bi mandat sposobne Vlade, odnosno njih nekoliko u nizu, bio efikasna operacionalizacija ovog strateškog programa.

NACIONAL: Mnogi su taj vaš intervju protumačili kao posljedicu želje da se ponovno vratite u politiku. U medijima se spekuliralo o tome vas je premijer Ivo Sanader zvao u vladu, a poslije od toga odustao. Je li to istina?

Te su informacije bile apsolutno netočne. Niti sam se ja nekome u Vladi nudio, niti je itko iz Vlade meni nešto nudio. Radi se o neistinitim spekulacijama. Već sam prije tog intervjua, u Novigradu, u listopadu prošle godine na konferenciji Zagrebačke burze, a i u nekoliko drugih prilika, jednako oštro kritizirao Vladu, odnosno nespremnost da se prizna dolazak krize i potreba uvođenja hitnih mjera. No, u to vrijeme kriza se nije toliko životno osjećala, pa ovi istupi nisu bili zapamćeni na taj način.

NACIONAL: No, teško možete negirati da ste u proteklih četiri mjeseca više puta istupili u javnosti nego u posljednjih nekoliko godina. Neki tvrde da je to planirana kampanja.

IVICA MUDRINIĆ s premijerom i potpredsjednikom vlade Damirom Polančecom za kojega se nagađalo da bi ga mogao zamijeniti. Mudrinić pak kaže da ta nagađanja nisu istinitaNijedna situacija u posljednjih nekoliko godina ne može se usporediti s današnjom globalnom krizom. Zaključio sam kako imam dva izbora. Jedan je bio da u potpunosti i što mogu bolje ispunim sve zadaće koje proizlaze iz funkcija koje imam u GSV-u, NVK-u i HUP-u, a drugi, da se povučem i te funkcije prepustim nekome drugom. Izabrao sam prvu opciju, jer vjerujem u osobnu odgovornost, i držim da sam kao građanin Hrvatske i gospodarstvenik, kojem je stalo do boljitka i razvoja ove zemlje, i u trenutku krize dužan pokušati konstruktivno djelovati. Osim toga, vjerujem da bi u ovom trenutku u hrvatskom javnom sektoru korisno bilo primijeniti iskustva privatnog sektora, koji ne može preživjeti na tržištu ukoliko se ne pridržava jasne strategije, planiranja, i usporedbe s uspješnima u regiji i svijetu.

NACIONAL: Ipak, ne negirate da imate političkih ambicija.

Svatko od nas ima želju dati doprinos društvu, pridonijeti da bude bolje, da se odradi posao koji je potreban. Prije bih to kod sebe nazvao političkom iskrom, zanimanjem za pitanja od općeg javnog interesa, a ne nužno konkretnom političkom ambicijom. Osnovna pretpostavka za moje donošenje odluke o bilo kojem drugom poslu, pa i eventualnom povratku u politiku, bila bi da osjećam kako tom promjenom mogu više doprinijeti razvoju društva.

NACIONAL: Ima li istine u pričama da razmišljate o kandidaturi na predsjedničkim izborima?

Kandidatura za bilo koju političku funkciju pretpostavlja odluku o povratku o politiku. Iskreno sam odgovorio zašto sam se značajnije javno angažirao, i iza toga stojim. Što se tiče spekulacija, njima ionako nema kraja.

NACIONAL: Rekli ste kako želite u javnom sektoru primijeniti modele iz privatnog sektora. Hrvatski telekom je jedna od naših najuspješnijih tvrtki, po čemu to HT može biti uzor državi?

Hrvatski Telekom ima jasnu viziju i strategiju i sjajne stručne timove, koji razumiju kompanijsku misiju, i sposobni su je provesti. Razmišljamo tržišno i nudimo proizvode i usluge koji odgovaraju potrebama naših korisnika, kako privatnih tako i poslovnih, a time svojim poslom doprinosimo i razvoju cijelog društva i države.Ulažemo u budućnost - gradeći infrastrukturu 21. stoljeća. Sve to možemo činiti jer imamo efikasno upravljanje i kontinuirano unapređujemo procese i uvodimo nove tehnologije. Nužno restrukturiranje provodimo s visokom socijalnom osjetljivošću. Imamo i poseban odjel koji vodi brigu o radnicima koji izlaze na otvoreno tržište rada, a dio bivših zaposlenika i dalje surađuje s nama kroz brojne hrvatske tvrtke, naše partnere, naročito u područjima koji nisu naša ključna djelatnost. Uveli smo i unapređujemo sustav radnog učinka, što je izuzetno motivirajući faktor da oni koji ulažu svoj trud i sposobnosti, budu i primjereno nagrađeni i napreduju. Za ostvarenje ovih ciljeva bitna je i korporativna kultura koja jasno promiče set vrijednosti: usmjerenost na korisnika i inovativnost, timski rad, kulturu izvrsnosti...

NACIONAL: Suprotno vašem mišljenju, mnogi u Hrvatskoj, pa i neki sindikalni vođe, vašu kompaniju optužuju za ekstraprofiterstvo po nalogu stranih vlasnika.

Takve optužbe nemaju apsolutno nikakvog uporišta. Vlasnički udjel Deutsche Telekoma u HT-u iznosi 51 posto, dok manje udjele drži Hrvatska vlada, Braniteljski fond i tisuće malih dioničara na burzi. Mi vodimo računa o interesima svih naših dioničara, a niti u jednom trenutku nismo bili izloženi pritiscima da povećamo ili zadržimo dobit. Ako se tijekom posljednjih desetak godina razvoj hrvatskih kompanija temeljio djelomično na stranom kapitalu, onda taj strani kapital moramo adekvatno vrednovati i tretirati kao domaći kapital. Kontinuirano smo u kontradikciji: govorimo da moramo omogućiti dolazak kapitala u Hrvatsku, a kad se to dogodi, onda želimo onemogućiti poslovanje. Umjesto da se raspravlja o domaćem i stranom kapitalu, trebali bismo se truditi da stvorimo okruženje koje će privući dolazak stranog i ostanak domaćeg kapitala. Ako to postignemo, nuspojava će biti i dolazak novih tehnologija i znanja, te stvaranje novih vrijednosti. Te nove vrijednosti stvaraju radna mjesta, pune proračun i omogućavaju državi da provodi svoje socijalne programe. Mi smo se opredijelili za takav sustav. Zato su kritike na račun stranog kapitala vrlo štetne, jer one u suštini nose poruku kako on u Hrvatskoj nije poželjan, a to bi moglo imati katastrofalne posljedice.

NACIONAL: Često ste u sukobu s sindikatima, prije godinu dana bili ste među glavnim protivnicima povećanja minimalne plaće, no nedavno ste sindikate podržali ustvrdivši kako liječnici i učitelji zarađuju premalo. Nije li to pomalo nedosljedno stajalište?

Nikad nisam bio protivnik povećanja minimalne plaće, minimalna plaća je socijalna kategorija, pa čak i pitanje digniteta, i nesporno je da je i sadašnja razina preniska kad ju usporedite s osnovnim troškovima života. HUP, i ja osobno, podržali smo utvrđivanje ove minimalne plaće, jedino smo htjeli osigurati da se određeni sektori industrije pripreme ili prilagode kako ne bi izgubili radna mjesta. U tom smislu, zauzeli smo se za potpore sektorima poput tekstilne industrije gdje treba osigurati državnu potporu. Što se tiče plaća liječnika, učitelja i drugih društveno visoko odgovornih profesija, ne može se negirati da je neprimjereno da liječnik specijalizant živi s 6,5 tisuća kuna. Jednako je neprimjereno da učitelj sa 7 godina radnog staža zarađuje 5 tisuća kuna. Kakav set vrijednosti definira društvo s ovakvim vrednovanjem ovih profesija? Ako nećemo primjereno platiti ove struke, onda smo se opredijelili za budućnost u kojoj se znanje i stručnost ne cijene.

