ARHITEKT TRANSFERA Florentino Pérez, pod čijim je vodstvom Real Madrid od 2000. do 2006. postizao vrhunske rezultate, početkom lipnja 2009. ponovo je proglašen predsjednikom kluba,Dva senzacionalna igračka transfera - prvo Brazilca Kakáa iz Milana za 68 milijuna eura, a potom i Portugalca Cristiana Ronalda iz Manchester Uniteda za 94 milijuna eura, što je najveći igrački transfer u povijesti svjetskog nogometa - skrenula su svjetsku pozornost na najslavniji španjolski nogometni klub Real Madrid, na njegova novog starog predsjednika Florentina Péreza, te na pozadinu tog senzacionalnog posla što ga je Pérez pokrenuo. Naravno, sportski novinari ponajviše se bave sportskim posljedicama tih transfera te mogućih budućih transfera u Real, koji se tek najavljuju, no ono što se dogodilo ovog tjedna ima znatno šire reperkusije, i političke i ekonomske. Jer Real nije samo sportski klub, on je i politički simbol, ali i ekonomski kotač zamašnjak.

Opće je uvjerenje da je motiv tog golemog i riskantnog posla uvelike politički, te da korijene ima ponajviše u stalnom suparništvu dvaju najvećih španjolskih klubova - Reala i Barcelone. To sportsko rivalstvo mnogo je više političko i nacionalno. Barcelona je katalonski klub, ali i simbol katalonske samosvijesti, nacionalnog ponosa i težnje većoj samostalnosti. Real je pak uvijek bio simbol španjolskog ponosa, unitarnog, za kakav se zauzimala španjolska desnica. Ne treba zaboraviti da je Real svoje prve velike europske uspjehe postizao kad je Španjolskom vladao fašistički diktator Francisco Franco, koji mu je obilato financijski, politički i policijski pomagao. Franco je bio vrlo sumnjičav prema Barceloni i onome što je ona kao katalonski nacionalni simbol politički predstavljala.

To političko suparništvo na nogometnom terenu traje do danas. Vodstvo Reala, njegovi navijači, dioničari, financijski podupiratelji, ali i svi oni koji Real promatraju i kao političku činjenicu, teško su podnosili apsolutnu dominaciju katalonske Barcelone i njene iznimne momčadi u španjolskom nogometu, na europskoj sceni, te način na koji je Barcelona na terenu u izravnim susretima ponizila Real. Oni koji Real smatraju ne samo sportskim klubom, nego i političkim simbolom i političkom činjenicom, odlučili da se nešto mora poduzeti. Na čelo kluba ponovno je postavljen bogati građevinski poduzetnik Florentino Pérez, koji je odlično vodio klub od 2000. do 2006., u vrijeme velikih Realovih uspjeha. Pérez, koji je formalno vođenje kluba preuzeo početkom ovog mjeseca, neobičan je čovjek. Ima 62 godine, direktor je jedne od najvećih španjolskih građevinskih tvrtki ACS i navijač Reala od rane mladosti. Njegova tvrtka danas zapošljava više od 100.000 ljudi i gradi nebodere, autoceste, stambena naselja u nekoliko desetaka zemalja, čak i podzemnu željeznicu u New Yorku.
Pérez je zaljubljen u svoj posao i u nogomet, a politički pripada desnom centru. Taj povučeni čovjek, koji nosi siva odijela i tamne kravate, koji bježi od novinara i publiciteta, pa se po tome bitno razlikuje od drugih predsjednika španjolskih nogometnih klubova, 2000. se kandidirao za predsjednika Reala. Pobijedio je velikim dijelom i stoga jer je obećao da će svake sljedeće godine u Real dovesti nekog velikog igrača. Odlučio je da će prvi biti tada slavni portugalski napadač Luis Figo, koji je tada igrao upravo u Barceloni, a oteti Barceloni najvažnijeg igrača nešto je najslađe što navijači Reala od predsjednika kluba očekuju. Sljedeće 2001. godine iz torinskog Juventusa doveo je Francuza Zinedinea Zidanea, najboljeg europskog igrača. A 2002. je iz milanskog Intera doveo najboljeg svjetskog napadača, Brazilca Ronalda. Za te transfere potrošio je gotovo 200 milijuna dolara. Uslijedio je najspektakularniji transfer, iz Manchester Uniteda doveo je najveću englesku nogometnu zvijezdu Davida Beckhama, 2004. Engleza Michaela Owena i 2005. Brazilca Robinha.PORTUGALAC Cristiano Ronaldo od kolovoza 2003. igrao je za Manchester United, koji je tada napuštao David Beckham; postao je velika zvijezda i zbog golemog nogometnog talenta i jet-setterskog stila života
Svi su ti transferi bili vrlo skupi, ali je Pérez smatrao da će oni donijeti Realu prihode mnogo veće od rashoda. Računao je da će se ti prihodi znatno povećati zbog većeg broja gledatelja na utakmicama u Madridu, većih naknada za televizijske prijenose i povećane prodaje klupskih suvenira, posebno izvan Španjolske i Europe. Nogomet se u to doba počeo snažno razvijati na Dalekom istoku, no tamo ipak još nema velikih zvijezda, nego su i ondje prave nogometne zvijezde inozemni nogometaši. Neki europski klubovi stoga su odlazili na turneje na Daleki istok kako bi potaknuli prodaju klupskih suvenira, a u tome je posebno uspješan bio Manchester United, prvenstveno zahvaljujući popularnosti Davida Beckhama. Kupivši Beckhama od Manchester Uniteda, Real je otkupio veliku zvijezdu pa je dio profita koji je Manchester Utd. ostvarivao na Dalekom istoku preusmjeren u Realovu blagajnu.

