Objavljeno u Nacionalu br. 706, 2009-05-26

Autor: Nina Ožegović

Interview Jasmin Imamović

Pisac i tvorac rivijere u Tuzli

GRADONAČELNIK TUZLE Jasmin Imamović, pravnik i pisac, svojim je projektima preporodio depresivni industrijski grad i pretvorio ga u turistički i kulturni centar BiH

JEDINA SLANA JEZERA U EUROPI Jasmin Imamović potaknuo je isušivanje močvara u centru Tuzle i njihovo
uređenje u vrhunsku turističku atrakcijuJEDINA SLANA JEZERA U EUROPI Jasmin Imamović potaknuo je isušivanje močvara u centru Tuzle i njihovo uređenje u vrhunsku turističku atrakcijuJasmin Imamović (51), pisac, pravnik, političar, član SDP-a i nekonvencionalni gradonačelnik Tuzle, poznat kao preporoditelj grada i vizionar, nedavno je u Zagrebu promovirao svoj četvrti roman "Molim te, zapiši" u izdanju zagrebačkog VBZ-a, koji je pobudio veliko zanimanje publike i kritičara. Riječ je o napetoj povijesno-ljubavnoj priči smještenoj u srednjovjekovnu Bosnu u doba bana Stjepana II. Kotromanića, u kojoj Imamović pripovijeda o zaboravljenoj Crkvi bosanskoj, stećcima, inkviziciji, Dušanu Silnom, Rimu i papi, ali prvenstveno, kako kaže, o "ljubavi, koja je izvor i posljedica svega na svijetu".


Imamović je u izdanju zagrebačkog Meandra objavio dvije autobiografske proze, "Ubijanje smrti" 1994. i "Obožavatelj trena" 2001., a te iste godine pokrenuo je Međunarodne književne susrete Cum grano salis u Tuzli za govorno područje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koji su ubrzo prešli granice BiH i postali važna književna manifestacija u regiji. Na susretima se dodjeljuje nagrada "Meša Selimović", koju su u osam godina dobili pisci Marinko Koščec, Mirko Kovač, Ivica Đikić i Miljenko Jergović. Imamović je objavio i roman "Besmrtni jeleni", te tri stručne pravne knjige o nekretninama i vlasništvu. Djela su mu prevedena na engleski, njemački, francuski, talijanski, kurdski, hebrejski, mađarski, španjolski i poljski. Za promjenu imidža Tuzle dobio je nekoliko europskih ekoloških nagrada, a grad su posjetili Bianca Jagger, Martin Luther King III, jordanska kraljica Nur i drugi. O toj metamorfozi "depresivnog rudarskog grada u turistički i kulturni centar BiH" govori na Harvardu i u središtu Svjetske banke.

NACIONAL: Na promociji ste rekli da su vas za pisanje romana "Molim te, zapiši" najviše inspirirali stećci, a do njih ste došli preko istočnjačke filozofije i Hesseova "Siddharthe". Možete li to objasniti?

- U mladosti sam puno čitao istočne mislioce Lao Tsea, Chuang Tsea i Ibn Arabija, analizirajući taoizam i sufizme, pa sam tako saznao da postoji filozofski pravac "obožavatelji trena", te sam tako nazvao svoj pretposljednji roman - "Obožavatelj trena". A zatim sam pronašao zbirku prekrasnih starobosanskih izreka, koje su bile prepisane sa stećaka, koja me fascinirala. Na stećcima su svi analizirali ornamentiku i likovne simbole - jelene, nebeska tijela i cvijeće, ali ne i tekstove. Shvatio sam da je ono što sam tražio negdje daleko na istoku ili u latinskim i grčkim izrekama odavno zapisano na starobosanskim stećcima. I ponio me taj povijesni eros i filozofija ljubavi i napisao sam srednjovjekovnu ljubavnu priču "Molim te, zapiši". Kako bih tu priču napravio što boljom, pročitao sam zbornik "Krleža o religiji" u kojoj je on gorljivo pisao o bogumilima i stećcima, a zatim i papino pismo bosanskom banu Stjepanu II. Kotromaniću, objavljenom u knjizi "Povijest Bosne", u kojem ga on optužuje da štiti heretike u Bosni. Shvatio sam da ću priču morati širiti. I tako sam krenuo od zadnjeg poglavlja k prvom.

