BRITANCI TRAŽE HAPŠENJA Britanski stalni predstavnik u UN-u John Sawers, predstavnik pri Vijeću sigurnosti Philip Parham i šef diplomacije David MilibandHrvatske vlasti, po svemu sudeći, pokrenut će sljedećih dana postupak da se kazneno procesuiraju osobe koje su navodno otuđile Topničke dnevnike iz oslobodilačke akcije “Oluja”, koje traži Haaško tužiteljstvo. Na udaru hrvatskih vlasti najvjerojatnije će se naći Ž. H. i B. M., dvije osobe čija su imena poznata redakciji Nacionala, a koje su u razgovoru s policijom priznale da su uzele dio Topničkih dnevnika i opisale u kojim se okolnostima to dogodilo.

Hrvatske vlasti pokrenut će postupke protiv te dvije osobe dijelom i zato što je to zatražio Philip Parham, britanski predstavnik pri Vijeću sigurnosti UN-a. Pokretanje tih postupaka moglo bi pomoći deblokadi Hrvatske na putu u EU. Zadržavanje Hrvatske u pristupu EU vjerojatno bi odgovaralo britanskoj politici, koja se slučajem Gotovina godinama služila kao sredstvom ucjene i neprimjerenih pritisaka, koje su potpomagale neke hrvatske novine svojim manipulacijama. Globus i Jutarnji list prošlih su dana objavili članke koji upućuju na zaključak da je Ante Gotovina osobno naredio uklanjanje navodno ključnih Topničkih dnevnika kako bi si olakšao procesnu poziciju u Haagu. Nije istina da su sporni Topnički dnevnici uklonjeni kako bi se pomoglo Gotovini u Haagu, niti je Vlada na ijednoj od 527 stranica izvješća o potrazi za Topničkim dnevnicima, koje je 29. travnja poslala u Haag, Gotovinu za to optužila. Prvi iskaz dao je Ž. H., bliski ratni suradnik Ante Gotovine. S njim su mjerodavne hrvatske institucije razgovarale u više navrata. Prvo 24. studenog 2008., a potom 5. i 10. ožujka ove godine. Svaki put Ž. H. je u policiji na ispitivanju boravio najmanje pet sati.

Međutim, njegov je posljednji razgovor s policijom sveden na službenu zabilješku od samo dvije i pol stranice teksta, što ga je navelo da posumnja da su njegove izjave pogrešno interpretirane. Ž. H. je izjavio da je 2000. iz vojne arhive Zbornog područja Knin uzeo neke kopije dokumenata koji se nazivaju Topnički dnevnici, jer su bili potrebni Gotovini u pisanju drugog izdanja njegove knjige “Napadajni bojevi i operacije HV-a i HVO-a”, čije je prvo izdanje objavljeno 1996. Tu je knjigu Gotovina napisao kao udžbenik za polaznike Zapovjedne stožerne škole Hrvatskog vojnog učilišta. Gotovina je tada bio glavni inspektor Oružanih snaga, a Ž. H. je radio u Glavnom inspektoratu. Ž. H. je izjavio da je preuzimanje zemljovida Ante Gotovina dogovorio sa stožernim brigadirom Mirkom Šundovom, koji je tada bio zapovjednik Zbornog područja u Kninu.

Ti zemljovidi su izrađeni nakon “Oluje” za potrebe Gotovinine knjige na temelju pisanih zapovijedi koje su najvjerojatnije dostupne haaškim tužiteljima. Ž. H. je preuzeo sedam arhivskih mapa, te je potpisao i potvrdu o preuzimanju, a Gotovina je sastavio popis zemljovida i dokumenata koji su mu trebali. Ž. H. je policiji izjavio da ni jedan od tih dokumenata nije imao osobitu važnost jer su se odnosili na logistiku, održavanje objekata i slično, u Zagrebu ih je sve predao Gotovini, a potom su dokumenti i skenirani. Iako u službenoj zabilješci stoji da Ž. H. pretpostavlja da je te dokumente trebao donijeti jer se već tada govorilo da Haag traži određenu dokumentaciju, te da je general Gotovina znao o kojoj se dokumentaciji radi, Ž. H. tvrdi da on takvo što nije izjavio policiji, niti u formi pretpostavke. Zato je Ž. H. 3. lipnja kod javnog bilježnika Janka Žitka u Zagrebu ovjerio izjavu u kojoj je reagirao na sadržaj te službene zabilješke. U njoj stoji da se ne sjeća da je policiji kazao kako je Gotovina tražio te dokumente zbog Haaškog tribunala ili da da je to u tom trenutku bila njegova pretpostavka.Haaški tužitelj Serge Brammertz inzistira na Topničkim dnevnicima

Dapače, uvidom u priznanicu koju je potpisao 7. travnja 2000. u Kninu, kada je preuzimao sporne zemljovide, kao i uvidom u dokument od istog datuma pod naslovom “Zemljovidi topništvo u napadnim operacijama, zapisnik”, koji su potpisali Mirko Šundov i Živko Čikotić, satnik koji mu je predao sporne zemljovide, može se ustanoviti da su mu ti dokumenti izdani na temelju usmenog zahtjeva stožernog brigadira Marka Rajčića, a ne Ante Gotovine. Ž. H. je kazao i da zna da su u prvom izdanju knjige objavljeni određeni zemljovidi koji su u neskladu sa zapovijedima koje su za “Oluju” donesene. Po njegovim riječima, to bi objašnjavalo činjenicu zašto je usmeni zahtjev uputio upravo Marko Rajčić, koji je u vrijeme “Oluje” bio pomoćnik zapovjednika za topništvo. Ž. H. tvrdi da je nakon povratka u Zagreb sve dokumente predao u Glavni inspektorat MORH-a, a ne Anti Gotovini. Izjavio je i da mu je predočena službena bilješka o razgovoru policije s Markom Rajčićem koji je vođen 11. srpnja 2008., u kojoj piše da je Rajčić mape s tim dokumentima vidio u uredu generala Gotovine 2001. Kazao je da je moguće da se radi o istim mapama koje je on donio iz Knina, te da 2001. to više nije bio ured generala Gotovine, budući da je on bio umirovljen ujesen 2000.

