Objavljeno u Nacionalu br. 704, 2009-05-12

Autor: Maroje Mihovilović

Neočekivan politički angažman

Od pijane plavuše do zaštitnice gurka

JOANNA LUMLEY, britanska glumica koja se proslavila ulogom ofucane bivše party djevojke Patsy u seriji 'Pa to je fantastično!',uspjela je uzburkati britansku vladu svojim javnim zalaganjem za prava Gurka, ratničkog naroda iz Nepala koji su Britanci svojedobno regrutirali u svoju vojsku

Glumica Joanna Lumley, s
tradicionalnim nožem Gurka,
kukrijem, u ruci, slavi što je u
britanskom parlamentu odbijen
nacrt zakona Laburističke stranke,
koji Gurkama i njihovim obiteljima
otežava preseljenje u BritanijuGlumica Joanna Lumley, s tradicionalnim nožem Gurka, kukrijem, u ruci, slavi što je u britanskom parlamentu odbijen nacrt zakona Laburističke stranke, koji Gurkama i njihovim obiteljima otežava preseljenje u BritanijuJoanna Lumley, popularna 63-godišnja britanska glumica, proslavila se u televizijskoj seriji "Pa to je fantastično!", prikazivanoj na BBC-ju od 1992. do 2005. U toj seriji glumila je razmaženu, ostarjelu, bivšu seksi djevojku koja samo razmišlja o modi, šopingu, alkoholu, drogi, muškarcima i dobrom provodu. Igrala je i u brojnim filmovima i drugim TV serijama, ali joj je ova uloga stvorila javni imidž, koji je - međutim - potpuno pogrešan. Ta vrsna marljiva glumica ni izdaleka nije nalik liku iz serije, a to se posebno vidi u posljednje vrijeme kad je u središtu pozornosti zbog društvenog angažmana u pitanju koje jako uznemiruje i britansku vladu.


Joanna Lumley rođena je 1946. u Srinagaru, glavnom gradu Kašmira, koji je tada bio u sklopu britanske kolonije Indije. Njezin otac bio je časnik britanske vojske i zapovijedao jednom postrojbom Gurka. Gurke su narod s jakom vojničkom tradicijom koji živi u dijelu Nepala i okolnim indijskim područjima. Dok su Britanci upravljali Indijom, među lokalnim stanovništvom regrutirali su ljude i za svoje lokalne vojne postrojbe. Tako su u britansku vojsku počeli u većem broju ulaziti i Gurke za koje su britanski časnici odmah vidjeli da se po vojnim sposobnostima bitno razlikuju od drugih mobiliziranih lokalnih ljudi. Bili su vrlo disciplinirani, izdržljivi, odani i hrabri. Zato su britanski časnici posebne postrojbe samo od Gurka koristili za složene vojne akcije, i to ne samo u Indiji.

Postoji u svjetskom vojnom žargonu termin "etnički vojnici", pod kojim se podrazumjevaju narodi koji imaju posebne povijesne predispozicije i tradiciju u vojničkom pozivu, kao što su Kurdi, Kozaci, Irci i posebno - Nepalci. Nepalski vojnici u svijetu su poznatiji pod imenom Gurke, a Gurke su svugdje kod svojih protivnika izazivali strahopoštovanje. Danas ih ima u tri vojske - nepalskoj, britanskoj i indijskoj.
Gurka je iskrivljeno ime koje su stranci dali nepalskim vojnicima, i to zato što ih je najveći dio nekoć dolazio iz zapadnog Nepala koji se zvao Goorkha. Nepalci, kojih danas u himalajskoj državi Nepal živi oko 18 milijuna, sastoje se od građana indijskog i mongolskog porijekla. Nepalci mongolskog porijekla, koji žive u plemenskim područjima područjima Thakar, Gurung, Magar, Tamang Rai i Limbu, pokazali su se izvrsnim vojnicima.
Stoljećima su ljudi koji su živjeli na obroncima Himalaja sudjelovali u ratnim i pljačkaškim pohodima za svoje lokalne vladare, napadajući prvenstveno male države u sjevernoj Indiji, braneći istodobno svoju neovisnost. Kad su britanski kolonizatori došli u to područje, nepalski vojnici-pljačkaši došli su u dodir s njima, a jedan lokalni vladar sa sjeverozapada Nepala bio je toliko impresioniran britanskim vojnim metodama da ih je počeo primjenjivati i u svojoj vojsci. Porazio je sve svoje nepalske suparnike, a i indijske protivnike. Došao je u sukob i s Britancima, kojima je trebalo dvije godine da velikim snagama 1841. slome te vojnike, koje su tada nazvali Gurkama. Britanci su bili toliko impresionirani svojim protivnicima da su zarobljenicima ponudili da uđu u britansku vojsku. Uskoro su Gurke počeli u većem broju ulaziti u britansku vojsku u Indiji pa ih je 1845. već bilo pet bataljuna. U velikoj indijskoj pobuni 1857. Gurke su ostali vjerni Britancima, pa su ih nakon toga britanski oficiri masovno regrutirali. Jedinica Gurka 1875. bila je poslana u Malaju da uguši pobunu, a to je bio prvi slučaj da su Gurke u britanskoj vojsci bili u akciji izvan indijskog potkontinenta, a to će ostati praksa sve do danas.