NACIONAL: Zašto ste se uputili baš u 14. stoljeće, u doba bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića?

- Bosna je u to doba imala granice približne sadašnjima. Zamislite da sam ušao u doba Tvrtka I. kada je Bosna zauzimala prostor gotovo kao bivša Jugoslavija i, budući da se bavim politikom, netko me mogao optužiti da se zalažem za Veliku Bosnu. Zatim, u to se doba dogodio središnji politički događaj: srpski car Dušan Silni izvršio je invaziju s 80 tisuća vojnika na Bosnu 1350. godine, no ispod Bobovca je doživio poraz. Tu imam slično iskustvo iz zadnjeg rata, a pisac mora pisati iz iskustva. Doživio sam strah od agresije i invazije, imam iskustvo rata i poslijeratnog vremena, poznajem postratni sindrom, a vidio sam natpise na stećcima, mudre i duhovite, koje bismo i vi i ja odmah mogli potpisati, a datiraju iz 13. ili 14. stoljeća. Želio sam biti iskren i morao sam iskoristiti osobno iskustvo napisavši priču o Gorčinu i njegovu životu u Soli i bivšoj starobosanskoj prijestolnici Srebreniku.

NACIONAL: Pravnik ste i objavili ste tri stručne knjige. Kako se dogodio taj preokret od suhoparnog znanstvenika do pisca?

MARTIN LUTHER KING III, unuk Martina Luthera Kinga, došao je u Tuzlu na otkrivanje spomenika svome djedu, jedinom izvan SAD-aMARTIN LUTHER KING III, unuk Martina Luthera Kinga, došao je u Tuzlu na otkrivanje spomenika svome djedu, jedinom izvan SAD-a- Prije rata bio sam pomoćnik međuopćinskog javnog pravobranitelja, nešto kao državni odvjetnik za cijelu sjeveroistočnu Bosnu. Tada je izbio rat, ljudi su ginuli oko nas, a ja sam počeo oponašati mir kako bih preživio. Zapazio sam da sam u relativno kratkom vremenu napisao tri stručne knjige i 17 radova te da imam veliku unutrašnju potrebu da pišem. Moje područje je bilo građansko pravo, a događalo se nešto što zalazi u područje krivičnog prava. Pomislio sam da će mi se krivičari rugati što se kao civilist miješam u njihovo područje, no nisam mogao pisati o građanskom pravu dok su oko nas letjele glave. I napisao sam zbirku priča "Ubijanje smrti" u kojoj sam opisao događaje iz stvarnosti dajući im literarnu formu.

NACIONAL: Jeste li o pisanju romana maštali još u djetinjstvu?

- Da, rano sam počeo pisati poeziju, a onda sam u gimnaziji naletio na pogrešnog profesora književnosti, koji me uvjeravao da pravi muškarci igraju nogomet, a ne pišu pjesme, jer tko zna što će o meni pričati. Jednom sam sastavak u školskoj zadaći počeo od kraja, a on je rekao: "To ne može!" Inzistirao je na uvodu, razradi i zaključku. Budući da se nisam s njim složio, bio sam kažnjen, a zatim sam se prebacio na smjer u kojem su dominirali biologija i kemija kako bih izbjegao tu strogoću. I od tada mi je ostala ta neostvarena želja za pisanjem. Zadovoljavao sam se čitanjem. Neprekidno čitam od pete godine i puno je više knjiga koje sam ostavio nedovršene nego onih koje sam dovršio. Dođem do 50. stranice, ali "ne fata", pa se prisilim do 60., ali tada shvatim da mi to nije lektira i da me nitko neće ispitivati. I odbacim je. Ponekad se tu nađe i neko poveliko ime pa to ne kažem javno. Zato u svojim romanima nastojim izbjeći sve ono što me kao čitatelja nervira. Za mene je nepristojno u knjizi biti dosadan. Budi pametan svojoj mami! To mi je nekako arogantno, prepotentno. Pisac treba moliti čitatelja da njegovu knjigu ne ispusti iz ruku i imati poštovanja prema njima.

NACIONAL: Što je najviše utjecalo na vaše formiranje kao pisca i političara?

- Najviše me oduševljavaju ljudi koji su na pravcu filozofije ljubavi. Njih često citiram u svojim govorima. Recimo, puno sam citirao Martina Luthera Kinga, koji kaže da se mrak ne može pobijediti mrakom nego svijetlom, a mržnja ljubavlju. Zato smo podigli spomenik Martinu Lutheru Kingu u Tuzli. Nedavno nas je posjetio njegov unuk Martin Luther King III, odvjetnik i aktivist, koji se zahvalio na spomeniku svom djedu, jedinom izvan Amerike. Inspirirao me i Buddha, koji je tražio da svaka odluka bude donesena konsenzusom. Iako imam većinu u Vijeću, želim potpunu podršku i znam se mjesecima truditi kako bih i ostale uvjerio da prihvate moju ideju. Utjecali su i Gandhi, Tito, najveći norveški pjesnik Olav H. Hauge, Theodore Zelding, autor knjige "Intimna povijest čovječanstva", te Ibn Arabi, jedan od najvećih pjesnika i filozofa ljubavi u cijeloj povijesti civilizacije.

NACIONAL: Za vas kažu da ste jedan od najomiljenijih političara u BiH, proglašeni ste ličnošću godine i najboljim gradonačelnikom, a za revitalizaciju Tuzle dobili ste brojne europske ekološke nagrade. U čemu je tajna vašeg političkog uspjeha?

- Njemački prevoditelj me nazvao angažiranim intelektualcem. To znači - izađi, isturi se i pokaži. Izabran sam na izravnim izborima - u drugom mandatu dobio sam 64, a prošle godine 76,40 posto glasova, i smatram da građanima moram dokazati nakon četiri godine mandata da im je život postao bolji i standard života viši. Drugo, imam slogan "Nitko nije pametan kao svi". Znači, upravljam budžetom, koji je vlasništvo svih građana i stoga ih moram pitati što žele. Ja ne želim ništa što oni ne žele, nego hoću sve što oni žele, dakako, ako mi to dopuštaju zakon i ovlasti. Ako sam siguran u vrijednost neke svoje, ideje kao što sam bio siguran u ideju Panonike - slanih jezera, slapova i sedam hektara plaža u središtu grada, potrudim se da građane uvjerim da je to dobra ideja jer ja njima polažem račune i to radim za njihove pare. Uz to, imam autorsku satisfakciju. Građani ta jezera zovu Jasminova jezera. Znači, to je moje autorsko djelo, iako je na tom projektu radilo puno ljudi. Kad realiziramo treće zatvoreno jezero, novi stadion, natkrivene ulice u središtu grada, te lječilište sa sumpornom i mineralnom vodom, te skijalište na Majevici, Tuzla će postati najljepši grad i turistički centar BiH. Naime, moja je ideja bila da maksimalno iskoristim prirodno i kulturno naslijeđe Tuzle, zatim ljude i njihovu kreativnost, te da zajedno pokušamo Tuzli dati novi imidž.ARHEOLOŠKI PARK, otvoren prošle godine tik do Slanih jezera, rekonstrukcija je sojeničkog naselja iz mlađeg kamenog dobai veoma privlači turisteARHEOLOŠKI PARK, otvoren prošle godine tik do Slanih jezera, rekonstrukcija je sojeničkog naselja iz mlađeg kamenog dobai veoma privlači turiste

NACIONAL: Jesu li i Međunarodni književni susreti Cum grano salis te nagrada "Meša Selimović" dio tog novog imidža grada?

