Objavljeno u Nacionalu br. 700, 2009-04-14

Autor: Marko Biočina

KRAH državnog kapitalizma

Bankrot Slovenije zbog tajkuna

SLOVENIJA JE TEŠKO pogođena recesijom, vlada je potrošila već oko 2,5 mlrd. eura deviznih rezervi i zbog toga će država moći pomoći samo rijetkim tvrtkama, a ostale će propasti

KISELI OSMIJEH PREMIJERA Slovenski premijer Borut Pahor, poznat kao suzdržan komentator ekonomske situacije u državi, nedavno je rekao da je 'recesija potres koji je rasklimao naš dom'KISELI OSMIJEH PREMIJERA Slovenski premijer Borut Pahor, poznat kao suzdržan komentator ekonomske situacije u državi, nedavno je rekao da je 'recesija potres koji je rasklimao naš dom'"Recesija je kao potres koji je rasklimao naš dom, ali ga nije srušio", tako je prije nekoliko dana ekonomsku situaciju u Sloveniji opisao tamošnji premijer Borut Pahor. Takva neuobičajeno izravna izjava inače vrlo suzdržanog Pahora ne čudi, s obzirom na probleme koje slovensko gospodarstvo doživljava posljednjih mjeseci. Slovenija je teško pogođena ekonomskom recesijom, stanje gospodarstva u toj državi iz dana u dan je sve lošije, nekoć velike i ugledne slovenske tvrtke propadaju, a slovenski političari strahuju kako bi krah gospodarstva mogao rezultirati i socijalnom katastrofom u državi. Naime, od početka godine u Sloveniji je bez posla ostalo oko 30 tisuća ljudi, a u slučaju da se takav trend nastavi do kraja godine broj nezaposlenih mogao bi značajno premašiti brojku od 100 tisuća, dok analitičari istovremeno predviđaju negativni gospodarski rast od 2,5 posto.


Rastu nezaposlenosti mogao bi doprinijeti i bankrot holdinga Istrabenza, jedne od najvećih slovenskih kompanija, koji se sastojao od 73 tvrtke u Sloveniji i susjednim državama. Banke su počele preuzimati vlasništvo imovinom Istrabenza, a bivši vlasnik i čelni čovjek holdinga Igor Bavčar podnio je ostavku.

Drugi veliki slovenski holding Pivovarna Laško uskoro bi mogao doživjeti istu sudbinu jer zajedno s ostalim tvrtkama svog vlasnika Boška Šrota bankama duguje oko milijardu eura. Na taj način bi domaće, ali i strane banke mogle doći u posjed velikih i strateški važnih slovenskih tvrtki koje su dosad poslovale u sastavu ova dva holdinga. Primjerice, radi se o najvećem domaćem trgovačkom lancu Mercatoru, najvećoj prehrambenoj industriji DrogaKolinska, značajnom udjelu u nacionalnoj naftnoj kompaniji Petrol, utjecajnim dnevnim listovima Delo i Večer te još desetinama drugih poznatih tvrtki. S druge strane, većinaostalih nekoć uspješnih slovenskih tvrtki prolazi kroz vrlo teško razdoblje. Kompanije poput Revoza, Gorenja, Preventa ili Iskre godinama su svoje uspješno poslovanje temeljile na izvozu. Ipak, recesija je izazvala pad kupovne moći na tržištima gdje s

plasirali svoje proizvode, tako da danas bilježe ogroman pad prodaje. To je ogroman problem za Sloveniju jer se godinama ekonomski rast te države temeljio na izvozu, koji je u najuspješnijim godinama iznosio više od 70 posto BDP-a. Pad prihoda od izvoza zato bi se mogao pokazati kao nenadoknadiv gubitak za državu.

Ipak, sa sličnim problemima suočene su tvrtke u drugim državama, no problem slovenskih kompanija je što ne mogu računati na pomoć vlasnika. Naime, u većini uspješnih slovenskih kompanija značajan ili većinski vlasnički udjel posjeduje država. Zbog njihovog slabog poslovanja država bilježi ogroman pad prihoda od poreza, pa nema ni novaca da im pomogne. Primjerice, proteklih godina samo je Gorenje u državnu blagajnu svakom mjeseca putem poreza uplaćivalo oko 50 milijuna eura. Danas je taj iznos vjerojatno desetorostruko manji.