Ako je Ž. H. govorio istinu, onda ta izjava pokazuje da su glavne teze o tomu da je Gotovina naredio uklanjanje spornih Topničkih dnevnika nastale na temelju neprecizno sastavljene službene zabilješke koju je potpisao policijski službenik Zoran Melkić. Drugu važnu izjavu dao je B. M., zapovjednik topništva tadašnje brigade Kralj Tomislav pri HVO-u, koji se nakon Washingtonskog sporazuma preustrojio i združeno djelovao s hrvatskim snagama tijekom vojnih operacija 1994. i 1995. na području BiH. On je izjavio da je dan uoči “Oluje” osobno i s pripadnicima stožera, te uz neposrednu pomoć i sudjelovanje Marka Rajčića izradio borbene dokumente za snage na terenu. B. M. je u ožujku 1996. napustio HVO jer je bio imenovan za načelnika Policijske uprave Tomislavgrad. Tada je sa sobom ponio i veliku količinu ratne dokumentacije, uključujući i onu iz “Oluje”. B. M. je izjavio da je dokumente odnio jer ih je želio sačuvati od uništenja ili zlouporabe, te da ih je mislio poslije predati vlastima u RH, ali da ih je krajem prosinca 2000. potpuno uništio. To se dogodilo nakon velike akcije koju su proveli predstavnici međunarodne zajednice u BiH, kada su smijenili sve Hrvate s vodećih mjesta Herceg Bosne. B. M. je rekao da je dokumente uništio zbog straha da ih ne zlouporabi Haaški sud. Bila je to njegova osobna odluka na koju nitko nije utjecao, a ponajmanje Gotovina.

Gotovina navodno sporne dokumente i danas posjeduje, a njegov braniteljski tim spreman ih je u svakom trenutku predati Haaškom tužiteljstvu ako to zatraže. Vlada je nadalje iznijela stav da su do otuđenja i uništavanja dokumenata doveli različiti razlozi, među ostalim neinformiranost i neprofesionalnost nekih zapovjednika Hrvatske vojske. Vlada je upozorila glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza da traženi dokumenti ne bi mogli poslužiti u dokazivanju ratnih zločina, jer su sve zapovijedi imale obavezne klauzule o poštivanju ratnih konvencija i zaštiti civila. Haaško tužiteljstvo je otvorilo pitanje Topničkih dnevnika 13. lipnja 2008., kada je zatražilo da se Hrvatskoj izda obvezujući nalog da isporuči te dokumente. Zahtjev je uslijedio samo tjedan dana nakon što je završilo ispitivanje zadnjeg svjedoka tužiteljstva, generala Alaina Foranda, zadnjeg u nizu svjedoka koji je trebao govoriti o prekomjernom granatiranju Knina, ali njegov iskaz nije ispunio očekivanja tužitelja. Izvori bliski obrani generala Gotovine tvrde da je Haaško tužiteljstvo počelo tražiti navodno ključne dokumente u neobičnom trenutku - suđenje je već bilo u tijeku, svi su njihovi svjedoci saslušani, a netko se u tužiteljstvu sjetio da im nedostaju ključni elementi za dokazivanje navoda iz optužnice.INICIJATIVA PREMIJERA Ivo Sanader u New Yorku pokušava umanjiti loše odnose Hrvatske i Haaga

Krajem prošle godine do Vlade i odvjetnika Ante Gotovine stigao je zahtjev za 156 dokumenata koji im nedostaju, iako su 73 dokumenta već bila u njihovom posjedu. Kasnije se taj popis smanjivao i došlo se do dvadesetak topničkih dnevnika. Nadalje, u prošlom broju tjednika Globus u tekstu pod naslovom “Vlada potvrđuje: Gotovina je uzeo dnevnike” objavljuju se faksimili jedne Gotovinine zapovijedi za napadnu operaciju i jedan zemljovid koje je Gotovinin odvjetnički tim legalnim putem dobio od MORH-a, o čemu postoje i zapisnici. Nije isključeno ni da su neke topničke dnevnike iz arhiva MORH-a mogli uzeti britanski špijunski suradnici Haaškog tužiteljstva, koji su više godina imali nesmetan pristup toj arhivskoj građi. Moguće je da ih i danas čuvaju u svom posjedu, da znaju da im realno značenje za postupak nije veliko, ali ih skrivaju i tako stvaraju podlogu za nove manipulacije radi dodatnog usporavanja Hrvatske na putu u EU. Ako se Gotovinu prikaže kao lopova koji je ukrao dokumente koji bi Haaškom tužiteljstvu mogli biti ključni za postupak, možda bi se mogla popraviti procesna pozicija Haaškog tužiteljstva. Sve to pokazuje da raste nervoza haaških tužitelja kako se to suđenje primiče kraju.