Nekad smo skloni predimenzionirati problemeLjudi vole davati drugima savjete da ne budu ono što jesu. Jedan od najčudnijih savjeta, ako se to uopće može tako nazvati, jest "nemoj biti osjetljiv". Zašto onda ne i "nemoj biti visok 175 cm" ili "nemoj biti žensko"? I jedno i drugo lakše je promijeniti nego - osjetljivost. Da pojasnimo: pod osjetljivošću ovdje podrazumijevamo osjetljivost na stresne podražaje. Isto znače i izrazi hipersenzitivnost, ranjivost ili neotpornost na stres.

Problem povišene osjetljivosti istovremeno je vrlo podcijenjen i krajnje pogrešno shvaćen. Radi se o ozbiljnom zdravstvenom hendikepu koji je najčešće urođen ili stečen u ranoj fazi života pod utjecajem stresa. Kod osjetljive osobe, živčano-hormonalni sustav je nestabilan te reagira burnije i na slabije podražaje nego što je slučaj kod prosječnih ljudi.

Osjetljivost središnjeg živčanog sustava možemo usporediti s krhkošću kostiju kod osteoporoze. U oba slučaja, dolazi do pucanja već i od blagih udaraca.

Normalno otporni ljudi teško mogu zamisliti kako je to nalaziti se u koži hipersenzitivca. Zamislite da imate tako istančan sluh da čujete mrava kako korača u susjednoj sobi. Logično, i sve biste ostale zvukove čuli jače nego vaši ukućani. Nema tih čepova za uši koji bi vam pomogli da se opustite i zaspete! Otprilike tako emocionalno osjetljivi ljudi doživljavaju svoje životne okolnosti.

Dalekovidnost koja boli

Tipičan hipersenzitivac ima sposobnost naslućivanja problema daleko prije no što oni postanu vidljivi prosječnoj osobi. Čim uoči prijetnju po svoje blagostanje, u njegovom organizmu izbija hormonalna oluja koja mu izaziva stresnu reakciju u vidu straha, strepnje, uzrujanosti ili potištenosti.

Za neke je uzrok glasina da se spremaju otkazi ili da će porasti kamate na rate kredita, za druge je to osip na koži djeteta, za treće vijest da je voljena osoba viđena s mogućim suparnikom i tako dalje, u nedogled. U nekim slučajevima strahovi se pokažu neopravdanima, ponekad su i iracionalni, ali osjetljivci si ne mogu pomoći voljnim naporom. Stresna se reakcija zbiva u organizmu, točnije u središnjem živčanom sustavu, bez razumske ili voljne kontrole.

Ponekad uvijek budni alarm pomaže osjetljivcu da izbjegne opasnost koja dolazi.

"Prije 19 godina, pred raspad Jugoslavije, pravovremeno sam digao sve devize s računa, jer sam naslutio da će banke ostati bez novca", povjerava se Zagrepčanin Goran Horvat. Njega je strah od siromašenja natjerao na šaltere banaka puno prije nego njegove sugrađane otpornijih živaca, koji su ostali bez ušteđevine.

Češće je međutim prevelika osjetljivost ogroman teret za samu osobu, pa i za njene bližnje.

"Ako mi se kći stjuardesa pravovremeno ne javi s putovanja, hvata me nepodnošljiva zabrinutost, jer znam da je nesreća jedan od mogućih uzroka njenog nejavljanja ", veli Irena Horvat, uspješna poslovna žena.
"Svjesna sam da su izgledi za nesreću mali, ali količina patnje koju bi mi nanijela toliko je velika da me i mala mogućnost da se to dogodi jako zabrinjava."

Svjetovi koji se ne razumiju

Normalno (ne)osjetljivi ljudi ne razumiju osjetljivce pa im daju posve beskorisne savjete tipa "nemoj se brinuti", kao da je briga neka radnja koja se može obustaviti po želji. Čuvena je i primjedba koja glasi "nemoj razbijati glavu oko onoga na što ne možeš utjecati."

"Upravo su one okolnosti na koje ne mogu utjecati ono što najviše izluđuje osjetljive ljude. Jer, da mogu utjecati na problem, angažirali bi se oko njega i bili mnogo manje zabrinuti", tvrdi belgijski psiholog Wim Rensenbrink.

Čini se da svaki komentar prosječne osobe samo pogoršava stanje hipersenzitivcu, jer radi se o dva svijeta koji se nikako ne razumiju.

Već je i prosječan čovjek opremljen dovoljno jakim živcima da ga ne zabrinjavaju i ne plaše mnoge svakodnevne stresne situacije. Barem ne dok mu se ne primaknu "pod nos", primjerice dok ih ne pozove direktor i priopći im odluku o otkazu ili dok im voljena osoba ne javi da je s njihovom ljubavi gotovo.

Dok osjetljivci izbjegavaju stres i neizvjesnost pod svaku cijenu, smanjeno osjetljive osobe upadaju u duboku dosadu ako im se svako malo ne dogodi nešto novi i po mogućnosti - pomalo opasno. Svi veliki ratnici, pustolovi i svjetski putnici spadaju u skupinu otpornijih. I političari i kriminalci također. Njima je rizik kao jutarnja kavica.

"Izrazito otporni ljudi namjerno i svjesno idu u rizike, jer su im emocije toliko tupe da su im nužni snažni stresni podražaji da bi se uopće osjetili živima", pojašnjava prof. Rensenbrink.

No, ukazivanje na svijetle primjere ljudi koji se ne boje i nisu zabrinuti nimalo ne pomaže posebno osjetljivim ljudima, jer oni su građeni od različitog materijala. Osjetljivi ljudi imaju drugačije mozgove od smanjeno osjetljivih. Imaju drukčije hormone, drukčije neurone, možda čak i drukčiju anatomiju mozga.

Stoga, ako osobi koja je alergična na pelud ili penicilin, ili čija koža ne podnosi sunce, ne biste rekli "nemoj biti osjetljiva na to", nemojte to reći niti onome tko je osjetljiv na psihički stres, jer se i u njegovom slučaju radi o fiziološkoj reakciji na koju nema utjecaja.

Ipak, postoje određeni terapijski tretmani, kao i tehnike samopomoći koje uspijevaju podići otpornost na stres posebno osjetljivim ljudima i učiniti im život podnošljivijim. U idućem nastavku donijet ćemo vam pregled najraširenijih i najučinkovitijih tehnika protiv prekomjerne osjetljivosti!

Na piku bezobzirnih

Osjetljivost je hendikep i u međuljudskim odnosima, jer takve su osobe u većoj mjeri uvredljive od drugih. Zbog ranjivosti na stres teško im je pronaći srodne duše koje su obzirne i u čijem se društvu mogu osjećati spokojno. Ne radi se o tome da im je ego velik, već sasvim obrnuto, njihov je ego mali i krhak.

Senzitivne ljude tuđe odbijanje, odbacivanje, podsmijeh i prijetnje pogađaju i bole jače nego prosječnog čovjeka. Paradoksalno, bezobzirni ljudi istančanim njuhom prepoznaju koga mogu najjače povrijediti pa uzimaju na pik - najosjetljivije pripadnike društva. Zbog toga je osjetljivost jedan od najčešćih uzroka osamljenosti, jer je izbjegavanje prisnih odnosa mnogima jedini način da se poštede stresa.