Dok je Pérez upravljao klubom Real je postizao odlične rezultate, osvojio šest trofeja, igrao spektakularan nogomet te odlično zarađivao. No potkraj te ere zaredali su lošiji rezultati, posebno u rivalstvu s Barcelonom, pa je zbog toga Pérez predsjedništvo Reala napustio početkom 2006. Njegov posao je preuzeo Ramón Calderón, osvojio dvije titule prvaka Španjolske, ali je u sezoni 2008/09. klub igrao loše i od Barcelone spektakularno izgubio u oba derbija, posebno ponižavajuće 6:2 krajem svibnja na domaćem terenu u Madridu, pa je u takvoj atmosferi Calderón, umiješan i u neke afere, napustio položaj, na koji se vratio Pérez.
On je odlučio da se ponaša na isti način kao i tijekom prvog mandata. Pérez smatra da je ulaganje u igrače najbolje ulaganje, koje će se sigurno vratiti. Real, koji je formalno u vlasništvu 93.000 malih dioničara, jako je bogat klub, ostvaruje godišnje 450 milijuna dolara, ali ni tako bogat klub ne bi imao novca za rasipnost na kakvu se sada odlučio Pérez. No Real ima još nešto, a to je iznimna podrška španjolskih banaka, koje klubu pružaju novčanu potporu kakvu ni jedan drugi veliki klub u Europi nema, i to ne toliko iz komercijalnih, koliko iz političkih razloga. Njemu su sada banke pod iznimno povoljnim uvjetima dale 400 milijuna dolara, a taj novac Pérez je odlučio uložiti u igrače. Njegov najveći cilj bio je da u Real dovede najatraktivnijeg nogometaša današnjice, Cristiana Ronalda.

Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro rodio se 5. veljače 1985. u Funchalu, glavnom gradu Madeire, portugalskog otoka u Atlantiku nasuprot marokanskoj obali. Otac mu je dao srednje ime Ronaldo po taašnjem američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu, koji mu je bio najdraži filmski glumac. Odmalena je pokazivao posebnu nadarenost za nogomet pa je kao dječak počeo igrati za lokalni klub Nacional, da bi uskoro njegov talent zapazili i skauti najvećih portugalskih klubova. Bilo je raznih ponuda da se pridruži omladinskim momčadima vodećih portugalskih klubova, a on je pristupio lisabonskom Sportingu za koji je navijao.
DAVID VILLA iz Valencije spominje se kao igrač koji bi uskoro mogao prijeći u Real MadridSa samo 17 godina zaigrao je za prvu momčad Sportinga, a već u prvoj utakmici s Moreirenseom zabio je dva gola. U toj sezoni 2002/03. za Sporting je odigrao 23 utakmice, ali je često ulazio kao zamjena. Postigao je tri prvenstvena gola. Te godine počeo je igrati i za portugalsku reprezentaciju igrača do 17 godina, gdje je briljirao. Počele su stizati i prve ponude da prijeđe u neki veći europski klub. Posebno zainteresiran je bio Manchester United, gdje su pratili njegov napredak i razmišljali da ga kupe. Iz kluba je odlazio Beckham, koji je u prethodnom razdoblju bio glavna zvijezda i određivao način igranja. On je igrao na položaju desnog veznog i pokrivao desnu stranu igrališta, odakle je upućivao dugačke lopte napadačima. Ronaldo je 12. kolovoza 2003. potpisao prvi ugovor s tim slavnim klubom. Transfer je iznosio 12,24 milijuna funti.

