Najagilniji kaptolski literarni križar Ivan Miklenić u posljednjem se uvodniku Glasa Koncila žestoko obrušio na predsjednika Stjepana Mesića. Našem je Mikleniću, poznatom po tome da proziva ljude bez da ih nazove imenom i prezimenom (kao, uostalom i ovaj puta), očigledno zasmetao Mesićev govor veleposlanicima što se nedavno dogodio na Brijunima. Tada je naime, predsjednik Republike kritizirao vladinu suradnju prema Haaškom sudu u kontekstu topničkih dnevnika.

"Važno je upozoriti da je ta potpora (Predsjedništva Vijeća europskih biskupskih konferencija za ulazak Hrvatske u EU izrečena prošlog tjedna u Zagrebu) iznesena neposredno nakon što je hrvatski dužnosnik na veleizdajnički i krajnje sluganski način prema određenim političkim snagama zabio nož u leđa tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu", napisao je britki Miklenić u najeminentnijoj tiskovini hrvatskih vjernika, koja se inače voli dičiti svojom profesionalnošću te poštivanjem etičkih uzusa i novinarskih standarda.

Podrazumijeva se da svatko ima pravo na izražavanje vlastitog stava. Upitno je, međutim, može li se posljednji Miklenićev 'stav' uopće uvrstiti u kategoriju Koncilova upornog pozivanja na strukovno poštenje, ili je možda, suprotno tomu, njegov ispad zapravo tipski primjer tretiranja 'prirodnih neprijatelja' i 'neistomišljenika'?.

Bez obzira na to što je prava istina, moglo bi se kazati da se u ovom konkretnom literarnom pokušaju radi o zamaskiranoj poruci, koja je prigodno isporučena retorikom što se valjda još jedino primjenjuje u krugovima uličnih batinaša s desne ideološke margine.

Da razjasnimo: Kada Miklenić piše da je jedan 'dužnosnik' zapravo 'veleizdajnik' i krajnje 'sluganski' raspoloženi pojedinac, koji je pak 'zabio nož u leđa' pojedinim hrvatskim 'nastojanjima', on zapravo misli na predsjednika Mesića koji se ne slaže u nekim vanjskopolitičkim potezima što ih povlači izvršna vlast. Miklenić je to dakle mogao napisati i na mnogo normalniji način, ali u normalnom se načinu ne upotrebljava riječ kao što je, recimo, 'veleizdajnik'. To je naime prigodna rječica iz nekih minulih vremena, kada su ideološki nepoćutni pojedinci, bili javno prokazivani od strane 'eminentnih' komentatorskih imena.

Da se ovdje radi o korištenju skandaloznih kvalifikacija od strane autora gorenavedenog citata, potvrdila je čak i reakcija HDZ-ovca Andrije Hebranga. Naime, iako član partije koja refleksno odbacuje bilo kakve kritike Vlade i Ive Sanadera, Hebrang je u ovom slučaju stao na stranu predsjednika Stjepana Mesića. Upitan od strane Novog lista da komentira najnoviju Miklenićevu domaću zadaću, Hebrang je kazao:

"Ni jedna funkcija i ni jedna osoba ne smije biti pošteđena od tuđih mišljenja i reakcija na poteze. Sami izrazi, poput veleizdaje, nisu primjereni jer treba sagledati okolnosti pod kojima je predsjednik Mesić izrekao veleposlanicima kritiku hrvatske Vlade. Treba vrlo oprezno pristupiti samoj kritici kad su u pitanju velike međunarodne teme".