26.05.2009. / 15:42

Autor: Tanja Simić

Niccoló Ammaniti: Napisao hit roman umjesto diplomskog rada

Krajem prošlog tjedna, u sklopu 6. Zagrebačkog sajma knjiga te u organizaciji izdavača njegove posljednje knjige Profila, Zagreb je posjetio jedan od trenutno najhvaljenijih i najčitanijih talijanskih pisaca Niccoló Ammaniti. Veliki interes čitatelja za Ammanitijev dolazak potvrdio je njegovu čitanost u Hrvatskoj, gdje se o njegovim romanima govori s oduševljenjem. Čitateljstvo je pridobio pitkim i slikovitim pisanjem te zanimljivim, nepredvidivim i napetim radnjama, zbog čega je i vrlo interesantan filmašima.

Niccoló AmmanitiNiccoló AmmanitiPo Ammantinijevim knjigama snimljeno je nekoliko filmova, a romani su mu do sad prevedeni na 44 jezika. Na hrvatskom su do sad izdane četiri njegove knjige; romani 'Ja se ne bojim', 'Pokupit ću te i odvesti' i 'Kako Bog zapovijeda' te knjiga priča 'Blato'.
Samo na vaše predstavljanje u Profil Megastoreu došlo je preko 150 ljudi. Je li vas iznenadio toliki interes?
Da, iznenađen sam i sretan. Za mene to znači da moje knjige govore o nečemu što se i ovdje zamjećuje i razumije, a za pisca je to golem uspjeh. Osim toga, ovdje sam prihvaćen s ogromnom toplinom, što me silno raduje i zato ću se sigurno vratiti.

Posljednji roman 'Kako Bog zapovijeda izdali ste prije dvije godine. Kad se može očekivati novi?
Upravo završavam novi roman i vjerujem da će biti dovršen do kraja ovog ljeta. Nisam mu još odabrao naslov, a govori o velikoj fešti koja se održava noću, s jako puno likova koji doživljavaju vrlo čudne pustolovine. Ovaj put je više riječ o komediji i puno je manje mračnih tonova nego dosad. No istovremeno roman prikazuje sveobuhvatno propadanje svijeta. U posljednjim knjigama obrađivao sam partikularne situacije, a ovaj put je u srži moć u Italiji, odnosno likovi koji su vrlo važni u talijanskom kontekstu i čija se moralna kriza odražava na cijelu zemlju.

Radi li se o kritici aktualne talijanske vlade?
Mislim da su vlade i ministri samo odraz jedne zemlje, jer ih je na kraju narod izabrao tako da su javni prikaz većine. No ne zanimaju me oni, već ljudi koji su ih izabrali i čiji su oni odraz.

Postali ste hit pisac vrlo brzo, već s trećom izdanom knjigom 'Pokupit ću te i odvesti'. Kako doživljavate vlastiti uspjeh?
Dok nisam postigao određeni uspjeh bio sam mnogo uznemireniji, nemirniji i imao sam puno polemičniji odnos prema svijetu jer sam osjećao da imam što reći, a nisam u tome uspijevao. Uspjeh me na određeni način smirio, dao mi je ravnotežu i od onda puno bolje živim s vlastitom samoćom. Imam osjećaj da sam učinio nešto dobro i nemam potrebu stalno se suočavati s drugima.

Vaše knjige govore o jednoj drugoj, mračnoj strani Italije, koju stranci ne mogu vidjeti kao turisti ili u medijima. Je li bilo reakcija u Italiji na to što razotkrivate tu stranu, prikazujete postojanje fašizma, rasizma?
Talijani su svakodnevno bombardirani tragedijama, nasiljem i nesposobnim političarima, samo što se od tih mračnih stvari na TV-u tamo pravi predstava sa psiholozima, glumcima i hostesama. Ono što je zadaća pisca je, naprotiv, ući u um ubojica i zločinaca i shvatiti razloge nasilja koje su počinili te ih sagledati kao osobe, a ne kao slučajeve ili fenomene te ih sagledati s milosrđem.

Što se rasizma kod pojedinih likova tiče, on je u posljednjem romanu obrazložen ekonomskim razlozima, migracijama u kojima stranci oduzimaju Talijanima radna mjesta. Kako vidite Italiju danas?
U posljednjih 15 godina Italija je postala multikulturalna zemlja zahvaljujući doseljenicima iz istočnih zemalja i Afrike. Vjerujem da je to zapravo bilo vrlo dobro za Italiju, među ostalim i zato jer Italija ima velikih problema s natalitetom. Nitko više ne želi imati djecu, ljudi radije biraju vječnu adolescenciju i ne preuzimaju obaveze koje nosi obiteljski život. Zbog toga je Italija zemlja staraca, zbog čega je dobro da su došli ljudi koji su donijeli osvježenje i nadu u neki novi život. Točno je i da ima sve više ljudi koji to doživljavaju kao uvlačenje stranih tijela u jedan organizam, a organizam ih u takvoj situaciji odbacuje. To najčešće rade prestrašeni ljudi, koji ne znaju mnogo i samo se boje za to da će izgubiti određena prava i povlastice. Talijanska vlada je također u strahu da će izgubiti svoje privilegije i voljela bi ih zbog toga istjerati iz zemlje. Problem Italije je što trenutačno ima ljevicu koja trenutačno nije u stanju na pravi način reagirati na pragmatičnu snagu desnice. Kada ćemo se osloboditi Berlusconija i kako, doista ne znam.

Redatelj filmskog hita 'Mediterraneo' Gabriele Salvatores nedavno je režirao film prema vašoj knjizi 'Kako Bog zapovijeda', a isto je 2003. napravio i s prijašnjom knjigom 'Ja se ne bojim'. Radi li se ponovno o suradnji s kućom Miramax?
Ne, producent je talijanska tvrtka RAI Trade, koja se bavi i filmskom produkcijom i distribucijom. Film je u Italiji doživio premijeru za Božić i, iskreno, ne znam što je s distribucijom u inozemstvu.

Djelujete kao da vam je pomalo naporna medijska pažnja. Biste li izbjegli predstavljanja i gostovanja da možete i samo pisali u miru?
Medijske istupe doživljavam kao dio ovog posla i s njima sam naučio živjeti. Cilj mi je ne dopustiti uspjehu da me pokopa, u čemu uspijevam: provodim vrijeme sa svojim psima na selu i brinem se o svojoj kući. Rijetko pristajem na televizijska pojavljivanja i ne dopuštam medijima da ulaze u moj život. No sviđaju mi se putovanja poput ovoga, upoznavanje novih mjesta i ljudi.

Pisati ste počeli slučajno, zatvorivši se u kuću ne biste li napisali diplomski rad. Navodno rad nikad niste napisali, ali je umjesto toga nastao vaš prvi roman 'Branchie!'
Da, istina je. Nisam imao nikakve volje za studijem biologije na kojem sam bio, ali nastojao sam to nekako izgurati. Kad sam se na kraju našao pred kompjutorom s namjerom da napišem svoj diplomski rad, nisam imao pojma što bih trebao učiniti. Umjesto toga nastao je moj prvi roman, a biologiju nisam nikad diplomirao, niti planiram. Ljubav prema prirodi pretočio sam u knjige.
Gajite ljubav i prema ribama, od čega ste jedno vrijeme i živjeli uzgajajući ih za potrebe prodavaonica kućnih ljubimaca. Biste li se tome vratili da vam, recimo, karijera krene u suprotnom smjeru?
Vjerojatno bih, ali problem je u tome što i taj posao zahtijeva veliku posvećenost i puno strasti. Kad bih mogao, ja zapravo ne bih radio ništa. Ono što mi se najviše sviđa u životu je ništa ne raditi i to je moj cilj.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika