Ljubo JurčićOva kriza se nije trebala dogoditi. Ni jedan objektivni razlog nije postojao za to. Imamo dovoljno resursa i visoke tehnologije da te resurse efikasno pretvorimo u korisne robe i usluge. Imamo dovoljno energije. Nije se dogodila nikakva prirodna katastrofa globalnih razmjera. Ova kriza je rezultat ljudskog ponašanja i sustava koji je izgradio čovjek. Sustava koji su izgradili najmoćniji da njima služi i njihovom bogaćenju na štetu ostatka svijeta. Pohlepa je poduzetnički kapitalizam pretvorila u financijski. Kako su apetiti rasli, a sustav to nije ograničavao, financijski kapitalizam pretvorio se u špekulativni. Kriza je otkrila da se nije zaustavilo samo na špekulacijama, nego je sustav poprimio oblik casino kapitalizma u kojem se bogatilo na kocki i pljački tuđeg novca i imovine kroz financijske transakcije. Svjetski znanstvenici iz različitih područja istražuju ponašanje ljudi koje je dovelo do ove krize koja je u stvari ljudska tragedija. Tragedija, jer će stotine milijuna ljudi ostati bez svoje ušteđevine, bez kuće i stana, bez posla i bez mirovine. Tragedija koju je proizvela nekolicina od više od šest milijardi ljudi koji žive na zemaljskoj kugli.

Utemeljitelj suvremene ekonomske znanosti, Adam Smith, pretpostavljao je racionalno ekonomsko ponašanje ljudi. Ljudi kao „homo economicus", tj ljudi kao kalkulatori koji neprestano računaju troškove i koristi svojih gospodarskih postupanja i izabiru najbolje rješenje. Najbolje rješenje za pojedinca je ujedno i najbolje rješenje za društvo. Zbog toga država se ne smije miješati u gospodarske aktivnosti. Slobodno tržište najbolje sve dovodi u red. Povijest je međutim pokazala da to baš i ne funkcionira tako. Iz najmanje dva razloga. Prvi je da tržište savršeno funkcionira samo u savršenim uvjetima koji nikad ne postoje, zbog čega treba intervencija države. Drugi razlog može se potražiti u ponašanju ljudi koji su osjetilna bića i ne ponašaju se uvijek kao kalkulatori. Oni svoje odluke donose na temelju različitih utjecaja kroz povijest koja su izvan ekonomskog područja. Isto tako, analizirajući ponašanje ljudi u donošenju poslovnih odluka Keynes (1935) je uzeo element ljudskog ponašanja koji je nazvao „životinjski porivi" (animal spirits).

Čak i odvojeno od špekulacijom prouzrokovane nestabilnosti postoji nestabilnost uzrokovana urođenom osobinom ljudi prema kojoj je velik dio njihovih stvarnih djelatnosti ovisan o spontanom optimizmu - bilo moralnom, hedonističkom ili ekonomskom - a ne o matematičkim očekivanjima. Najvjerojatnije je da se većina odluka da nešto učinimo može donijeti pod utjecajem životinjskih poriva, spontane želje za aktivnošću nad neaktivnošću, a ne kao posljedica izvaganog prosjeka veličina koristi pomnoženim veličinama vjerojatnosti. Poduzetništvo se pred samim sobom pretvara da je vođeno predviđanjima bez obzira kako su jasna i iskrena. No da dođe do ugasnuća životinjskih poriva i spontanog optimizma, prepušteno potpunoj ovisnosti o matematičkim očekivanjima, poduzetništvo bi se ugasilo i nestalo. Valja reći da strah od gubitka može biti temeljen na ništa manje razumnim osnovama od onih na kojima su prije temeljeni profiti. No poticaji pojedinca su dovoljni tek kada je razumni proračun praćen i podržan životinjskim porivima. To na žalost znači ne samo da je po veličini prenaglašen pad privredne aktivnosti, već i da je ekonomsko izobilje isuviše ovisno o političkoj i društvenoj klimi koja pogoduje prosječnom poslovnom čovjeku. U procjenjivanju posljedica investiranja moramo dakle uzeti u obzir živce i histeriju, pa čak i probavu i utjecaj vremena na raspoloženje onih o čijem spontanim djelatnostima ona uvelike ovisi. Keynes u „životinjskim porivima" poduzetnika vidi jedan od uzroka nestabilnosti kapitalizma. Uloga države je da stvori ugodnu i kreativnu poslovnu atmosferu, u kojoj će zaštiti gospodarstvo i društvo od životinjskih poriva koji se prirodno nalaze u ljudima. Ti porivi spadaju u neekonomske motive i iracionalna ponašanja. Neka od tih ponašanja su povjerenje i pohlepa, poštenje i korupcija, novčana iluzija itd.

Mnogi današnji znanstvenici i analitičari izvor današnje krize vide u neracionalnom ponašanju koje je potaknuto životinjskim porivima. Sustav te porive nije predvidio i nije zaštitio sve sudionike različitih dijelova gospodarstva od takvih ponašanja. Prije svega financijsko tržište. Burzovna kretanja razlikuju se po razdobljima medvjeda i razdobljima bikova. Proces privatizacije u tranzicijskim zemljama često se označava kao predatorsko preuzimanje. Mnoge se privatizacije, odnosno preuzimanja, i u Hrvatskoj vođena porivima koji nisu bili ekonomski racionalni, osobito s društvene točke. Ta preuzimanja bila su vođena iracionalnim ponašanjem, pohlepom. Pohlepa se podupirala korupcijom. Rezultat takvih procesa je slabljenje gospodarske moći države i prije ili kasnije propast poduzeća koja su preuzeta na taj način. U strategijama izlaza iz krize u zemljama koje ih rade, uzima se u obzir i animal spirits. Puno ozbiljnije nego što je to bio slučaj posljednjih sedamdesetak godina. Ako se Hrvatska odluči za izradu strategije izlaza iz krize i daljnjeg razvoja hrvatskog društva, teško će moći izbjeći procjenu uloge životinjskog poriva u ponašanju sudionika na hrvatskom tržištu i onih koji bace oko na hrvatsko tržište.