- Svakako, to je jedan od razvojnih projekata Tuzle kao grada romana. Trodnevne susrete inicirali smo Branko Čegec i ja 2001. godine, a već iduće godine utemeljena je nagrada "Meša Selimović" za njabolji roman na govornom području BiH, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Selimović je bio Tuzlak i uz Ivu Andrića najveći bosanski pisac. Prvu nagradu je dobio hrvatski pisac Marinko Koščec za roman "Netko drugi". Pisci, izdavači, novinari i slavisti iz sve četiri zemlje toliko su dobro prihvatili susrete da su oni nakon samo dvije, tri godine prerasli granice BiH i postali međunarodni književni spektakl. Danas se održavaju na Slanom jezeru. Osim književnih susreta, organizirali smo na tradiciji Ismeta Mujezinovića, najvećeg umjetnika 20. stoljeća u BiH, Biennale portreta u Galeriji portreta, najvećoj na zapadnom Balkanu, zatim Plesni maraton, Pozorišne susrete, Biennale minijatura i drugo. Naš najnoviji projekt je Geološki muzej Panonskog mora, jedini takve vrste na svijetu, gdje će se moći vidjeti školjke i okamine riba starije od 14 milijuna godina.

NACIONAL: Kakvu ste situaciju zatekli u gradu 2001. godine kad ste postali gradonačelnik Tuzle?

- Tuzla ima tradiciju jakog tehničkog i medicinskog sveučilišta i u gradu prevladava tehnička inteligencija. Prvi sam gradonačelnik Tuzle u zadnjih 50 godina, koji nije inženjer ili liječnik. Kad se pročulo da dolazim na mjesto gradonačelnika, Tuzlaci su govorili: "Stiže pravnik i pisac, nije inženjer i taj ne zna ništa - Tuzla će doživjeti katastrofu!" To me jako izazvalo i odlučio sam pokazati što mogu. Napravio sam dobar program razvoja Tuzle, ali nakon razgovora s mnogim ljudima i predstavnicima 40 nevladinih udruga vidio sam da građani imaju drukčije želje nego ja. Zatim sam napravio novi plan razvoja Tuzle do 2015. i poredao prioritete prema njihovim željama, a tada su građani rekli da sam sanjar i da je to nemoguće realizirati.

NACIONAL: Krenuli ste sa Slanim jezerom i slapovima u središtu grada. Jesu li građani vjerovali u vašu viziju?

- Svi su mi rekli da je to sumanita ideja, osim Kemala Kurevića, mog prijatelja iz ulice i sadašnjeg zamjenika, a danas vjeruju svi, tako da sam o tom Slanom jezeru govorio na Harvardu i u Svjetskoj banci u Washingtonu. Mislim da je važno biti orginalan, problem pretvoriti u našu korist i pokazati ono što nitko nema, osim Tuzle. Stalno smo kukali kako Tuzla tone i živjeli u sivoj i depresivnoj atmosferi. U središtu grada imali smo močvaru, fizički pa čak i duhovno zagađeni prostor gdje se u po bijela dana nije smjelo ući. Ta se močvara zatrpavala zemljom, međutim, slana voda je uvijek izlazila na površinu, a kad bi pala kiša, poplavila bi glavnu prometnicu u gradu i nastao bi kaos. Tuzla je nastala oko slanih izvora i zapravo pluta na ostacima Panonskog mora. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do naglog razvoja kemijske industrije i uvelo se tzv. nekontrolirano izluživanje slanice pa je zemlja tonula između deset i 20 metara. Zbog toga su se srušile brojne zgrade, škole, kulturne i pravne institucije - nestala je cijela povijest arhitekture Tuzle. Okupio sam ekipu vrhunskih geologa i drugih stručnjaka i predložio da se s tom slanom vodom pomirimo i stavimo je pod kontrolu te na mjestu gdje je grad potonuo 17 metara napravimo kupalište sa čistom i ljekovitom vodom.

NACIONAL: Kako su Tuzlaci reagirali na promjenu imidža grada?

- Kad sam krenuo u to otrpavanje, ljudi su gledali gradilište kao u neko čudo. Novinari su pisali: "Ovaj čovjek pravi politički spomenik ili politički grob." Budući da je salinitet te vode iz nekadašnjeg Panonskog mora viši nego u Mrtvom moru - čak 350 grama soli na litru vode, morali smo je razrijediti i svesti na 35 grama soli na litru, kao što je u Jadranu. Morali smo je i očistiti, tako da je ona bakteriološki na razini pitke vode. Na otvorenje jedinog slanog jezera u Europi, koje je bilo 18. srpnja 2003., pozvali smo Dadu Topića, Željka Bebeka i Tuzlaka Batu Kostića iz bivše YU grupe, a došlo je 20 tisuća ljudi! Ta voda je ljekovita i liječi kostobolju, reumu i dišne puteve, što je medicinski dokazano na katedri za reumatologiju. U Tuzli se totalno promijenila atmosfera i stil života: živi se na mediteranski način i dolazi mnogo turista, ljudi hodaju razgolićeni, a da se to prije dogodilo, policija bi ih uhapsila, mlađi povremeno organiziraju beach partyje, umirovljenici se druže na plažama i bolje su volje.JASMIN IMAMOVIĆ s piscima Mirkom Kovačem i Milom Stojićem na Međunarodnim književnim susretima 'Cum grano salis' u TuzliJASMIN IMAMOVIĆ s piscima Mirkom Kovačem i Milom Stojićem na Međunarodnim književnim susretima 'Cum grano salis' u Tuzli

NACIONAL: Kako ste došli na ideju da izgradite Arheološki park - sojeničko naselje tik do Slanih jezera?

- Logično je da se nisam mogao nadmetati u srednjovjekovnoj ili austrougarskoj arhitekturi, jer su tu talijanski gradovi te Rijeka i Budimpešta puno jači. Ali mogu u neolitu, mlađem kamenom dobu. Arheolozi su dokazali kontinuitet života u Tuzli od sedam tisuća godina. Otkrivene su posude za sol koje svjedoče da je Tuzla u to doba imala proizvodnju soli, najstariju u Europi, te tragovi sojenica. Zato smo napravili repliku prethistorijskog naselja od devet sojenica, jedinog takve vsrte na Balkanu, koji je dodatno privukao turiste. Zatim smo rekonstruirali i obnovili povijesnu jezgru: napravili smo Soni trg sa slanim bunarom, fontanom i Povijesnim muzejom, a uskoro ćemo imati sve starobosanske izreke sa stećaka uklesane na latinici i bosančici na obelisku na obnovljenom Trgu slobode. Potvrdu vrijednosti dobili smo od direktora Instituta za arheologiju iz Beča.

NACIONAL: Poznati ste i po tome što ste uspjeli u Tuzli, poznatoj po multikulturalnosti, sačuvati taj duh i nakon rata?

- Svi su ljudi pred zakonom isti. Imam jednak odnos i jednako poštovanje prema svima, a onda vam to građani vrate. Moraš imati posebno pažljiv odnos prema onima kojih je manje. Oni se samo zbog toga što ih je manje osjećaju nesigurno pa ih se mora neprekidno uvjeravati u svoju objektivnost, nepristranost i dobronamjernost. I ja to stalno činim. Osnov svega je ljubav, tolerancija i uvažavanje razlika i suprotnosti. U tome je veliku ulogu odigrao moj prethodnik Selim Bešlagić, a mi smo jednostavno nastavili živjeti onako kako smo prije živjeli. Broj mješovitih brakova čak se povećao nakon rata.

Vezane vijesti

Ilija Jurišić nakon ukidanja prvostupanjske presude: 'Ponovno sam rođen!'

Ilija Jurišić nakon ukidanja prvostupanjske presude: 'Ponovno sam rođen!'

Apelacioni (prizivni) sud u Beogradu ukinuo je prvostupanjsku presudu i pritvor Iliji Jurišiću. Nakon 3,5 godine provedene u beogradskom zatvoru,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika