Nisu sva duševna oboljenja istaZadnjih je dana Split potresao slučaj dvomjesečne djevojčice koju je poremećeni muškarac izvadio iz kolica i bacio na tlo teško je ozlijedivši.
Mediji su, bez razlike, izvijestili da je počinitelj "duševni bolesnik", koji se nije smio nalaziti na slobodi.

U konkretnom slučaju, mediji su vjerojatno bili u pravu, no u Hrvatskoj je uobičajeno izrazom "duševni bolesnik" častiti osobe koje boluju od vrlo različitih stanja.

I osobu koja je počinila ili pokušala suicid također se redovno naziva "duševni bolesnik", iako smetnje od kojih ona boluje u pravilu imaju malo zajedničkog s dijagnozom čovjeka koji iz čista mira baca nečiju bebu na tlo.
Ista se etiketa bez mnogo razmišljanja lijepi na sve osobe koje imaju potrebu za psihijatrijskom njegom.

Takva praksa stvara dojam da su svi psihijatrijski bolesnici sumanuti, opasni i da ih treba zatočiti. Greška je dijelom u niskoj educiranosti javnosti, ali i u samoj psihijatrijskoj terminologiji, koja bi istini za volju mogla biti jasnija i prozirnija.

Izraz duševne bolesti toliko je širok i pokriva toliko različita stanja i dijagnoze da ga je krajnje neprimjereno rabiti, osim u komunikaciji između stručnjaka.

"Reći da je netko duševno bolestan jednako je precizno kao i označiti nekoga 'zaraženim', bez podrobnijeg objašnjenja. Netko može biti zaražen AIDS-om ili sifilisom, a netko drugi običnom prehladom. Slične razlike postoje i između duševnih bolesti", upozorava danski psihijatar Flemming Jensen, angažiran na uklanjanju stigme s psihijatrijskih bolesnika.

2+2 = 4 ili 5?

Duševne, mentalne ili psihičke bolesti opći su termin koji označava niz zdravstvenih smetnji sa simptomima na planu psihe. Budući da u psihu spadaju s jedne srane spoznajno-logičke sposobnosti i pamćenje, a s druge emocije i raspoloženja, vidljiva je širina spektra raznih duševnih bolesti.

Stoga psihijatrija pravi razliku između psihotičnih oboljenja, kod kojih osoba u većoj mjeri gubi sposobnost shvaćanja i nadzor nad mislima i postupcima, te afektivnih (ili emocionalnih) poremećaja, koji narušavaju osjećaj duševnog blagostanja.

Psihotični su bolesnici oni koje mnogi nepristojno i neispravno zovu "luđacima", no na njih otpada ne više od 10% svih psihijatrijskih slučajeva; afektivni poremećaji, kao što su depresija i anksioznost, desetak su puta rašireniji. Štoviše, depresivni i anksiozni bolesnici (osim u iznimnim slučajevima) nisu nimalo sumanuti, već su u pravilu vrlo svjesni sebe i svojih životnih okolnosti. Njihove se tegobe sastoje od sniženog raspoloženja i duševne patnje.

Mogli bismo slikovito reći da tipičan psihotični bolesnik smatra da je 2+2=5, dok depresivno-anksiozna osoba zna da su 2+2=4, ali je zbog toga nesretan.

Dijeljenje etikete "duševnog bolesnika" svim žrtvama ovih vrlo različitih bolesti koje zahvaćaju bitno različite aspekte psihe trpa velik broj ljudi u istu vreću. To navodi obične građane da i depresivne i anksiozne bolesnike doživljavaju intelektualno poremećenima te da ih diskriminiraju.

Istovremeno, sami patnici od depresije i anksioznosti izbjegavaju odlazak psihijatru i uzimanje psihofarmaka iz straha da ih društvo ne obilježi i izopći kao "luđake". Srećom, moderne terapije za afektivne, pa čak i za psihotične poremećaje, pružaju značajan boljitak pacijentima. Pod uvjetom da ovi smognu hrabrosti za liječenje u neprijateljski nastrojenom društvu.

I psiha je od "krvi i mesa"

Sam izraz "duševni" i "psihički" zavarava, jer je psiha u biti organski fenomen. Takozvane psihičke bolesti imaju tjelesnu prirodu, kao i sve ostale bolesti čija žarišta možemo opipati.

Naime, i afektivni poremećaji kao razni oblici depresije i anksioznosti, i psihotični poremećaji poput shizofrenije, odvijaju se u središnjem živčanom sustavu, koji je skup tjelesnih organa.

"Depresija je jednako fizička bolest kao astma, osteoporoza ili dijabetes, jer psiha nije ništa drugo nego skup moždanih funkcija", veli francuski psihijatar Pierre Menard. 

Gotovo da bismo rekli da je psiha sastavljena od krvi i mesa, iako je preciznije reći da se sastoji od neurona, neurohormona i električnog naboja.

"Naše emocije, raspoloženja, misli, pamćenja, snove i druge pojave koje obuhvaća pojam psihe proizlaze iz neurofizioloških procesa u središnjem živčanom sustavu. Zato valja poremećajima na psihičkom planu pristupati na jednak način kao i liječenju bronhitisa ili upale mjehura, bez mistifikacija i tabua", zaključuje Menard.