U ponedjeljak, 23. veljače 2004. godine skupina od sedam otmičara, nakon što je tijekom dana pratila kretanje oštečenog mlt. Tomislava Zagorca, provela je pripremne radnje za otmicu istog na način da jedan od njih u osobnom vozilu čeka u ulici Pantovčak, oko 200 m od kučnog broja 34 gdje Tomislav živi s majkom, dok druga dvojica otmičara u osobnom automobilu čekaju nailazak oštečenog na početku ulice Pantovčak kod Britanskog trga. Trojica otmičara pješice slijede oštečenog; jedan se kreće iza njega, a dvojica nogostupom sa suprotne strane ulice od vremena kada se on oko 17,15 sati sam s autobusne stanice na Britanskom trgu pješice uputio kući.
U momentu dolaska mladića do ulaza u kuću na Pantovčaku br. 34 dvojica otmičara sa suprotne strane nogostupa prelaze ulicu, dolaze ispred njega, te ga, uz pomoć trećeg otmičara koji ga prati s leđa, nasilno guraju u pristigli automobil u kojem su druga dvojica otmičara. Jedan sjeda s njim na stražnje sjedalo, veže mu ruke lisicama, navlači mu vunenu kapu preko glave i očiju i poliježe ga prema podu kabine vozila. Preostala dvojica otmičara ulaze u treći automobil parkiran u neposrednoj blizin, te se sa sva tri automobila udaljavalju ulicom Pantovčak, a kasnije kroz naselje Šestine i Mlinovi odlaze u pravcu istoka, do mjesta Vrbovec, gdje otetog mladića u jednoj obiteljskoj kući predaju na čuvanje sljedećoj dvojici otmičara.
U toj obiteljskoj kući mladić je držan u manjoj prostoriji na katu kuće, gdje je polegnut na krevet. Svo vrijeme su mu ruke bile vezane lisicama, te su mu na iste stavili gumene rukavice. Preko glave su mu navuklu crnu vunenu kapu, a preko očiju i šal kako ne bi ništa vidio. Tijekom trajanja otmice mladić nije maltretiran niti fizićki zlostavljan, a niti su mu prijetili. Otmičari su mu nekoliko puta dnevno dozvolili odlazak u toalet, a povremeno bi mu kao hranu dali slatkiše i mlijeko.
Istog dana otmičari nabavljaju više VIP-me kompleta mobilnih aparata za međusobno komuniciranje, ako i za kontakte s ocem otetog mladića Vladimirom Zagorcem. Njega tijekom trajanja otmice kontaktiraju dvojica otmičara, na način da mobilne aparate koriste samo za te pozive i nakon poziva ih odmah isključuju.
Istog dana u večernjim satima jedan od otmičara naziva Vladimira Zagorca i kaže mu da muje sin otet, te da do sutra pripremi 1.500.000.00 eura kao otkupninu pri čemu mu prijete ubojstvom sina, ukoliko ne ispoštuje njihove uvjete, a posebno ga upozoravaju da o tome ne obavještava policiju.
Iste večeri nakon ovih poziva Vladimir Zagorac o otmici obavještava službenike policije i sa njim auspostavlja punu suradnju. Tako su se u stanu kod njega neprekidno nalazila dvojica službenika koji su mu davali upute o načinu vođenja pregovora s otmičarima.
U utorak, 24. veljače 2004. godine otmičari u popodnevnim satima u više navrata kontaktiraju Vladimira Zagorca, inzistiraju da skupi sav novac i prijete ozljeđivanjem i ubojstvom njegovog sina.
Vladimir Zagorac preko svoje banke uspijeva prikupiti svu traženu svotu novaca, a u večernjim satima istog dana otmičari ga upučuju da dođe na poziciju kod hotela “Esplanada, nakon čega ga navode da uđe u brzi vlak koji prometuje u pravcu Vinkovaca. Na to isti ne pristaje zbog vlastite sigurnosti i mogučnosti da mu novac bude otet, te se vrača u stan. Nakon toga ga otmičari odmah nazivaju, ponovo prijet, navode da mu je sutradan zadnja šansa, da bi ga ponovno iste večeri, nešto prije ponoći zvali i tražili da ode do jedne benzinske postaje na Slavonskoj aveniji, na što on ne pristaje.
