Bojan Bajić, čelnik 'Naše stranke'; foto: www.nasastranka.baSve do nedavno, premijer Republike Srpske Milorad Dodik nikada nije napisao komentar, kolumnu ili nešto slično što bi se moglo deklarirati kao njegov osobni stav u medijima. Na gubitak literarne nevinosti, čelnika RS-a je nedavno potaknuo komentar Bojana Bajića, predsjednika multietničke bosanskohercegovačke stranke 'Naša stranka'. U tekstu pod 'proročanskim' nazivom 'Crni gavro nad Republikom Srpskom', Bajić je analizirao utjecaj i dugoročne posljedice Dodikove vladavine na političku i društvenu realnost cjelokupne BiH. Ukratko, rezultati nisu optimistični.

Zanimljivo, iako ga je ovaj opisao kao arhetip populističkog oportunista, koji oko sebe širi etnički razdor, političku i inu korupciju te uništava srpsku zajednicu u BiH, Dodiku je izgleda najviše zasmetalo što ga je Bajić 'usporedio' s Milanom Martićem. Iako eklatantni primjer, Dodik ipak nije jedini nacionalist koji ozbiljno prijeti narušavanjem mira u ovoj državi, kazati će ovaj bosanski Srbin. "Takvi se mogu naći među svim entitetima", ističe on, a cilj njegove, odnosno 'Naše stranke', jest djelovanje koje se u potpunosti suprostavlja zagovaranju striktnih monoetničkih interesa. "Ne možete ostvariti niti jedan vlastiti interes u BiH, ako niste svjesni interesa druga dva naroda. Kada god su poštovani ovi principi tokom povijesti, u BiH se dobro živjelo", jedna je od maksima u djelovanju Bojana Bajića, ali i stranke na čijem je čelu.

Osnovana prije nešto više od godinu dana, Naše stranka je zacrtala politički smjer koji se ne oslanja na nacionalističkoj retorici, već potpno suprotno - zalaže se za homogeno društvo različitosti koje oko sebe okuplja pripadnike svih narodnosti i entiteta, a pokrenuta je entuzijazmom brojnih pojedinaca iz intelektualnog i kulturnog života BiH. Primjera radi, jedan od troje Bajićevih zamjenika je Danis Tanović, čuveni filmski redatelj i jedini oskarovac s ovih prostora.

U intervjuu za nacional.hr, Bajić govori o tome kako je uspio iziritirati Milorada Dodika da mu ovaj 'odgovori' sa prvim novinskim tekstom u životu, izražava mišljenje o diplomatskoj ulozi koju bi susjedne zemlje trebale imati na BiH, otkriva zašto je kler triju entiteta pao na ispitu iz duhovnosti, te priča o mogućoj budućosti ove države

nacional.hr: Koje osobine Dodika ponajviše asociraju na lik i djelo jednog Milana Martića?

"Dodiku najviše zamjeram što građane tretira kao da su budale i ovce"; Milorad Dodik i vjerni pukDodika i Martića uspoređujem u kontekstu činjenja fatalne političke greške. Odbijanje plana Z4, gdje je glavnu ulogu odigrao Milan Martić, školski je primjer nerazumjevanja vanjskog svijeta i uzročno-posljedičnih događanja koje proizvodi vlastita odluka. Odbijanjem plana Z4, kojim se Srbima u Hrvatskoj na određenim teritorijima davala široka autonomija i sva moguća prava, ne samo kulturna, Martić je pokazao da se zapravo ne bori za ugrožena prava Srba u Hrvatskoj, već za secesiju i odvajanje od Hrvatske. Kada je to postalo očito, a odbacivanje Z4 je bio konačni dokaz, onda je to suprotna strana iskoristila na način koji nam je svima poznat. Naravno da je Tuđman molio Boga da Martić bude dovoljno glup da odbaci plan i naravno da nemam iluzija o tome da Tuđman nije sanjao demonstrirani scenarij rješavanja srpskog pitanja u Hrvatskoj, ali, čak i u privatnom životu, ako si dovoljno glup, uvijek skupo platiš životnu školu. U politici tu školu plaća narod. Srbi u BiH su prihvatili bosanski plan Z4, tj. Dejton. Stvorena je Republika Srpska kao entitet u okviru međunarodno priznate države BiH. Od tog trenutka se dešavaju dva procesa u srpskoj politici. Prvi je konstantno negiranje BiH kao vjekovne otadžbine srpskog naroda i stvaranje animoziteta među Srbima iz BiH prema svemu što ima prefiks bosanski. Drugi je pritajeno i otvoreno zagovaranje raspada BiH i ostvarenje nezavisnosti entiteta.