U I. i II. svjetskom ratu u britanskoj vojsci sudjelovalo je oko 200.000 Gurka, od kojih je 45.000 bilo ranjeno ili ubijeno. Gurke su se pokazali izvrsnim vojnicima pa ih je čak 13 dobilo najviše britansko vojno odličje Viktorijin križ. Posebno su se istaknuli na burmanskom frontu protiv Japanaca, a legendarni je podvig 3. bataljuna 6. kraljičina puka strijelaca Gurka u bici za Mogaung u Burmi 23. lipnja 1944. kad su poraženi mnogo jači japanski branioci uz ogromne gubitke od 485 mrtvih, zbog čega je bataljun bio povučen iz rata, a nekoliko pripadnika bataljuna dobilo Viktorijin križ. Nakon II. svjetskog rata britanska vojska ih nije demobilizirala, a nakon što je Indija postala neovisna, pukovi Gurka podijeljeni su između britanske i indijske vojske, pa tako danas u indijskoj vojsci ima oko 80.000 Gurka iz Nepala. Britanska vojska je pukove Gurka prebacila u Malaju, a potom u Hong Kong, gdje su do 1997. bili kičma britanske obrane. Gurke u britanskoj vojsci smatraju posebnom komandoskom jedinicom, takvu dobivaju obuku i zadatke u vojnim sukobima, kao što se vidjeli i za Falklandskog rata 1982. Posebno su uvježbani u brdskom ratovanju, te u borbama prsa o prsa, za što su i posebno opremljeni, u čemu važnu ulogu ima i njihov nož kukri, s jedne strane oštar kao britva, s druge tup, težak, u obliku pseće noge, kojim Gurke izvanredno rukuju.