U srijedu, 25. veljače 2004. godine otmičari mijenjaju osobu koja se javlja Vladimiru Zagorcu sa drugog pozivnog broja Vipovog mobitela, te ga ponovno navode da oko 16 sati bude kod hotela “Esplanada” s autom, inzistirajući da novac nosi u dvije odvojene jednake torbe s jednakim iznosima u svakoj. Nakon toga upučuju ga da s jednom torbom pješice ode na poziciju kod Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”, gdje zahtjevaju da novac preda kuriru “City Expressa” koji će tamo biti na skuteru. Oštećeni u strahu za život sina pristaje i predaje torbu s novcem. Nakon toga, zbog velike prometne gužve i načina vožnje kurira “City Expressa” preko nogostupa, kroz sporedne ulićice, zabranjenim smjerovima i slično, istome se gubi trag. Otmičari preuzimaju taj dio novca, te ih jedan od njih odnosi na za sada neutvrđeno mjesto. Istovremeno upućuju Vladimira Zagorca da se automobilom odveze na željeznički kolodvor u Dugo Selo jer da će tamo biti izvršena primopredaja ostatka novca i puštanje otetog djeteta. Ovo međutim čine samo iz razloga da zametnu trag, te se Vladimir Zagorac nakon gotovo četiri i pol sata čekanja u Dugom Selu vrača u stan. Odmah po povratku u stan, zove ga otmičar i navodi da će oko primopredaje ostatka novca nazvati sutradan i da će mu omogučiti da čuje sina.
U četvrtak, 26. veljače 2004. g. u ranim jutarnjim satima dvojica otmičara iz kuće u Vrbovcu, gdje je bio zatočen, odvoze mlt. Tomislava Zagorca autom na kraču vožnju, tijekom koje mu omogučuju kratki telefonski kontakt s ocem, a potom ga ponovno vraćaju u istu kuću, gdje ga drže zatočenog.
Istog dana u ranim večernjim satima otmičari prema Vladimiru Zagorcu upučuju zahtjev da dođe pred Hotel “Opera”, gdje ponovno nalažu da ostatak novca preda kuriru “City Expressa” na skuteru, što isti i ćini, jer su u međuvremenu otmičari prijetnje potkrijepili time da će izvršiti fizičko osakačivanje otetog djeteta. Ovog puta primopredaja novca ne uspijeva jer se otmičar koji treba preuzeti novce na jednoj adresi to ne usuđuje, cjeneći da je u blizini policija, nakon čega kurir “Cioty Expressa” novce vraća u Hotel “Opera”, gdje ih preuzima Vladimir Zagorac i vraća se u stan. Odmah potom zovu ga otmičari, ponovno prijete i navode da će se javiti sutradan.
U petak, 27. veljače 2004. godine otmičari zovu Vladimira Zagorca tek kasno navečer i nalažu da s ostatkom novca uđe u brzi vlak koji prometuje prema Vinkovcima, te mu daju daljnje upute oko bacanja torbe s novcem iz vlaka. On ih u međuvremenu nije poslušao, pa se po izlasku iz vlaka u Dugom Selu, vrača u stan.
Iste večeri, oko 22.50 sati dvojica otmičara, nakon što su iz kuće u Vrbovcu preuzeli otetog mladića odvoze ga i ostavljaju u parku pored groblja Mirogoj, gdje se isti obraća zaštitaru, a tu ga preuzimaju službenici policije, te se vraća roditeljima, neozlijeđen, ali vidno uplašen i u šoku.
Nakon puštanja mladića službenici policije sada započinju klasične metode kriminalističke obrade. Do tog momenta primjenjivale su se samo raznovrsne prikrivene izvidne mjere sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, Zakona o policiji te Pravilnika o načinu policijskog postupanja.
Prije puštanja mladića, raspolagalo se nizom pojedinosti, detalja i indicija koji su upučivali na skupinu otmičara, koja je kasnije i identificirana. Na području naselja Malešnica, negdje oko ponoći uhićene su dvije osobe, a potom još jedna za koje se sumnjalo da su suionici u izvršenju ovog kaznenog djela. Također je identificiran i blokiran stan na četvrtom katu u ulici Marina Tartaglie 31, gdje se sumnjalo da se nalaze tri osobe koje su povezane s otmicom.
U subotu, 28. veljaće 2004. godine u popodnevnim satima službenici Specijalne policije pozivaju osobe da izađu iz spomenutog stana, nakon čega se trojica muškaraca predaju u bivaju uhičeni.
U nastavku kriminalističke obrade utvrđuje se da je jedan od otmičara osoba zatočena u stanu u Tartaglinoj ulici, dok se za preostalu dvojicu zatočenu u tom stanu ne utvrđuje povezanost i učešće u otmici, pa je jedan od njih nakon provedenih izvida pušten na slobodu, a drugi odveden u Okružni zatvor Zagreb jer je za njim bila raspisana tjeralica. Također je za ovu osobu utvrđeno da je zajedno s drugom osobom, koja je također prethodno uhićena u blizini stana, izvršio određena imovinska kaznena djela teških krađa provaljivanjem na područje grada Zagreba, za što će biti kazneno prijavljen.
Dakle, od šest osoba uhićenih tijekom noći od subote na nedjelju i tijekom nedjelje, za trojicu se utvrđuje da su neposredno sudjelovali u ovom kažnjivom djelu, a to su: jedan zatečen u stanu i dvojica na ulazu u zgradu gdje je stan. Temeljem nadalje prikupljenih obavijesti tijekom noći s nedelje na ponedjeljak utvrđuje se kuća u Vrbovcu gdje je bio zatočen mlt. Tomislav Zagorac, identificira se osoba koja ga je čuvala, te se ista uhićuje. Te noći predaje se još jedan od niza otmičara, a u ponedjeljak u popodnevnim satima uhićuje se i šesti sudionik otmice.
Utvrđeni su podaci i identificrana su još trojica otmičara koji su u bijegu, a od kojih je jedan organizator skupine. Do sada prikupljene obvavijesti ukazuju da je on preuzeo novac i sakrio ga na nepoznato mjesto. Za istima su raspisane tjeralice i u tijeku je intenzivna policijska potraga za istima.
Tijekom policijske obrade četvorica osumnjičenika dala su formalne iskaze na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, od toga dvojica u nazočnosti svojih branitelja, a dvojica i u nazočnosti predstavnika USKOK-a koji od samog početka postupanja u potpunosti kordinira sa službenicima policije.
Također su pronađeni određeni materijalni dokazi koji izravno povezuju pojedine osumnjičenike, i to mobitel, potkapa, tri ručne radio UKW veze marke “Motorola”, VIP-me kartica nosečeg broja sa kjim su otmičari kontaktirali s Vladimirom Zagorcem, kao i određeni drugi tragovi koji upućuju da su upravo devetorica prijavljenih osoba oni koji su pripremali, planirali i počinili otmicu.
Interesantno je napomenuti da su otmičari radi uništavanja tragova boravka oštečenog mlt. Tomislava Zagorca u kući u Vrbovcu rastavili i polomili drveni dio kreveta na kojem je isti ležao. Jedan od otmičara, koji je za sada u bijegu, odnio je i sakrio jastuke, plahte i deke, a pripremali su i zapaliti te dijelove kreveta. Ovo potvrđuje i činjenica da je otmičar koji je čuvao otetog mladića u momentu uhićenja htio u kuću unijeti nekoliko litara benzina koje je netom prije kupio na benzinskoj postaji.