NACIONAL: Ali zar nisu upravo poslodavci zagovarali ukidanje 6 posto povišice zaposlenima u javnom sektoru?

Ivica Mudrinić bio je u dobrim odnosima s Tuđmanom i ministar 90-ihTraženje poslodavaca da se smanji javna potrošnja nije ekvivalent traženju smanjenja plaća u javnim službama, ni zaposlenih u ministarstvima. Ni HUP niti ja osobno nismo se zalagali za smanjenje plaća već za uravnoteženi proračun. Neosporna je činjenica da je razina javne potrošnje u Hrvatskoj previsoka i da trošimo više nego što zarađujemo. To mora prestati i poslodavci već godinama upozoravaju kako se to može učiniti jedino tako da se poveća učinkovitost javne administracije. Kada trebate 'preko noći' smanjiti javnu potrošnju, kao što je sada slučaj, a reforme nisu provedene, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da linearno režete troškove, a među inim smanjite plaće. Dakle, njihove plaće trebale bi rasti, ali da se pritom smanji državna potrošnja, što pretpostavlja temeljitu reformu javnog sektora. Pod reformom mislim na ozbiljan prostor koji imamo u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi za racionalizaciju i promjenu sustava na način da povećava efikasnost i nagrađuje učinkovitost te privlači i zadržava najbolje stručnjake, što sada niti približno nije slučaj.

NACIONAL: Zagovarate racionalizaciju državne uprave, ali to nužno sa sobom povlači i otkaze. Hoće li Vlada imati dovoljno hrabrosti da povuče takav potez?

Svaka reforma je bolna, no svaka neefikasnost se kažnjava prije ili kasnije. Najteže se kažnjava kad uđete u krizu, kao što se trenutno događa nama. Vlada će prije ili kasnije morati shvatiti kako je državna administracija dio kritičnog lanca i brojni društveni procesi ovise upravo o efikasnosti tog sektora. Ne možete imati konkurentno gospodarstvo, ako se ono oslanja na nekonkurentnu javnu upravu. Problem je što te reforme nismo provodili tijekom sretnijih vremena, a sada ih moramo provoditi u krizi, što je uvijek teže. Ipak, treba imati u vidu da će reforme javne uprave podići konkurentnost u gospodarstvu što će omogućiti rast i otvarati nova radna mjesta.

NACIONAL: Ekonomski stručnjaci tvrde da korijeni hrvatske krize sežu još u devedesete. Vi ste tad bili član Vlade, još tada ste mogli pokrenuti potrebne reforme. Mislite li da ste neke stvari mogli učiniti bolje?

Da, kao ministar pomorstva, prometa i veza bio sam član Vlade od 1992. do početka 1996. godine. To su bile ratne godine, u kojima smo u Ministarstvu intenzivno radili na razvoju telekomunikacija: počeli smo s polaganjem optičkih kablova, potpunom digitalizacijom i dostupnošću fiksne mreže do svakog sela, otvorili smo zračni promet nakon prekida odnosa s Beogradom, i održali cestovni, željeznički i pomorski promet. U to vrijeme napravljeno je mnogo dobrih stvari, ali i dosta propusta. Stvorili smo državu, ali nismo znali artikulirati kakva država želimo biti. Takvo stanje nas je dovelo do tihe izolacije, do nedolaska stranog kapitala, do destrukcije vrednota, do gubitka entuzijazma i elana nakon rata i osamostaljivanja, do gnjeva javnosti . . . . Drugim riječima, stvorili smo državu, ali nismo joj omogućili da se razvije. Ipak, greške koje su tada učinjene ne opravdavaju današnje stanje i neaktivnost. S obzirom da tada nismo odredili sustav vrijednosti i jasnu viziju naše budućnosti, tim više danas to moramo činiti bez odgode.

NACIONAL: Već deset godina ste na čelu T-HT-a, ali u javnosti se rijetko ističu vaši poslovni uspjesi. S druge strane, često ste na meti kritika zbog visoke plaće koju primate. Smeta li vam to?

Nesporno je da zarađujem puno novaca, naročito za hrvatske prilike. No, također je nesporno da je moju plaću odredio Nadzorni odbor, kao predstavnik vlasnika, i da ona reflektira vrijednost za koju sam odgovoran. Također, njezin varijabilni dio ovisi o tržišnom uspjehu T-HT-a. Naši su mediji nedavno objavili i usporedbe iz kojih je jasno da bi za ovakvu funkciju, odnosno odgovornost u Europi zarađivao znatno više, a o Americi da i ne govorimo. Također, u HT-u smo odlučili, premda nas zakon na to ne prisiljava, javno objaviti plaće svih članova Uprave, jer vjerujemo u transparentnost, i vjerujemo da dioničari i javnost imaju pravo znati. I zato kritiku svoje plaće gledam u kontekstu općenito lošeg odnosa prema gospodarstvenicima u Hrvatskoj, koji je posljedica nedostatka sustava vrijednosti. Za što se mi zapravo zalažemo? Hoćemo li ljude primjereno vrednovati prema stupnju odgovornosti, radu, stvorenoj vrijednosti, rezultatima - ili ne? Ja vjerujem da ove vrijednosti treba prenijeti i u javni sektor, i kada bismo to učinili, sposobni i učinkoviti bili bi adekvatno plaćeni, njihov rad ne bi gubio na dostojanstvu, i ne bi 'bježali' u privatne kompanije.

NACIONAL: Kako tumačite tako loš odnos javnosti prema gospodarstvenicima?

Umjesto da smo sačuvali određenu mjeru socijalnih vrijednosti bivšeg sustava, mi smo zadržali mentalitet socijalizma, a ušli smo u kapitalizam odnosno, preuzeli smo najgore od jednog i drugog sustava. Svi trebamo imati, a ne trebamo raditi. Kapitalizam ima druga pravila prema kojima se nagrađuje rad i rezultat. Mislim da Hrvatskoj ne treba tvrdi, neoliberalni kapitalizam, već kapitalizam sa socijalnom moderacijom, u kojem se vrednuje rad i rezultat, uz visoka socijalna prava i nužnu dozu socijalne zaštite. Također, zbog brojnih slučajeva neregularne privatizacije, zbog političkih imenovanja u javnom sektoru, nije se uspostavila jasna korelacija između uspjeha i plaće. Rezultat svega toga je loš odnos javnosti prema gospodarstvenicima.

NACIONAL: Kako bi trebao izgledati taj kapitalizam?

Na globalnoj razini otvorene su brojne diskusije o načinu ekonomskog uređenja i pravednije raspodjele bogatstva. Kapitalizam je omogućio koncentraciju kapitala u skupinu država s relativno malim postotkom ukupnog stanovništva. I ova sadašnja kriza će vjerojatno imati za učinak barem djelomičnu preraspodjelu globalnog materijalnog bogatstva. Na razini društava, pa tako i hrvatskog, nužno je preispitivanje našeg stava i odnosa prema radu, uspjehu i kapitalu. U Hrvatskoj je prosječna dob umirovljenika 49 godina. Neodrživo je sadašnje stanje u kojem vrlo mali postotak stanovništva stvara materijalne vrijednosti od kojih živi ukupno stanovništvo. Vjerojatno bismo trebali pronaći način da stvaramo više i da uključimo širi sloj građanstva u aktivan rad. Takav sustav omogućio bi nam da svima osiguramo adekvatnu razinu socijalnih prava: zdravstvenu zaštitu, da svako dijete ima pravo na besplatno školovanje, ne samo u osnovnoj i srednjoj školi, već i na fakultetu. Socijalna zaštita bi trebala biti upravo to, zaštita u slučaju stvarne potrebe, a sve ostalo bi trebalo počivati na mjerljivoj stručnosti i sposobnosti, potpunoj transparentnosti i fer odnosima u društvu. No, sve to počiva na konsenzusu o vrednotama, na zajedničkoj viziji naše budućnosti i jasnim sektorskim strategijama.