Iako britanska vojska posljednjih godina znatno smanjuje svoje vojne snage, još ima nekoliko tisuća Gurka, jer su to vojnici posebnog kova. To je donekle čudno, jer se Gurke regrutiraju posebnim međudržavnim dogovorom u stranoj suverenoj državi - Nepalu. To su jedini stranci koji redovito dolaze u britansku vojsku. Nepalska vlada posebno je zainteresirana da se regrutiranje Gurka u britansku i indijsku vojsku nastavi, jer Nepal je vrlo siromašna zemlja, a u ratnoj vještini Nepalci su tradicionalno na profesionalnoj visini. Država taj vojnički profesionalizam želi maksimalno iskoristiti i unovčiti. Gurke pristupajući inozemnim vojskama potpisuju višegodišnji profesionalni ugovor, a neki u njima ostaju i 30-ak godina. Žive vrlo skromno pa od vojničke plaće poprilično novca šalju kući. Nakon vojne službe dobivaju U seriji 'Pa to je fantastično!' Joanna Lumley i
Jennifer Saunders glumile su iskarikirane verzije
bivših partijanerica koje unatoč godinama ne
odustaju od dekadentnog stila životaU seriji 'Pa to je fantastično!' Joanna Lumley i Jennifer Saunders glumile su iskarikirane verzije bivših partijanerica koje unatoč godinama ne odustaju od dekadentnog stila životabritanske vojne mirovine, koje britanski službenici jednom godišnje donose posebnim karavanama u njihova udaljena podhimalajska naselja. Od toga živi ogroman dio Nepalaca. Gurke mnogo ne drže do odličja koja dobivaju u britanskoj vojsci, pa ih nakon demobilizacije odmah prodaju. Gotovo svi nepalski dobitnici najvišeg ordena, Viktorijina križa, prodali su ga britanskim kolekcionarima za 2-3 tisuće funti, što je dovoljno da se u Nepalu - sagradi kuća.
Iako su brojni Gurke kao pripadnici britanske vojske jako mnogo dali britanskoj državi, britanske vlade vrlo su se restriktivno ponašale prema njima kad bi napustili aktivnu službu. Njihove mirovine su bile četiri puta manje od mirovina britanskih veterana, imali su mnogo manje drugih beneficija, a prema njima je provedena i jedna vrlo nepravedna mjera. Iako su služili britanskoj državi, nije im bilo dopušteno da se nakon prestanka službe - makar i znatan dio te službe proveli u bazama u Britaniji - i nastane u Britaniji. Tek je 1997. - kad je rasformirana postrojba Gurka stacionirana u dotadašnjoj britanskoj koloniji Hong Kongu - dopušteno pripadnicima te postrojbe da se smjeste na britanskom teritoriju.
Zato su veterani Gurke i njihovi brojni simpatizeri pokrenuli prije nekoliko godina akciju da se omogući Gurkama i njihovim obiteljima da se smjeste u Britaniji. Na čelo te akcije stala je Joanna Lumley, čiji je otac, dok je ona bila mala, zapovijedao postrojbom Gurka te je ona i iz vlastitog obiteljskog iskustva o njima mnogo znala. Organizirala je pisanje peticije, a krajem prošle godine predvodila je marš u Londonu od britanskog parlamenta do rezidencije premijera u Downing Streetu 10, gdje je osobno predala peticiju s 250.000 potpisa sa zahtjevom da se zakon promijeni.
Nedavno je vlada objavila nacrt novog zakona o Gurkama, a to je razbjesnilo i Gurke i Joannu Lumley. Vlada premijera Gordona Browna obznanila je da će se Gurkama koji su služili u vojsci omogućiti da se nastane u Britaniji, ali je postavila pet vrlo strogih kriterija, pa je rečeno da će biti primljeni samo oni s najvišim odličjima, koji su posebno dugo bili stacionirani u Britaniji, koji već imaju članove obitelji u Britaniji ili oni koji su se u vojsci teško razboljeli. Stručnjaci su ustanovili da bi od oko 30.000 Gurka koji bi mogli željeti da se nastane u Britaniji, a oko 5000 je za to iskazalo neko zanimanje, a 1500 ih je podnijelo službeni zahtjev, samo njih 200 ispunilo te kriterije. Joanna Lumley tada je organizirala nove prosvjede, mediji su stali na njezinu stranu, a kad je taj prijedlog zakona došao prije nekoliko tjedana na glasovanje u parlament, čak su i mnogi zastupnici Brownove Laburističke stranke glasovali protiv zakona, što je bio strašan udarac za Browna. Novine su ga napale da je nehuman i da uopće ne shvaća kakvo je o tom pitanju raspoloženje javnosti.

Za njega je posebno neugodno ono što je Joanna Lumley ispričala kad je prije nekoliko dana bila pozvana da svjedoči pred parlamentarnim odborom: tri je puta zatražila da je Brown primi, ali iz premijerova kabineta nije bilo nikakva odgovora. Tri se puta pismeno u ime Gurka obratila vladi, a dobila je odgovor na samo jedno pismo, i to vrlo šturo uvjeravanje da će se njezini stavovi uzeti u obzir pri razmatranju te problematike. U novinama su se pojavili komentari da je posve neprihvatljivo da Brown neće primiti osobu poput Joanne Lumley na razgovor, jer je ona iznimno cijenjena javna osoba, koja je i nositelj visokih britanskih odličja. Izazvala je posebnu pozornost kada je pred tim odborom otkrila i da je dobila privatno pismo podrške od jednog člana britanske kraljevske kuće. Nije htjela otkriti tko je autor pisma, ali se pretpostavlja da je to bila Camilla, vojvotkinja od Cornwalla, supruga britanskog prijestolonasljednika princa Charlesa koji je počasni zapovjednik postrojbi Gurka u britanskoj vojsci. Javnost je potpuno na strani Joanne Lumley, koja je sada postala veliki politički problem za premijera Browna, pa je Brown na kraju popustio i u svojoj rezidenciji primio Joannu Lumley na polusatni razgovor. Nakon razgovora ona je izjavila da je dobila uvjeravanja kako će uskoro u proceduru ući novi nacrt zakona, mnogo povoljniji za Gurke.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika