MARIO ANČIĆ O SVOJIM PLANOVIMA ZA BUDUĆNOST "Svi znaju da poput tenka idem naprijed, a ja osjećam da u meni postoji još puno žara, volje i snage te vjerujem da ću opet igrati tenis na visokoj razini" Umjesto da bude među pet najboljih tenisača na svijetu, 25- godišnji Mario Ančić se već dvije godine bori s mononukleozom, bolesti zbog koje mu je organizam toliko slab da ne može izdržati ni jače treninge, a kamoli igranje na teniskim turnirima. Iako se u protekle dvije godine nekoliko puta vraćao tenisu, posljednja tri mjeseca ne igra zbog mononukleoze, a prije nekoliko dana objavio je kako neće igrati ni na turniru u Wimbledonu ni za Davis Cup reprezentaciju u dvoboju protiv Amerike koji se igra za mjesec dana.

U ovom trenutku Ančić zbog bolesti ne trenira onim intenzitetom kojim bi trebao, tako da je pitanje kada će se vratiti vrhunskom tenisu. A prije tri godine bio je sedmi igrač svijeta u stalnom usponu. Iako bi netko drugi bio deprimiran jer ne igra tenis, Mario Ančić nam je u razgovoru za Nacional rekao kako ne želi da njegov život u medijima bude opisan kao tužna ljudska priča. On je neigranje iskoristio da prošle godine diplomira na Pravnom fakultetu u Splitu, u ožujku ove godine održao je predavanje na pravnom fakultetu na Harvardu, a sada razmišlja i o magisteriju.

NACIONAL: Prije godinu dana činilo se da su vaši problemi s mononukleozom prošli, vratili ste se tenisu, odlično igrali na nekoliko teniskih turnira, uključujući i Wimbledon. Danas ste opet na početku. Što se, zapravo, dogodilo?

- Tenisu sam se nakon mononukleoze vratio u veljači 2008., igrao u finalu turnira u Marseilleu te sam igrao tri i pol mjeseca, zaključno s Wimbledonom. U to vrijeme napravio sam nevjerojatan skok na svjetskoj rang-listi, prije turnira u Marseilleu bio sam 140. igrač, a nakon Wimbledona, gdje sam igrao u četvrtfinalu, 22., s tim da sam tada imao realne šanse da uđem u borbu za Masters, odnosno turnir osam najboljih svjetskih igrača što se igra na kraju godine. Bilo je još puno do kraja godine, ali nadao sam se da je sve u redu s mojim zdravljem. Nakon povratka iz Wimbledona odmorio sam se nekoliko dana jer je, s obzirom na Olimpijske igre, raspored bio dosta zgusnut. Praktički nije bilo odmora, odmah sam otišao u Ameriku gdje sam se ponovo osjećao loše.

NACIONAL: Možete li opisati svoje zdravstveno stanje kada osjetite da imate problema s mononukleozom?

- Počne s umorom, iscrpljenošću i laganom temperaturom. U početku ti se stalno spava, umoran si, ne možeš tjelesno izdržati napore, iscrpljuje te bilo kakav trening, pa makar i lagani. Kada sam došao na turnir u Cincinnati, mislio sam, ima još gotovo dva tjedna do Olimpijskih igara, te sam preskočio turnir u Cincinnatiju. Cilj su mi bile Olimpijske igre, najvažniji događaj prošle godine, i za njih sam se maksimalno pripremao. Nažalost, morao sam otkazati nastup. U životu sam otkazivao mnoge turnire, pa i Grand Slam turnire, bilo je puno takvih situacija kada sam morao presjeći i reći da ne mogu, ali odluka o otkazivanju Olimpijskih igara bila je najteža. S obzirom na to da smo u Ateni 2004. Ljubičić i ja osvojili broncu u parovima, smatrali smo da imamo objektivne šanse da i prošle godine osvojimo medalju. Odluka je bila teška, ali nakon dosta razmišljanja shvatio sam da nema smisla otići na Olimpijske igre kao turist jer tjelesna situacija je bila takva da sam mogao šetati, ali bilo kakav tjelesni napor bio mi je otežan. Zato sam se vratio u Hrvatsku, otkazao US Open, Grand Slam turnir koji se igra početkom rujna, odmorio se i nastavio igrati. Igrao sam Davis Cup dvoboj protiv Brazila i to je bilo to.MARIO ANČIĆ još je kao teniski junior bio osvajač brojnih turnira; sa svojim peharima

NACIONAL: Što su medicinski nalazi tada pokazali?

- Da je sve posljedica mononukleoze i da treba puno vremena da se oporavim. Mnogo ljudi koji su imali problema s mononukleozom, a ne bave se vrhunskim sportom, prilazili su mi i govorili kako se i oni u određenim razdobljima osjećaju umornijima. Onda možete zamisliti kako se osjeća vrhunski sportaš. Ja sam želio s početkom godine ući u novu sezonu, bio sam motiviran, pun želje, i početak je bio dobar. Odigrao sam Australian Open, dobro sam odigrao dvoransku sezonu, završno s Davis Cup dvobojem s Čileom, s pobjedom smo ušli u četvrtfinale. U ožujku sam otišao u Ameriku gdje sam ponovo osjetio slabost jer čim se naku pi dosta mečeva i dosta treninga, spojeno s umorom od avionskog leta i mijenjanja vremenskih zona, onda tijelo to trenutačno ne može izdržati. Zato sam otkazao proljetne turnire u Americi, Key Biscayne i Indian Wells.

NACIONAL: Boravak u Americi iskoristili ste da još jednom obavite medicinske preglede, ovaj put na Harvardu.

- S obzirom na to da sam bio u Americi, razgovarao sam sa Suadom Rizvanbegovićem, bivšim predsjednikom Hrvatskog teniskog saveza, s kojim sam stalno u kontaktu, i konzultirao se s njime gdje bi bilo najbolje da odem na pregled. Odlučio sam se za Harvard gdje sam doista imao vrhunski tretman. Pregledali su me od glave do pete, poput astronauta koji se sprema na let u svemir. Bolnica u Harvardu jedna je od najboljih bolnica na svijetu. Nakon svih pregleda zaključak je da je sve posljedica mononukleoze, da ću morati raditi pauze u sezoni i da ću morati paziti na duge avionske letove. Na neki način morat ću zaustaviti spoj igranja na turnirima, treniranja i dugih letova, morat ću zaustaviti taj tempo. Bez obzira na to o kojim je turnirima riječ, morat ću raditi stanke i vidjeti kako će moje tijelo reagirati. Liječnici su mi s medicinskog stajališta objasnili situaciju, na meni je da napravim raspored igranja na turnirima.

NACIONAL: Znači li to da ćete se stalno morati konzultirati s liječnicima kako ne biste pretjerali s tjelesnim naporima?

- Stalno sam u kontaktu s liječnicima iz bolnice u Harvardu koje izvještavam o tome kako se osjećam. Dok treniram, obavljam preglede u splitskoj bolnici, a potom nalaze šaljem liječnicima u Harvardu. No trebam zahvaliti nizu hrvatskih liječnika koji su bili i još uvijek su uz mene. Nedavno sam malo trenirao i igrao na turniru u Kitzbühelu i vidio da to još nije to.

NACIONAL: Što znači kada kažete da “to još nije to”?

- Znači da sada radim na razini koja nije dovoljna za povratak među 100 najboljih tenisača na svijetu. Dakle, u kontaktu sam s liječnicima i stalno razgovaramo. Meni je ovo deseti povratak tenisu u posljednje dvije i pol godine. Sada ću neko vrijeme lagano trenirati i vidjeti kako će se stvari odvijati, da bih onda vidio kada ću moći napraviti korak više.

NACIONAL: Jesu li vam liječnici s Harvarda rekli da ste možda i vi krivi jer ste prošle godine žurili s povratkom tenisu?

- Početna pogreška dogodila se u Njemačkoj, u veljači 2007., tijekom i nakon Davis Cup dvoboja protiv Njemačke. Vrtjelo mi se u glavi, pljuvao sam krv, a na kraju meča protiv Tommyja Haasa toliko mi se vrtjelo da sam u jednom trenutku promašio lopticu. Nakon tog dvoboja obavio sam pretrage, ali njemački liječnici su tvrdili da se radi o nepreležanoj virozi te da dalje, čak ako budem i igrao, neću imati problema. Ja sam, s mononukleozom, igrao teške mečeve gdje se tijelo ruiniralo a imunitet je strahovito pao. Da se mononukleoza tada otkrila, ne bi se moj oporavak ovako odužio. Ona je konstatirana tek kada sam dodirnuo dno, tako da su sve naknadne rasprave o brzini mog oporavka nepotrebne.OSVAJAČI DAVIS CUPA 2005. S hrvatskim izbornikom Nikolom Pilićem, te kolegama iz reprezentacije Ivom Karlovićem, Goranom Ivaniševićem i Ivanom Ljubičićem

NACIONAL: Uz sve to, izgubili ste na kilaži, tako da se smatra da trebate ojačati svoju konstituciju kako biste se vratili vrhunskom tenisu.

- To je točno. Nakon što mi je dijagnosticirana mononukleoza te zbog svih problema koji prate tu bolest, smršavio sam devet kilograma. Uz brojne napore, ja još uvijek nisam vratio tih izgubljenih devet kilograma. Pokušao sam, nije išlo. No uvjeren sam da bih uz pravi teniski ritam vrlo lako vratio izgubljene kilograme.

NACIONAL: Ustanovljeno je da vam prekooceanski letovi štete. Znači li to da ćete se morati odreći igranja na turnirima u Americi i Australiji?

- Morat ću biti jako pažljiv kod dugih putovanja, trebat ću dolaziti ranije kako bih se dobro prilagodio. Prva dva dana po dolasku u, recimo, Australiju ne bih smio igrati tenis; te dane ću potrošiti na klimatsku i vremensku prilagodbu. Primjerice, u Australiji je za vrijeme Australian Opena, u siječnju, temperatura 35 stupnjeva a u Zagrebu je minus 5; takve promjene trenutačno iscrpljuju moj organizam. Nadam se da će sve to proći i ja ću sve učiniti samo da se vratim tenisu. Ako bude potrebno, doći ću i dva tjedna prije kako bih se bolje prilagodio.

NACIONAL: S obzirom na brojne pokušaje povratka tenisu, kako sve to psihički podnosite?

- Osjećam se super. Svi koji me znaju, znaju da poput tenka idem naprijed i svaki put kada se vraćam tenisu, u meni postoji još veća želja za uspjehom. Osjećam da u meni postoji još puno žara, volje i snage te vjerujem da će sve doći na svoje i da ću igrati tenis na visokoj razini.

NACIONAL: Kako vam sada izgleda radni dan, jer kažete da samo lagano trenirate?

- Ja trenutačno održavam kondiciju toliko da sljedeći put, kada se ponovo vratim profesionalnom tenisu, ne moram krenuti od nule nego s određene razine. Sada imam vremena za posao, gledam neke nekretnine, investiram u njih i dionice. Pohađam tečaj za skipera, tako da i to naučim jer jako volim jedriti. Iako nema tenisa, što mi je najveća boljka jer mi je tenis najveća ljubav, sretan sam što imam jako mnogo drugih interesa koje istražujem. Razdoblje neigranja tenisa iskoristio sam kako bih diplomirao na pravnom fakultetu, nedavno sam održao i predavanje na pravnom fakultetu na Harvardu, za što sam se posebno pripremao, a kako sam nemiran duh, pronalazim nove stvari koje me zanimaju.

NACIONAL: Kako je došlo do predavanja na pravnom fakultetu na Harvardu? Je li to bilo povezano s vašim liječničkim pregledima u bolnici u Harvardu?

- Ne, to nije imalo veze jedno s drugim. Ja sam prvo održao predavanje na Harvardu pa sam otišao u Miami gdje sam trebao igrati na turniru, ali sam ga otkazao. Tada sam razgovarao sa Suadom Rizvanbegovićem gdje bi bilo najbolje da odem na pregled. Tada sam između dviju vrhunskih bolnica, one u New Yorku i one u Harvardu, odabrao onu u Harvardu. Samo predavanje na pravnom fakultetu na Harvardu bilo je veličanstveno. To je doživljaj koji se ne može mjeriti ni sa čime. Bio sam dulje vrijeme u kontaktu s profesorom Peterom Carfagnom na Harvardu koji me zvao da dođem i s kojim sam dogovarao termin održavanja predavanja. Zbog povrataka tenisu, jer mi je tenis prioritet, odgađao sam dolazak na Harvard. Na kraju smo se dogovorili za sredinu ožujka i ja bih to predavanje na temu sportskog prava održao i da sam bio zdrav. Predavanje sam pripremao nekoliko mjeseci, ali sve to nije bilo teško kada znaš da će te slušati profesori i studenti jednog od najboljih fakulteta na svijetu. To je bilo nešto posebno, upoznao sam brojne profesore i studente, američke, ali i hrvatske, uspostavio kontakte, susreo se s dekanicom Ellen Cosgrove. Njima je bilo zanimljivo to što sam diplomirao pravo, a s druge sam strane vrhunski sportaš, te sam spojio te dvije stvari.MARIO ANČIĆ s ocem Stipom i majkom Nildom, te starijim bratom Ivicom i mlađom sestrom Sanjom, koji su oboje nadareni tenisači

NACIONAL: Potkraj prošle godine rastali ste se i s trenerom Fredrikom Rosengrenom. Je li točno službeno objašnjenje, a to je da se Rosengren zasitio tenisa i putovanja?

- Da, to je točno, jer je on u tenisu već 20 godina. Između nas dvojice odnos je bio fenomenalan, on je bio uz mene svaki put kada sam se vraćao tenisu, trenirali smo i radili zajedno. Nakon 20 godina želio je mirnije živjeti, sinovi mu rastu, a meni to nije bilo prihvatljivo jer, ipak, trebam trenera koji će sa mnom biti na turnirima. Zato smo se razišli, ali smo ostali u dobrim odnosima. On sada komentira tenis za švedsku televiziju, a ja treniram sa svojim starijim bratom Ivicom Ančićem koji je bivši Davis Cup reprezentativac. Nakon što je ostavio tenis, jedno vrijeme bavio se biznisom a sada je odlučio meni pomoći, zajedno s Mirkom Krolom koji mi je kondicijski trener.

NACIONAL: Jesu li vaši sponzori još uvijek uz vas?

- Jesu, svi su uz mene. Sa svima njima sam u kontaktu, od Adidasa nadalje, stalno ih izvještavam o svom stanju. Oni su maksimalno uz mene, vjeruju i nadaju se da će sve biti u redu. Sponzorski ugovori još uvijek traju. Ujedno se čujem i s dosta kolega tenisača, te s ljudima iz ATP-a, udruženja tenisača, i direktorima nekih turnira koji stalno pitaju kako sam. Drago mi je što mogu osjetiti to zajedništvo tenisača, ipak su to ljudi s kojima sam proveo posljednjih sedam, osam godina.

NACIONAL: Gledate li tenis na televiziji, jeste li gledali Roland Garros?

- Jako rijetko. Teško mi je gledati tenis znajući da nisam tamo. Koncentriram se na druge stvari.