No došao je u Manchester United kad je klub počeo ulaziti u krizu, nakon što je prethodnih godina dominirao engleskim i europskim nogometom, pa je u deset godina osam puta bio prvak Engleske, nije nakon toga više uspio osvojiti prvenstvo, u prvom redu stoga što je počela dominacija londonskog suparnika Chelseaja, u koji je njegov vlasnik, Rus Roman Abramovič, uložio ogroman novac, kakav Manchester Utd. nije imao. Iako je vrlo mlad stigao u klub, Cristiano Ronaldo se polako etablirao u prvoj momčadi igrajući ne samo na desnom, nego i na lijevom krilu. Nije u početku bio glavna mlada zvijezda kluba, jer je to postao Wayne Rooney, koji je u to vrijeme prešao u Manchester Utd. iz Evertona, a za kojeg se tvrdilo da je pravi nasljednik Beckhama kao vođa momčadi. Ipak, i Ronaldo je iz godine u godinu postajao sve važniji i efikasniji igrač. U početku je bilo i optužbi da je sebičan u igri, da nedovoljno surađuje s drugim igračima, da - u želji da napravi što više atraktivnih poteza - prečesto gubi loptu. S vremenom je sve više sudjelovao u kolektivnoj igri pa su se te kritike stišale. Postao je tako neosporan prvi igrač kluba, za kojeg su se mediji jako zanimali, i to ne samo zbog atraktivne igre, nego i zbog prgavosti na terenu, ali i zbog onoga što je radio izvan terena kao pripadnik novog mladog jet-seta.

Upravo takav čovjek, zvijezda na terenu i izvan njega, trebao je Pérezu, koliko košta da košta. On namjerava stvoriti sasvim novi klub velikih zvijezda i tu neće štedjeti. Već se govori da će novac, koji je ostao nakon kupnje Cristiana Ronalda i Kakáa, biti potrošen za druge zvijezde, pa se spominju Bayernov Francuz Franck Ribéry i Španjolac iz Valencije David Villa, a ima i drugih imena. Pérez je uvjeren da je to dobra investicija, jer će ta zvučna imena donijeti dodatne prihode klubu na isti način kao u njegovu prvom mandatu, u prvom redu zahvaljujući znatno skupljoj prodaji prava na televizijske prijenose, povećanom broju gledatelja, znatnom povećanju prodaje klupske galanterije i suvenira, posebno u Aziji, gdje klub planira velike turneje. Pérez je uvjeren da će se - unatoč recesiji - sav taj novac brzo vratiti, a potom će klub zarađivati.FRANCK RIBÉRY, Francuz iz njemačkog Bayerna, također je na popisu igrača koje Pérez želi u Realu

No Pérez time ujedno mijenja odnose i na europskoj nogometnoj sceni, kojom su posljednjih godina dominirali engleski nogometni klubovi, koji su imali mnogo novca zahvaljujući vlasnicima, ruskim i arapskim milijarderima, te nekim američkim investitorima, pa su mogli angažirati najbolje svjetske nogometaše, zahvaljujući čemu su postizali velike uspjehe u europskim natjecanjima i izvrsno zarađivali, posebno zbog povećanih naknada za televizijske prijenose. Odlazak Cristiana Ronalda smanjit će atraktivnost cjelokupne engleske lige, pogotovo jer se očekuje da će engleske klubove napustiti još neke velike zvijezde, i to velikim dijelom zato što se smanjuju budžeti engleskih klubova, zbog krize kao i poreza koje je uvela britanska vlada. Osim Reala i neki drugi španjolski klubovi, u prvom redu Barcelona, pripremaju se za nabavu novih igrača. Izgleda da će engleski klubovi u tome biti skromniji, čak i Manchester United. Doduše, za Cristiana Ronalda će Manchester Utd. dobiti golemu odštetu, ali su iz kluba već najavili da se taj novac neće trošiti na posebno skupe nove igrače, nego za povrat novca investitorima i bankama, koje ni izdaleka nisu tako velikodušne prema Manchester Unitedu kao španjolske prema Realu.

Analitičari europskih nogometnih prilika očekuju veliku promjenu ravnoteže, što bi značilo da će se glavni interes europskih ljubitelja nogometa preseliti iz Engleske u Španjolsku. Ako španjolska liga bude atraktivnija zahvaljujući novoj snazi Reala, tim će putem krenuti i novac. To je strategija Florentina Péreza, koja je prvi put bila itekako uspješna.