ISPRIKA AUSTRIJANCIMA Šef MMF-a Dominique Strauss-Kahn (desno) prošli je tjedan otišao u Beč i ispričao se austrijskom ministru financija Josefu PrölluBojazan od propasti velikih austrijskih banaka koje posluju u Hrvatskoj, koja je posljednjih mjeseci postojala u domaćoj javnosti, pokazala se neutemeljenom.

Naime, panika je nastala nakon što je Međunarodni monetarni fond sredinom travnja objavio zabrinjavajuće podatke o količini rizičnih plasmana austrijskih banaka u istočnoj Europi.

Temeljem tih podataka, počelo se spekulirati o mogućim poslovnim problemima tih banaka, potencijalnim gubicima koje bi mogle pretrpjeti njihove štediše, ali i teškim posljedicama koje bi njihova propast izazvala na stabilnost hrvatskoga gospodarskog sustava.

U takvoj situaciji mnogi su strahovali kako bi zbog bojazni od propasti banaka štediše mogli početi masovno povlačiti svoje štedne depozite, što bi u konačnici moglo rezultirati raspadom hrvatskog bankovnog sustava. Ipak, prošlog je tjedna otkriveno kako su ti strahovi bili potpuno nepotrebni, s obzirom na to da je MMF-ov izvještaj bio pogrešan, te da je zbog pogreške zaposlenika Fonda koji je unosio podatke austrijska izloženost prema istočnoj Europi prikazana višestruko većom nego što ona ustvari jest.

Na temelju tih krivih podataka mnogi ulagači, pa i ugledni ekonomisti, poput nobelovca Paula Krugmana, zaključili su kako bi Austrija uskoro mogla doživjeti sudbinu Islanda i bankrotirati. Takve procjene izazvale su žestoke reakcije austrijske vlade i guvernera tamošnje središnje banke Ewalda Nowotnyja, koji su tvrdili kako su podaci iz MMF-ova izvješća pogrešni. Ipak, u fondu su odbijali takve optužbe, sve dok nije otkriveno kako je fond objavio pogrešne podatke i za cijeli niz drugih država, kao što su Mađarska, Litva, Poljska, Čile, Estonija i Ukrajina.

Nakon toga, izvršni direktor MMF-a Dominique Strauss-Kahn morao je priznati pogrešku i ispričati se spomenutim državama, a prošlog je tjedna i doputovao u Beč kako bi ponudio osobnu ispriku austrijskom ministru financija Josefu Pröllu. Uz to, Kahn je obećao kako će provesti dubinsku reviziju MMF-ovih procedura, kako se slično ne bi ponovilo u budućnosti. Austrijski ministar financija Josef Pröll prihvatio je ispriku Straussa Kahna, pritom naglasivši da su takve pogreške nedopustive, dok mnogi tamošnji analitičari ističu kako je malo koristi od te isprike, jer njome neće biti nadoknađena šteta koju je Austrija pretrpila zbog MMF-a.

U tom kontekstu neosporno je da Austrijanci imaju razloga za nezadovoljstvo. Naime, nakon što je 21. travnja objavljeno MMF-ovo izvješće, među austrijskim ulagačima zavladala je panika. U njemu je utvrđeno kako rizični plasmani austrijskih banaka u državama istočne Europe iznose više od 70 posto tamošnjeg BDP-a, te kako bi austrijski bankarski sustav mogao kolabirati. Uvjereni kako se država nalazi na rubu propasti, investitori su u Austriji počeli prodavati svoju imovinu u zemlji. Oba indeksa bečke burze, WBI i ATX, nakon objave izvješća počeli su gubiti na vrijednosti, a taj pad potrajao je tjedan dana. S druge strane, strani investitori preko noći su, zbog povećanog rizika, pooštrili uvjete za odobravanje kredita austrijskim financijskim institucijama, što je ugrozilo likvidnost tih institucija. To je indirektno utjecalo i na gospodarske prilike u državama poput Hrvatske, gdje austrijske banke drže značajan tržišni udjel. Njihova manja likvidnost rezultirala je manjom dostupnošću kapitala u tim državama.PONIŽENI ŠEF MMF-a Strauss-Kahn u Beču sa šefom austrijske centralne banke Nowotnyjem

Guverner austrijske centralne banke Ewald Nowotny više je puta pokušavao umiriti histeriju, tvrdeći kako je MMF-ovo izvješće prenapuhano, dok su čelni ljudi velikih austrijskih banaka poput Herberta Stepica iz Raiffeisen banke tvrdili kako su njihove banke stabilne i kako poslovanje u istočnoj Europi ne predstavlja naročiti rizik: "Pitate li me bi li bili u boljoj situaciji da smo poslovali u SAD-u, Velikoj Britaniji ili Njemačkoj, moje odgovor je kategorično ne".

Ipak, njihove izjave nisu pomogle smiriti histeriju, naročito nakon što su skoru propast Austrije počeli najavljivati i ugledni svjetski mediji. To je izazvalo dodatnu ljutnju u Austriji, jer je još i prije MMF-ova izvješća u dijelu austrijske javnosti postojalo mišljenje kako anglo-američki mediji namjerno prenapuhuju krizu austrijskih banaka kako bi skrenuli pozornost sa svojih problema. Taj stav dodatno je učvršćen nakon što je u američkim medijima pokrenuta rasprava oko toga može li Austrija ponovno biti okidač Velike depresije, kao početkom prošlog stoljeća.

Naime, 1931. godine, tada najveća austrijska banka Creditanstalt, inače u vlasništvu čuvene bankarske obitelji Rotschild, propala je i za sobom u propast povukla desetke drugih banaka u Europi i SAD-u. Prema nekim proračunima, propast Creditanstalta produžila je Veliku depresiju za barem dvije godine, a dio američkih ekonomista smatra kako bi se slično moglo dogoditi i danas. Takve uspredbe izazvale su oštre reakcije u Austriji, a tamošnji ekonomisti tvrdili su kako se radi o neozbiljnim i uvredljivim zaključcima, koji nemaju uporišta u stvarnosti.

Također, oštrim kritikama bio je izvrgnut i američki ekonomist Paul Krugman, inače dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju prošle godine, koji je u svojoj redovnoj kolumni u New York Timesu više puta ustvrdio kako bi se Austrija uskoro mogla pridružiti Islandu, Mađarskoj i baltičkim državama na listi zemalja koje su zbog krize došle na rub propasti. Te Krugmanove tvrdnje bile su žestoko kritizirane u austrijskim medijima uz argument da se temelje na krivim podacima, te da Krugman ne može iz svog ureda u Washingtonu objektivno komentirati događaje u Europi. Općenito, austrijski ekonomisti uporno su tvrdili kako se rizični plasmani austrijskih banaka u istočnoj Europi ne mogu promatrati u kontekstu austrijskih građana, s obzirom na to da se uglavnom radi o novcu koji su u banke pohranili štediše iz istočne Europe.

Ipak, svi ti argumenti vjerojatno ne bi pomogli Austriji da u međuvremenu nisu otkrivene i brojne druge pogreške u izvješću MMF-a. Tako je fond značajno uvećao projekcije o sredstvima potrebnim za refinanciranje vanjskog duga u Bugarskoj, Mađarskoj, Litvi i Poljskoj, dok je za Čile realni iznos umanjen. Najveća pogreška, osim u slučaju Austrije, učinjena je Češkoj, jer je u izvješću navedeno kako je dug te države 2,3 puta veći od deviznih rezervi, iako su ustvari same rezerve za 20 posto veće od ukupnog iznosa duga.

Nakon što su te pogreške otkrivene, u MMF-u su nevoljko priznali kako postoji mogućnost da su pogriješili u nekim proračunima i pristali provesti reviziju izvješća. Ta revizija otkrila je i značajne računske pogreške u proračunima vezanim za Austriju, a posebno ponižavajuća činjenica za MMF bilo je otkriće da su one nastale jer je jedan službenik fonda u računske operacije uvrstio pogrešne podatke. Kada je cijela priča objavljena, čelni čovjek MMF-a Dominique Strauss-Kahn nije imao izbora nego otputovati u Austriju i osobno se ispričati tamošnjem ministru financija Josefu Pröllu.

Dodatnu neugodnost Kahnu izazvala je činjenica da ovo nije prvi put da je MMF napravio ovakvu pogrešku. Naime, fond je nedavno krivo izračunao i cijenu sanacije britanskog bankarskog sustava, tvrdeći kako će te mjere koštati oko 200 milijardi funti, što iznosi 13,4 posto BDP-a Velike Britanije. Ipak, nakon reakcije tamošnjeg ministra financija Alistaira Darlinga, MMF je smanjio svoju procjenu na iznos od 60 milijardi funti ili 9,1 posto BDP-a. Nakon toga Kahn je bio prisiljen ispričati se Darlingu, koji je zbog krivog izračuna fonda u britanskim medijima bio izvrgnut teškim kritikama.

Ipak, ta pogreška prošla je relativno nezapaženo u odnosu na događaje u Austriji, koji su ozbiljno narušili kredibilitet MMF-a. Ta institucija trebala bi služiti kao stabilizator globalne ekonomske situacije, a svojim krivim proračunima u konačnici je učinila upravo suprotno i dodatno pojačala histeriju koja vlada na tržištima kapitala. U tom kontekstu jasno je da su Kahnove isprike tek početak razdoblja u kojem će MMF pokušati vratiti dio ugleda koji je izgubio tijekom posljednjih mjeseci.