VOĐENA INSTINKTOM Monica Bellucci tvrdi da se pri donošenju životnih i poslovnih odluka uvijek uzda u svoj instinkt, zbog čega iza sebe i ima toliko 'ludih' i kontroverznih filmovaVrijeme kao da radi za Monicu Bellucci, talijansku glumicu koja živi u Francuskoj i koja će uskoro proslaviti 45. rođendan, a zapravo nikada nije izgledala ljepše. I dalje snima filmove u Americi, Italiji i Francuskoj, i dalje se stalno pojavljuje na fotografijama u muškim i ženskim magazinima, i dalje je zvijezda svagdje gdje se pojavi, a proteklog vikenda bila je na festivalu u Cannesu. U Cannes je došla kako bi predstavila francuski film "Don't Look Back" u kojem glumi zajedno sa Sophie Marceau. Riječ je o filmu sa zanimljivom idejom u kojem Sophie Marceau glumi Jeanne, novinarku, suprugu i majku dvoje djece koja iznenada doživljava promjene u svom životu te počinje gubiti pamćenje. Budući da više ne prepoznaje samu sebe, pretvara se u drugu osobu koju glumi Monica Bellucci, a ta nova Jeanne počinje istraživati gdje je uzrok njezina poremećaja, zbog čega se vraća u djetinjstvo, u rodnu Italiju, gdje otkriva strašnu istinu.

Upravo je tema filma, odrastanje, bio povod da u razgovoru s Monicom Bellucci za Nacional saznamo kakvo je bilo njezino odrastanje koje je rezultiralo nevjerojatnim seksepilom. Monica Bellucci bila je spremna odgovarati i na takva pitanja, kao i na pitanja o obitelji, prije svega o svojoj kćeri Devi i sretnom braku s francuskim glumcem Vincentom Casselom. Kao glumici joj ide odlično, ove godine u kinima će se naći i jedan njezin američki film "The Private Lives of Pippa Lee" u kojem glumi s Keanuom Reevesom, Julianne Moore i Robin Wright-Penn.

NACIONAL: Iako vi i Sophie Marceau u filmu "Don't Look Back" glumite istu osobu, redateljica filma Marina de Van izjavila je kako ste vas dvije potpuno različite glumice i osobe, nešto poput dva kontinenta.

- Da, Sophie Marceau u filmu glumi prestrašenu i zbunjenu osobu koja ne zna što se zbiva u njezinoj glavi, a ja glumim osobu koja kreće u potragu za istinom jer bi u suprotnom potpuno poludjela. Nas dvije smo i privatno vrlo različite, glumimo na različit način, ali to nas nije spriječilo da glumimo istu osobu. Ja sam više mediteranski tip žene, pa sam u film unijela taj dio sebe. U jednom trenutku došlo je do situacije u kojoj je Sophie Marceau uzela fotografiju iz filma na kojoj je ona i smrtno me ozbiljno pitala: "Monica, reci mi iskreno, jesam li ja na fotografiji ili si to ti?" Rekla sam joj "pa ti si potpuno poludjela". Čak je i ona bila zbunjena, pa sam joj rekla "idi doma i zaboravi malo na film". Film je psihološka drama i vrlo je čudan, ali ja ga baš zato volim.

NACIONAL: U ovom filmu, kao i u mnogim prijašnjima, osoba koju glumite u strasnoj je ljubavnoj ili seksualnoj vezi. Jesu li vam te uloge dosadile ili to smatrate komplimentom?

U ovom filmu glavne uloge imaju Monica Bellucci i Sophie Marceau, koje obje ustvari glume isti lik, Jeanne; prizor iz filma- Žena bez seksualnog života se odmah može ubiti. Uloge žena koje glumim su svakodnevne žene koje imaju svoj seksualni život, imaju djecu, imaju probleme, lijepe su ili ružne. Zbog svega toga žene koje glumim su vrlo senzualne, ali upadaju u probleme. Patnja, panika, zbunjenost, to je nešto što ispunjava filmove u kojima glumim i žene koje glumim, ali smatram da svi mi u životu imamo problema sa svojim identitetom. Nekima prođe cijeli život da dođu u kontakt sa samim sobom, da shvate tko su oni zapravo. Primjerice, imam petogodišnju kćer Devu, znam da me u ovom trenutku jako voli, ali ja joj govorim što da radi, kako da se odjene, vodim je u školu. Dakle, volim je, ali istovremeno je usmjeravam. Znam da će doći trenutak, recimo kada će imati 14 godina, kada će me početi mrziti, kada će mi reći kako želi biti slobodna te ne želi biti poput mene. To je nešto sasvim normalno, ona u tom trenutku odrasta i to što će me mrziti dio je odrastanja. Zato sada uživam u svakom trenutku s njom jer znam da to neće vječno trajati. Takav je život, doći će do trenutka kada će kod nje zavladati određeno buntovništvo, kada će odbijati sve naše zahtjeve. Ako neko dijete ne prođe kroz tu buntovnu fazu, onda će sigurno imati problema, ostat će malo dijete umjesto da postane odrastao muškarac ili žena.