TROJICA BRAĆE ŠROT (Boško Šrot treći slijeva) u društvu  ministra okoliša i prostornog uređenja Janeza PodobnikaTROJICA BRAĆE ŠROT (Boško Šrot treći slijeva) u društvu ministra okoliša i prostornog uređenja Janeza PodobnikaDapače, osim što ima znatno manje prihode, država bi se uskoro mogla suočiti s valom isplata kredita domaćih kompanija, kojima je tijekom proteklih godina izdavala državna jamstva. Prema neslužbenim pretpostavkama, iznos pokriven državnim jamstvima iznosi čak 20 posto slovenskog BDP-a. Zato nije teško shvatiti kako bi vraćanje tih dugova moglo potpuno financijski upropastiti Sloveniju, naročito zato što stanje u tamošnjim javnim financijama ni sad nije bajno. Naime, slovenska centralna banka navodno je već nekoliko puta u dogovoru s Vladom intervenirala na tržištu, trošeći novac iz deviznih rezervi. Iako se ne zna točan iznos intervencija, spekulira se kako je dosad potrošeno oko 2,5 milijardi eura slovenskih deviznih rezervi. Zbog toga je stanje u državnoj blagajni već sad poprilično loše.

U toj situaciji jasno je da će država moći pomoći samo rijetkim tvrtkama, dok će sve ostale biti osuđene na propast. Ako uistinu dođe do takvog scenarija, on će označiti definitivni krah krah slovenske ekonomske politike koja se proteklih petnaestak godina temeljila na državno kontroliranoj privredi, fiktivnim privatizacijama te čvrstim vezama krupnih kapitalista i političkih elita.

Njezin cilj bila je ideja da velike domaće tvrtke ne smiju pasti u strane ruke, a njezin začetnik bio je nekadašnji slovenski predsjednik Milan Kučan. Posljedice takve politke bile su da je dugo vremena Slovenija bilježila značajan gospodarski rast, no danas bi ona mogla uzrokovati potpuni kolaps slovenske privrede. Naime, Slovenija je godinama privatizaciju tvrtki koje su do tada bile u društvenom vlasništvu vršila samo fiktivno, tako da su vlasnički udjeli velikih kompanija bili podijeljeni među njima samima, a ključne pakete držali su investicijski fondovi KAD i SOD, koji su bili pod kontrolom države. Ipak, dolaskom Janeza Janše na vlast 2004. godine situacija se promijenila. Uz potporu vrha politke, čelni ljudi velikih kompanija, poput Bavčara i Šrota, polako su počeli preuzimati vlasništvo nad tvrtkama koje su vodili.

Obojica su to činili na vrlo sličan način, koristili su dionice jedne tvrtke kao zalog za kredit za kupnju druge, koja je korištena za kupnju treće i tako u krug. Sustav je funkcionirao sve dok zbog financijske krize cijena dionica kojima su jamčili za kredite nije počela naglo padati, kao i poslovni prihodi njihovih kompanija. Dugovi su postali preveliki da bi ih uredno vraćali, banke im nisu bile spremne reprogramirati kredite tako da je Bavčar propao, a lako je moguće da ista sudbina čeka i Šrota.

Kako bi spasio barem dio svoje kompanije, Bavčar jer pokušavao prodati dio svoje imovine. Najavljivao je kako će prodati najveću slovensku prehrambenu industriju DrogaKolinsku, kao i Istrabenzov udjel u naftnoj kompaniji Petrol. Ipak, to mu nije pošlo za rukom, prvenstveno zato što su njegove kompanije uglavnom opterećene značajnim dugovanjima, pa nije za njih mogao dobiti cijenu koju je tražio. Primjerice, samo DrogaKolinska je u ovom trenutku opterećena s oko 200 milijuna eura duga. Glavni kandidat za kupnju kompanije bila je srpska tvrtka Centroproizvod, koja je navodno Bavčaru spremna ponuditi 150 milijuna eura.

Ipak, slovenski tajkun se dugo vremena nije mogao odlučiti je li mu isplativije prodavati tvrtke u cjelini ili ih razdvojiti na manje dijelove pa onda prodavati. No, u međuvremenu je izgubio podršku svojih kreditora, banaka koje su aktivirale založno pravo nad imovinom Istrabenza, pa se tako očekuje da bi u njihovom aranžmanu rasprodaja Bavčarovih tvrtki mogla biti nastavljena.

U sličnim problemima kao i Bavčar nalazi se i drugi veliki slovenski tajkun, Boško Šrot, vlasnik koncerna Pivovarna Laško. Dugovi njegove kompanije također iznose oko milijardu eura, dok prihodi tvrtki u samom holdingu padaju. Tako je centralna tvrtka cijelog holdinga Pivovarna Laško u 2008. godini ostvarila 9,4 milijuna eura dobiti, što je 85 posto manje nego godinu ranije. Takav trend Šrotu je izazvao goleme probleme jer više nije sposoban uredno vraćati dugove koje je stvorio tijekom proteklih godina.