Milorad Dodik je trenutna personifikacija ova dva procesa, koji srpski narod vodi na ivicu provalije, ka koti: ’’Milan Martić’’. Kota: ’’Milan Martić’’ za bosanske Srbe predstavlja bilo koju akciju kojom će ozbiljno uzdrmati dejtonske osnove BiH, u prvom redu mislim na organizaciju ili čak samo najavu referenduma za nezavisnost RS-a. Nakon ovoga bi uslijedila invazija NATO pakta na RS, bile bi suspendirane entitetske nadležnosti, usput bi 200 do 300 tisuća Srba pobjeglo u Srbiju, te bi tako Milorad Dodik mogao u povijest uz Milana Martića, kao jedan od većih srpskih zlotvora za vlastiti narod. Imamo li u vidu Dodikov nesputani animalni refleks u politici, njegovu autokratsku strukturu ličnosti i vladavine, iskazani nepotizam, te mnoštvo sumnji za teški kriminal i korupciju, kao i poltrone i ulizice oko sebe, svatko pametan se mora zabrinuti i iskazati opravdani strah od pojave još jednog Martića među Srbima, ovog puta među bosanskim. Naravno da nemam iluzija o tome da mnogi ne bi jedva dočekali ovakav završetak Dodikove avanture, kao što znam da u relevantnim centrima postoji ova opcija za rješenje srpskog pitanja u BiH, ali kao što sam već rekao, glupost u politici se skupo plaća, pa zato i apeliram na narod koji bi na kraju platio taj ceh da se na vrijeme trgne iz sna i na izborima kazni Dodika i slične, dok ne bude bilo kasno.

nacional.hr: Dodik je već duže vrijeme predmet kritika javnih osoba, kako u BiH, tako i u okolnim zemljama. No vaš ga je tekst Crni gavran... ponukao da napiše prvu 'kolumnu u životu'. Smatrate li da ste zbog te reakcije pogodili 'u sridu'?

"Haris Silajdžić je zlo bošnjačke politike, a onda i bosanskohercegovačke. Neophodno je zarad budućnosti svih poraziti ovu dvojicu i njihove politike gurnuti ma marginu BH društva"Dodika kritiziram iz pozicije pogrešne srpske politike u BiH i otvoreno govorim o mogućim katastrofalnim posljedicama po narod koji on trenutno vodi. Predočavam Srbima nove strategijske ciljeve u BiH, a to je prihvaćanje BiH kao vlastite države, puni doprinos procesu europskih integracija, jačanje državnih institucija kao vlastitih institucija, te trajno odbacivanje svake ideje o nezavisnosti RS-a. Zbog toga on vidi opasnost u tim tekstovima, jer je to jedino logično kako sa historijskog aspekta, tako i sa aspekta perspektive budućnosti.

Za razliku od ovakve kritike, koje se Dodik plaši, postoje kritike koje Dodiku idu u prilog. Npr., mnogi kažu da je Dodik nacionalista, da je rušitelj BiH, da ne voli Hrvate i Bošnjake, da želi otcjepljenje i ujedinjenje sa Srbijom, ne objašnjavajući štetu po Srbe u BiH od ovakve politike, pa još pridodaju po koju kolektivnu ocjenu o genocidnom i nacionalističkom narodu, što onda budi inat kod ljudi i Dodika neopravdano snaži u narodu. Zbog toga, kao Srbin iz BiH, kritiziram Dodika zabrinut zbog loše srpske politike, a kao predsjednik multietničke stranke smatram da je dobro samo ono što je dobro svakom od tri konstitutivna naroda u BiH, pa zbog te dobre namjere, ali i realnosti koju sve više građana u BiH shvaća, čini se da je Dodik moju kolumnu doživio kao pogodak u ''sridu'', kako vi Hrvati kažete.

nacional.hr: Od te je prvotne polemičke razmjene prošlo nekoliko tekstova. Može li sada kad je Dodik izašao na javnu čistinu prosječni stanovnik BiH (ponajprije RS-a) zaključiti o kakvom je političaru riječ? Postoji li ikakva mogućnost da ga se demokratskom (izbornom) procedurom smjeni u dogledno vrijeme?

Prosječni stanovnik RS-a ne može još uvijek zaključiti o kakvom je političaru riječ, jer je većina medija i većina novinara cenzurirana i autocenzurirana, pa ovakvi stavovi uopće ne dopiru do prosječnog stanovnika RS-a. Mi imamo veću pažnju medija u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Washingtonu, nego li u Banja Luci. No, kao i svaka autokratska vlast u bliskoj nam prošlosti, naročito srpskoj, padala je kad se činilo da je najjača i da baš sve kontrolire. Tako će biti i sada. Parlamentarni izbori 2010. su šansa da Dodik napusti vlast. Mislim da je to veoma realno.

nacional.hr: Što ponajprije zamjerate Dodiku? Primjera radi, prije nekoliko dana Tužiteljstvo BiH otvorilo je istragu protiv Dodika zbog 'pranja' novca, a on na to kroz medije odašilje cinične poruke kako ništa ne zna o tome.

"Još uvijek je jak proces samoizolacije ili hercegovinizacije bosanskog hrvatstva, što za rezultat ima iseljavanje iz drugih dijelova BiH, ali će bojim se imati za rezultat i demografsko topljenje iz same Hercegovine"; Dragan Čović, predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dodiku najviše zamjeram što građane tretira kao da su budale i ovce. Njegov riječnik i ponašanje potvrđuju ovu tezu. On smatra da je puk neciviliran, te da mu se treba obraćati kabadahijski, drsko i bezobrazno, pa će onda glasati. Čak smatra da je pametno u kampanjama prijetiti glasačima, u smislu da nećete ništa dobiti od Vlade RS-a, ako ne glasate za načelnike općina iz Dodikove stranke. To je nezapamćeno u civiliziranom svijetu. Medjutim, izjava koja će se dugo pamtiti je odgovor na novinarsko pitanje zašto je iz državnog budžeta vlastitom sinu od 19 godina starosti dodjelio kredit od 3 milijuna konvertibilnih maraka za uzgoj jabuka, Dodik je odgovorio: ''Bolje je da se moj sin bavi voćarstvom, nego da bude narkoman i klošar po Banja Luci''. Eto, to mu najviše zamjeram, to što se građanima obraća sa uvjerenjem da su budale. To znači, kradem i radim šta hoću, a pored toga vas i zajebavam.

nacional.hr: Ako je Dodik eklatatantni primjer utjelovljenja politike podjele i razdora BiH, kakav je vaš komentar na 'nacionalistički' raspoložene vođe iz bošnjačkih i hrvatskih tabora?

Haris Silajdžić se nikako ne može promatrati izvan paketa sa Dodikom. Njih dvojica igraju savršenu igru radikalizacije u BiH, jedan nudeći ukidanje RS-a, drugi odcjepljenje, straše narode i građane u BiH, te se na matrici straha pojavljuju kao zaštitnici jednih od drugih. U tom kontekstu su njih dvojica kao braća rođena, javno posvađani, tajno intimni prijatelji. Haris je zlo bošnjačke politike, a onda i bosanskohercegovačke. Neophodno je zarad budućnosti svih poraziti ovu dvojicu i njihove politike gurnuti ma marginu BH društva. Kad je riječ o hrvatskoj politici unutar BiH, ona se razlikuje od druge dvije po utjecaju i efektima, ali ne i u supstanci. Stav Hrvatske da se bosanski Hrvati okrenu Sarajevu i BiH, te objektivno mala mogućnost ustavnih blokada od bosanskih Hrvata, tjeraju Hrvate da budu nešto racionalniji i razumniji. Međutim, još uvijek je jak proces samoizolacije ili hercegovinizacije bosanskog hrvatstva, što za rezultat ima iseljavanje iz drugih dijelova BiH, ali će bojim se imati za rezultat i demografsko topljenje iz same Hercegovine, jer se bez gradova ne mogu zadržati mladi i talentirani. Bojim se da će Zagreb kao moderna evropska metropola isisati mlade i talentirane ljude iz Hercegovine.

nacional.hr: Čini se da su Dodik, Silajdžić ili pak Čović voljni razgovarati jedino kad su u pitanju parcijalni interesi pojedinih zajednica, bilo da je riječ o ideji odcjepljenja RS-a ili pak stvaranju trećeg entiteta. Kako je u tim okolnostima moguće stvarati homogenizirano BiH društvo?

BH društvo i država su mogući jedino na principima kompromisa, multikulturalnosti i ostvarivanja prava svih na svakom pedlju Bosne i Hercegovine. Ne možete ostvariti niti jedan vlastiti interes u BiH, ako niste svjesni interesa druga dva naroda. Kada god su poštovani ovi principi tokom povijesti, u BiH se dobro živjelo. Kada god su na scenu stupali partikularni i maksimalistički interesi, onda je nastajao kaos. Iz nekog razloga BiH opstaje vjekovima, nekako je antagonizmi nikako ne uspijevaju rasturiti, što zorno pokazuje i zadnji rat. Mislim da je BiH u zadnjim vjekovima pokazala da je to žilava država, tvrda geografija i mentalitet, te se zbog toga uopće ne isplati rasturati je i zbog toga patiti. Zalažem se da zbog toga uvedemo trajni mir, konsenzus, kompromis i da gradimo društvo budućnosti.

nacional.hr: Koliko u procesu ciljanog razjedinjenja, (ili suprotno tomu, inzistiranja na 'jedinstvenoj državi') sudjeluju vjerske vođe triju etniteta o toj državi?

Mislim da se vjerske vođe u BiH više bave svjetovnim, društvenim i političkim pitanjima, nego duhovnim. Mogu slobodno reći da su vjerske zajednice pale na ispitu, jer je velika podudarnost u procentima deklariranih vjernika i građana koji podržavaju podjelu, mržnju, segregaciju. Vjerske vođe i vjerske zajednice više promoviraju ratne ciljeve, nego li potiču pojedince na dobra djela, oprost, ljubav i toleranciju.

nacional.hr: Da li je moguća multietnička stranka u BiH? Što je zapravo multietnička stranka u kontekstu karaktera društva u BiH i države?

Multietnička stranka u BiH je moguća, što dokazuje postojanje Naše stranke. Mi smatramo da multietnička stranka nije lažna predstava o bratstvu i jedinstvu, te nekim ideološki proklamiranim ljubavima, nego jedna realna politička alternativa, koja je svjesna i mržnje, i palih glava u proteklom ratu, i raznih historijskih trauma i emocija, ali koja smatra da to jednom mora prestati. Da mi moramo biti civilizirani, a to znači da moramo naučiti da i onda kada nekoga mrzimo, da ga zbog toga ne smijemo gađati kamenom. Mi ne proklamiramo ni ljubav ni mržnju, mi tražimo civilizirano ponašanje. Mi ne bježimo od nacionalnih tema, mi ih promoviramo, ali pod uvjetom da svima bude dobro. Mi se slobodno izjašnjavamo kao Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Ostali, i ne glumimo anacionalne komuniste ili građane svijeta. Ali, ne sporimo svakom pojedincu da djeluje ili se osjeća kako želi, naravno pod uvjetom da ne ugrožava drugog, jer ako to čini, mi ćemo mu zajamčiti zatvor. Ja volim da u tradiciji reaktivnih balkanskih nacija sebe okarakteriziram u NE pristupu, kao antifašist, antikomunist i antinacionalist.

Sve ostalo dolazi u obzir, biti demokrat, biti legalist, liberalan ili konzervativan, poštovati sebe, ali i drugoga, pa to je sve normalno i ljudski. A multietničnost, pa nisam valjda primitivan, pripadnik plemena, da mi smeta drugi i drugačiji. Nije moguće težiti europskoj civilizaciji, a ostati nazadan i primitivan u smislu neprihvaćanja multietničnosti i multikulturalnosti društva u kom živimo. U tom smislu, neka mi oproste Zagreb i Beograd, ali su mi monotoni sa isključivo hrvatskim ili srpskim predznakom, dok BiH smatram izazovnom i interesantnijom upravo zbog te svoje različitosti. Još samo dok mi dođemo na vlast i tu različitost počnemo tretirati kao bogatstvo, a ne kao usud, kao što monoetničke stranke sada rade.

nacional.hr: Kakve su do sada reakcije po pitanju angažmana i profila Naše stranke? Može li se u kontekstu vašeg multietničkog djelovanja uopće govoriti o ciljanoj biračkoj publici?

Naša stranka je privukla uglavnom apstinente koji do sada nisu glasali, cijelu mladu generaciju koja želi živjeti život punim plućima, te mnoge stvaraoce koji su vidjeli da kriminalne elite uništavaju svaku kreativnost i razvoj. I dalje ustrajemo na više od 50% populacije koja ne izlazi na izbore i koja je do sada pokazivala da nema za koga glasati. Zbog toga smo i formirali stranku, ili kao što volimo reći 'anti stranku, jer se potpuno razlikujemo od cijelog političkog spektra u BiH. Uglavnom su svi upetljani u prošlost i izviru iz fašizma, komunizma ili nacionalizma, a mi smo jedna moderna stranka, sa elementima pokreta, koja gleda u budućnost, ali jako dobro zna da u BiH postoje lijepe i korisne tradicionalne vrijednosti kojima se ponosimo i koje tek treba predstaviti Europi i svijetu. U tom kontekstu, šaljemo poruku svim nezadovoljnim u BiH, da nam se pridruže i da u miru i kompromisu nađemo put do normalnog života.

nacional.hr: Osim Danisa Tanovića, tko još od javnih osoba aktivno sudjeluje u radu i promicanju Naše stranke?

Pored Danisa, jedinog oskarovca sa ovih prostora, tu je i Dino Mustafić, poznati kazališni reditelj, Pedja Kojović, novinar i fotograf, Fadil Šero, istaknuti nevladin aktivist, Aleksandar Hemon, pisac, Enver Kazaz, pisac i analitičar, Vjekoslav Domjan, priznati ekonomski stručnjak i diplomat, Boris Divković, Ivan Šarčević, Slobodan Nešković, Raif Dizdarević, Damir Sagolj i mnogi dugi.

nacional.hr: Kakvu bi prema vašem mišljenju 'ulogu' u uspostavljanju zdravog dijaloga trebale imati susjedna Republika Hrvatska i koliko se po tom pitanju razlikuje od Srbije?

Hrvatska treba nastaviti da javno i tajno podržava integritet i cjelovitost BiH, da promovira BiH kao multikulturalnu zajednicu sa vjekovnom komponentom hrvatskog i katoličkog identiteta u BiH, da ohrabruje BH Hrvate da se otvore i svojom smatraju cijelu BiH, a ne samo dio Hercegovine. Hrvatskoj mora biti jasno da će se mladi Hrvati iz Hercegovine iseliti za Zagreb, ako Hrvati ne budu osjećali Sarajevo kao svoj glavni grad i ako se za njega ne budu borili. Jedino Sarajevo može parirati Zagrebu i Beogradu i njihovoj sili privlačenja mladih talenata i nijedan drugi grad u BiH. Zbog toga Hrvatska mora inzistirati na okretanju Hrvata ka Sarajevu, kao što Srbija mora pomoći Srbima da se okrenu Sarajevu. Mislim da je Hrvatska jedan ili dva koraka ispred Srbije u podršci BiH kao međunarodno priznatoj državi, s tom razlikom da su Hrvati i demografski i svakako najugroženiji u BiH, pa bi Hrvatska i zbog toga trebala još otvorenije i bez ustezanja pomagati BiH.

nacional.hr: Priječi li zdravi dijalog ovih država činjenica da je (primjerice) BiH i dalje iznimno bitna platforma za prikupljanje HDZ-ovih izbornih glasova, a nacionalističke vođe iz Srbije pumpaju i kompernziraju populističku retoriku u kontekstu RS-a oko gubitka Kosova ?

Ovo su objektivni problemi, jer i u Srbiji i u Hrvatskoj postoje populističi političari, koji preko leđa bosanskih Hrvata i Srba prikupljaju jeftine političke poene u vlastitim zemljama. Međutim, mora biti jasno i Srbiji i Hrvatskoj, da samo u prosperitetnoj BiH, koju će Srbi i Hrvati voliti isto kao i Bošnjaci, postoji dugoročno ostvarenje nacionalnih interesa. Svako potresanje stabilnosti BiH iz susjednih država, te njeno usporavanje na putu razvoja i jačanja standarda života, na kraju će rezultirati da se, po stoti put ponavljam, Srbi i Hrvati polako iseljavaju ka Hrvatskoj i Srbiji, a to mislim da nije interes ni službenog Beograda, ni službenog Zagreba.

nacional.hr: Na koji je način po vašem mišljenju utjecao patronat Međunarodne zajednice na BiH kao državu od daytonskih dana pa naovamo?

S obzirom na to kako smo se sami pokazali od uvođenja demokracije i prvih višestranačkih izbora prije rata, pa kroz rat, sve do Dejtona, patronat Međunarodne zajednice na BiH kao državu je utjecao više nego pozitivno. Mislim da bi bili nigdje da nije bilo Međunarodne zajednice. Uvažavajući stav svih onih koji ukazuju i na mnoge greške OHR-a i drugih, smatram da bi sebi sami bili mnogo gori, nego ovako, posebice ako znamo koliko je ratnih profitera i zločinaca bilo na vlasti poslije rata, a još uvijek su mnogi tu. Zbog toga, bez promjene politike u BiH ne može se bez Međunarodne zajednice.

nacional.hr: Kako bi ocijenili rad donedavnog visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka i pokazuje li prema vašem mišljenju Valentin Incko potencijal da se nešto pokrene u kontekstu cijele države?

Miroslav Lajčak je imao uglavnom spavajući mandat, ne toliko zbog samog Lajčaka, koliko zbog vakuuma koji je nastao među svjetskim silama koje kreiraju politiku OHR-a u BiH. Valentin Incko je došao na valu nove američke zainteresiranosti za Balkan, što pokazuje i posjeta Američkog potpredsjednika i više nego jasne poruke koje je uputio BH političarima. Ubrzo nakon toga, Incko je uputio prvi ultimatum Narodnoj skupštini RS-a, da poništi zaključke od 14.05.2009. u vezi prenesenih nadležnosti s RS-a na državni nivo, što je siguran signal da je došao kraj Dodikovoj politici negiranja države BiH. Zbog toga još jednom koristim priliku da se vratim na vaše prvo pitanje i da zamolim Milorada Dodika da se urazumi i ne vodi srpski narod iz BiH ka koti ''Milan Martić''.

nacional.hr: Jeste li optimist po pitanju budućnosti BiH i kako vidite njezinu budućnost,? Može li doći do društveno - političkog 'pomirenja' i koliko će građani kojima je dosta ratova u BiH do toga morati čekati?

Već sam spomenuo da je BiH opstala na antagonizmima 700, 800, možda i hiljadu godina, što je čini jako izdržljivom državom. Zbog toga sam također siguran, da ona država koja preživi rat kakav smo mi u BiH imali, da je ništa više neće moći uništiti. I onda mi recite šta građani trebaju izabrati! Ako izaberu rat, nisam siguran da će išta promjeniti, osim što će biti dosta mrtvih i unesrećenih. Mislim da to više niko ne želi. Šta nam preostaje? Pa preostaje nam da izaberemo život i trajni mir. Zbog toga sam optimist, kao i zbog činjenice da smo najbrže integrirano društvo u povijesti svijeta. Pa ljudi u ovoj zemlji su odmah poslije rata išli preko ratnih linija i pili šljivovicu sa ljudima s kojima su ratovali. To nigdje na svijetu nećete naći. Čak i danas, obični ljudi mnogo bolje i lakše komuniciraju i rade između sebe, nego što to političari predstavljaju. I pored svih napora političara da obeshrabre integraciju društva, ona se ipak događa, jer je tako zapisano u našem mentalitetu, i jer su Ivo Andrić i Meša Selimović dobivali najprestižnije nagrade opisujući te ljude i njihov mentalitet. Sada samo treba da upametimo politiku i političke elite, koje će dozvoliti ovoj bogatoj zemlji, kako prirodom i resursima, tako i ljudima, da postane normalna i prosperitetna. Naravno da sam optimist, samo što građani ne trebaju čekati, nego nam se trebaju pridružiti da to što prije napravimo.