NACIONAL: Kakvo je, u tom kontekstu, bilo vaše odrastanje?

- U posljednjem dijelu filma "Don't Look Back" žena koju glumim vraća se u djetinjstvo, postaje dijete, i kada sam vidjela to dijete, bila sam vrlo dirnuta. Upitala sam se pa zašto, pa ja sam imala predivno djetinjstvo. Vjerojatno zato što sam izrazito neovisna osoba. Nikada, pa ni kada sam bila dijete, nisam voljela da mi govore što trebam raditi. To sam uvijek mrzila. Željela sam vrlo brzo postati žena. Sjećam se da sam se s 14 godina smatrala odraslom ženom. S obzirom na to da sam uskoro počela raditi kao model, tako sam postala neovisna kao vrlo mlada djevojka. Iako sam još uvijek pohađala srednju školu. Zato katkad pomislim kako nisam imala sretno djetinjstvo jer su mi tada govorili što moram raditi.

NACIONAL: Jeste li, u želji da odrastete što prije, imali neki uzor u tome, jeste li, primjerice, željeli biti kao vaša majka?

- Sve žene u mojoj obitelji su vrlo ženstvene, moja majka, moje tete, moja baka koje se sjećam kako je i s 80 godina obavezno nanosila ruž na usnice prije nego što bi otišla u crkvu. To mi se jako sviđalo. Sjećam je se kao sitne osobe, vrlo jednostavne, ali držala je do svoje ženstvenosti. I ostale žene u obitelji su takve, sve su nosile visoke potpetice, sređivale su se, to je bilo nešto sasvim normalno. Zbog svega toga nikada nisam ni mogla biti mala curica jer sam silno željela biti poput njih.

NACIONAL: Je li dio odrastanja bilo i poigravanje s muškarcima?

- Manipuliranje muškarcima je također dio ženstvenosti. Zapravo, vrlo je lako manipulirati muškarcima, mnogo lakše nego ženama. Zašto je teže manipulirati ženama? Zato što vas žene pročitaju u pet minuta. Muškarci mogu biti lijepi, ali žene odmah traže što se krije iza te ljepote. Kod muškaraca je drukčije, oni najviše obraćaju pozornost na vanjštinu kod žena i njima treba mnogo više vremena da shvate što se krije iza ženske vanjštine. Ljepota privlači znatiželjnost, ali, kako je rekao Oscar Wilde, ljepota traje pet minuta ako osim nje ne postoji ništa drugo što će održati tu znatiželjnost. Ljepota je vrlo kratka tijekom nečijeg života.

NACIONAL: Kažete da ste mediteranski tip žene. Što pod time podrazumijevate?

NA PROMOCIJI FILMA 'Ne te retourne pas' na filmskom festivalu u Cannesu, s redateljicom filma Marinom de Van i kolegicom Sophie Marceau- Strast svakako, ali i prizemljenost te ozbiljnost. Mislim da su Talijanke, općenito, upravo takve. Osobito ako ih uspoređujemo s Francuskinjama koje su, po meni, poput Lolita. Dovoljno je pogledati stare talijanske filmove u kojima ćete vidjeti mladu Sophiju Loren, Ginu Lollobrigidu ili Silvanu Mangani u vrijeme kada su imale 26 ili 27 godina. Odreda su izgledale kao prave žene. Ne kažem da su te talijanske glumice bile neka vrsta ikone kojoj sam težila, ali je lijepo, kada vam je 15 godina, imati takav primjer žene. Kada imate 15 godina, onda ste u potrazi za identitetom i ja sam stoga gledala upravo te žene. Kada odrastete, onda morate prihvatiti samog sebe onakvim kakvi jeste, što mnogim ljudima postaje problem.

NACIONAL: Rekli ste da ste uvijek željeli biti neovisni, ali s obzirom na to da ste glumica, nužno ste ovisni o redatelju, producentu, drugim glumcima.

- Ne, nikada, ja ne ovisim ni o kome. Ja sam ta koja odlučuje što ću napraviti tijekom snimanja filma. Priznajem, ovisna sam samo o jednom osjećaju, a to je požuda. Bilo da se odnosi na supruga ili na ljubav roditelja ili na želju da se dokažete na poslu. Ja kao glumica, vi kao novinar, to je sasvim svejedno. Zato nam je bitno kakvim nas drugi vide jer kroz reakcije drugih zaključujem tko smo mi zapravo.

NACIONAL: Spominjući djetinjstvo, nedostaje li vam vaše rodno mjesto, Città di Castello?

- Ne, jer vrlo često putujem u Italiju i tada obavezno odlazim u Umbriju, kraj u kojem sam odrasla i u kojem moji roditelji još uvijek žive. Često putujem i u Rim, grad koji jako volim. Putovanje je dio mog života koji jako volim. Evo, opet sam na festivalu u Cannesu, prošle godine sam bila zbog uloge u talijanskom filmu, ove godine zbog uloge u francuskom filmu, a sada odlazim u New York kako bih snimala američki film.

NACIONAL: Postoji li razlika kada glumite na talijanskom, francuskom i engleskom jeziku?

- Naravno da postoji, ja uvijek preferiram uloge na talijanskom jeziku. Kada glumim koristeći talijanski jezik, nemam nikakvih ograda, sve dolazi sasvim prirodno, ne moram razmišljati ni o čemu. Mene su inspirirali i talijanski redatelji, De Sica, Visconti, Rossellini, jednako kao i glumice. Italija je moja zemlja, talijanski filmovi su moja kultura. Nažalost, talijanska kinematografija nije ono što je nekada bila i ako želim opstati kao glumica, moram glumiti u Francuskoj i u drugim zemljama. No to ima dobrih strana jer tako istražujem različite zemlje, radim s različitim redateljima, učim različite jezike. Vrlo je zanimljivo biti Europljanin u filmskom svijetu. Kada si Amerikanac, onda glumiš samo u američkim filmovima i to je to. Kada si Europljanin, poput mene, onda se odlično zabavljaš. Ja glumim u talijanskim i francuskim filmovima, onda odem do Amerike gdje glumim u potpuno drukčijoj vrsti filmova. Tako svoj glumački posao obavljam na različite načine, kako bih zadovoljila različite interese, želje različitih redatelja, što je vrlo privlačno. Osim toga, publika je u svim tim zemljama različita, drukčije gledaju na mene, različito reagiraju na moju ulogu u filmu "Matrix" i na onu u filmu "Pasija"."MATRIX"

NACIONAL: Dosadi li vam ikada takav način života, stalna putovanja i snimanja filmova na različitim jezicima?

- Iskreno, očajna sam jer ću morati prestati s tim načinom života zato što moja kći uskoro kreće u školu. Ne znam kako će izgledati moj život kada Deva krene u školu.

NACIONAL: Pokazuje li vaša kći glumački talent?

- Za sada se ne zamaram pitanjem hoće li postati glumica. Nadam se da će imati strast prema nečemu a ako će to biti strast prema glumi, neću imati ništa protiv. Zašto bih i imala, pa to je predivan život, osobito ako će htjeti voditi lud život. Znate, djeca su ženama jako važna. Osobno, otkad imam kćer, više nisam koncentrirana na sebe jer znam da je moja kći budućnost a da sam ja već postala prošlost.

NACIONAL: Ipak, zbog glumačkog posla niste s djetetom onoliko vremena koliko su druge majke sa svojom djecom.

- Činim sve kako bi moje dijete neprekidno bilo sa mnom. Uostalom, prije nekoliko dana dala mi je najljepši kompliment koji mi je mogla dati. Rekla mi je: "Mama, želim biti poput tebe. Ne želim raditi. Bit ću majka, a moje dijete će jednog dana raditi." To vam dokazuje da smo stalno zajedno.

NACIONAL: Što je to što vas vodi kroz donošenje životnih i poslovnih odluka?

- Samo instinkt i ništa više. Valjda sam zato i glumila u toliko mnogo ludih filmova. Pokatkad, kada pogledam unatrag, kažem sebi, u redu, glumila si u filmu "Nepovratno", "Pasija", "Malena", odreda u filmovima koji su izazivali velike polemike. To je zato što valjda volim istraživati tamnu stranu ljudi a kroz svoj posao to i mogu.

NACIONAL: Jeste li katkad, gledajući unatrag, požalili što niste postali odvjetnica, s obzirom na to da ste studirali pravo?

- Imam jako mnogo odvjetnika koji rade za mene, odreda jako dobrih, tako da nije nužno da i ja budem odvjetnica.