Spas od bankrota Šrot je pokušao osigurati prodajom vjerojatno najvrjednije tvrtke u svom portfelju, trgovačkog lanca Mercator. Ipak, zbog toga je bio suočen s teškim kritikama u javnosti. Naime, Mercator se godinama vrlo uspješno širio u regiji, a danas posjeduje značajne tržišne udjele u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Na taj način drugim je slovenskim tvrtkama bila otvorena mogućnost značajnog izvoza na tržišta zemalja bivše Jugoslavije. Jak slovenski gospodarski razvoj proteklih godina temeljio se upravo na tom izvozu, pa zato nije ni čudno da mnogi u Sloveniji sada strahuju kako bi novi strani vlasnik Mercatora mogao promijeniti tu praksu.

Ipak, osim propasti Bavčara i Šrota, i brojne druge slovenske kompanije trenutno se nalaze u velikim problemima i bore se za opstanak. Velike slovenske kompanije poput Gorenja, željezare Akroni Jesenice te proizvođača autodijelova Preventa i TVP-a iz Novog Mesta skratile su radno vrijeme s 40 na 36 sati tjedno, s željom da sačuvaju što više radnih mjesta. To je posljedica golemog pada potražnje za proizvodima slovenskih tvrtki u inozemstvu. Posljedica toga je i značajan pad industrijske proizvodnje u Sloveniji. Samo u siječnju ona je pala za 17,5 posto u odnosu na godinu ranije.

U najtežoj poziciji svakako se nalazi Gorenje. Ta kompanija je drugi najveći slovenski izvoznik, izvozi 92 posto svoje prozvodnje, a loša ekonomska situacija i pad kupovne moći u državama koje su Gorenju bile glavna tržišta dovela je kompaniju u vrlo tešku situaciju. Naime, prodaja proizvoda Gorenja u istočnoj Europi pala je za čak 90 posto. Najveći pad kompanija je zabilježila u Ukrajini i Rusiji, a glavni razlog toga je deprecijacija tamošnjih valuta, zbog čega su proizvodi slovenske tvrtke postali preskupi tamošnjim potrošačima. Slovenski analitičari smatraju kako će tijekom 2009. godine situacija postati još teža, a indikator toga je i činjenica da je u siječnju kompanija imala 25 posto manje narudžbi nego u mjesecu prije, koji je također bio slab. PREMIJER PAHOR s bivšim premijerom Janezom Janšom, koji je 2004. dopustio tajkunima kupnju tvrtkiPREMIJER PAHOR s bivšim premijerom Janezom Janšom, koji je 2004. dopustio tajkunima kupnju tvrtki

Poslovni problemi Gorenja mogli bi izazvati teške probleme i za slovensku Vladu. Naime, kompanija zapošljava oko 11 tisuća ljudi, pa nije teško zaključiti kako će, ako kriza potraje, značajan dio tih ljudi ostati bez posla. Većina zaposlenika Gorenja radi u kompanijinim pogonima u slovenskom gradu Velenju. Slovenska vlada sad strahuje kako bi velik broj otkaza u Gorenju mogao izazvati socijalnu katastrofu u tom nekoć najprosperitetnijem slovenskom gradu.

Značajan generator nezaposlenosti u Sloveniji mogla bi biti i kriza u u tekstilnoj industriji. Nekoć ugledna i uspješna slovenska kompanija Mura danas se nalazi na rubu propasti. Samo tijekom prošle godine Mura je ostvarila 3,3 milijuna eura gubitaka. Kako bi izbjegla stečaj, tvrtka će morati otpustiti 670 radnika i od svojih vlasnika zatražiti dokapitalizaciju u iznosu od 8,5 milijuna eura. Još uvijek nije poznato hoće li taj zahtjev biti prihvaćen, osobito s obzirom na to da država ima značajan vlasnički udjel u Muri. Pristane li država dokapitalizirati Muru, sutra bi mogla biti suočena s cijelim nizom takvih zahtjeva, a za to nema novca.

Još jedna slovenska tvrtka koja se nalazi u teškoj situaciji je poznata tvornica papirnate konfekcije Paloma. Iako se radi o jednoj od najpoznatijih tržišnih marki na prostoru bivše Jugoslavije, Paloma već godinama posluje iznimno loše. Kompanija je trenutno opterećena ogromnim dugovima i samo prošle godine generirala je gubitak od 6 milijuna eura. Iako je dosadašnji vlasnik Palome, preko svojih fondova KAD i SOD, faktički bila država, Palomini gubici su postali preveliko opterećenje te je tvornica stavljena u prodaju. Iako je jedan od zainteresiranih bila bosanskohercegovačka tvornica papira Violeta, na kraju će Palomu vjerojatno kupiti mađarska tvrtka Paper & More. S obzirom na to da Paloma u zapadnu Europu izvozi gotovo polovinu svoje proizvodnje, recesija i pad kupovne moći u tim zemljama dodatno će otežati Palomino poslovanje.

Zbog toga je vrlo izvjesno kako će mađarski valsnici uskoro početi s racionalizacijom poslovanja i otpuštanje dijela zaposlenih. Sličan scenarij mogao bi se dogoditi i u Mesnoj industrijski Primorske (MIP) iz Nove Gorice, jednoj od najpoznatijih slovenskih prehrambenih industrija, koja će uskoro ući u stečaj. Tvrtka je bankama dužna više od 70 milijuna eura, a uprava nije uspjela osigurati njihovu potporu za nastavak poslovanja. Odluče li banke zaustaviti proizvodnju i rasprodati imovinu kompanije, bez posla bi moglo ostati oko 700 radnika. Oni su najavili štrajk, s obzirom na to da u 2009. navodno još nisu dobili nijednu plaću.

Takav razvoj događaja vjerojatno će imati teške posljedice po makroekonomsko stanje u Sloveniji. Naime, iako je slovenski izvoz pao značajano, u puno manjoj mjeri je pao uvoz, tako da se u proteklih nekoliko mjeseci vanjskotrgovinski deficit gotovo udvostručio. Značajno je pala stopa slovenskoga gospodarskog rasta, a cijene dionica na burzi pale su više od 40 posto.

Ipak, još veći problem za Sloveniju je što ona u ovom trenutku ima vrlo ograničen pristup svježem kapitalu iz inozemstva. Razvoj slovenske privrede dosad su u najvećoj su mjeri financirale velike domaće banke Nova Ljubljanska Banka i Nova Kreditna Banka Maribor. Ipak, danas kad je brojnim slovenskim kompanijama potreban kapital kako bi preživjele razdoblje otežanog poslovanja, tog kapitala nema.

U Hrvatskoj situacija drukčija jer je značajan broj domaćih tvrtki u stranom vlasništvu. Većina tih tvrtki danas može očekivati pomoć svojih stranih vlasnika, dok su slovenske tvrtke prepuštene same sebi. U takvoj situaciji brojni slovenski gospodarstvenici danas traže pomoć od države, ali država nema dovoljno novca da pomogne svima. Dodatni problem je i to što bi problemi slovenskog gospodrstva mogli izazvati i poteškoće u poslovanju za slovenske banke.

Naime, banke su godinama kreditirale gospodarstvo, ali sad je zbog ogromnog pada izvoza naplata tih potraživanja došla u pitanje. Primjerice, samo je Nova Ljubljanska Banka kompanijama u vlasništvu Šrota i Bavčara izdala kredite u iznosu od 850 milijuna eura. Iako je banka 2008. godinu završila s 50 milijuna eura dobiti, slovenski mediji tvrdili su kako je banka u posljednjem kvartalu godine zbog nenaplativih kredita pretrpila gubitak od 66 milijuna eura.

Takve informacije u banci su oštro demantirali da bi tek mjesec dana kasnije od države zatražili državnu pomoć u iznosu od 2,4 milijarde eura. Država bi u tom iznosu jamčila za naplatu obveznica koje će banka uskoro izdati. Iako je slovenska vlada najavila kako će pomoći banci, pitanje je s koliko novca država uopće raspolaže i do kad će moći pomagati gospodarstvu i bankarskom sektoru.

U tom kontekstu jasno je kako će Slovenija biti prisiljena stranim investitorima dopustiti ulazak na domaće tržište, pa čak i u situaciji kad se slovenske kompanije prodaju po cijeni koja je višestruko niža od njihove vrijednosti. Takav razvoj događaja označit će konačnu propast slovenske politike ekonomskog protekcionizma.

BIJEG S VRHA ISTRABENZA

Slovenski biznismen Igor Bavčar, bivši vlasnik i čelni čovjek Istrabenza (lijevo dolje), krajem ožujka podnio je ostavku. Bavčar je optužio banke da su nesposobne jer su četiri dana prije isteka moratorija za otplatu dugova dale novi prijedlog sanacije

Vezane vijesti

Slovenske banke sve teže kreditiraju gospodarstvo

Slovenske banke sve teže kreditiraju gospodarstvo

Slovenska središnja banka upozorila je u srijedu na rastuće gubitke slovenskih banaka zbog čega se i dalje smanjuju mogućnosti kreditiranja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika