NOVI MAĐARSKI VLASNIK László Geszti, nekadašnji financijski direktor Ine, postao je njezin generalni direktor, a u skladu s politikom MOL-a likvidirat će pogone za koje nema ekonomskog opravdanjaNedavna vijest da će Ina mađarskoj naftnoj kompaniji MOL prepustiti dio svojih naftnih polja u Siriji prva je naznaka restrukturiranja Ine i nove poslovne politike MOL-a. Ta politika želi povećati efikasnost, smanjiti gubitke i povećati prihode Ine, ali da bi bila ostvarena, hrvatska tvrtka će morati značajno smanjiti svoje aktivnosti, broj zaposlenih, te likvidirati ili prodati niz pogona, maloprodajnih objekata i sestrinskih tvrtki koje su dio Ina Grupe.

Prošlog tjedna MOL je službeno preuzeo kontrolu nad Inom, pa je nakon deset godina čelnu poziciju napustio Tomislav Dragičević, a za njegova nasljednika imenovan je mađarski menadžer i nekadašnji financijski direktor Ine László Geszti. Nakon preuzimanja nove dužnosti Geszti je izjavio kako će Ina i MOL “zajednički raditi na unapređenju poslovanja kako bi se prilagodili sve težim uvjetima na tržištu”, a to je protumačeno kao potvrda slutnji da će mađarska kompanija započeti oštro i temeljito restrukturiranje Ine.

Posljednjih 15 mjeseci Ina je imala više od 1,6 milijardi kuna gubitaka, pa je vrlo izvjesno kako će u što kraćem vremenu pokušati prodati i svoje dvije tvrtke koje se bave proizvodnjom maziva i lubrikanata, Maziva Zagreb i Ina Maziva Rijeka - koje zapošljavaju 370 radnika - te provesti analizu ekonomske rentabilnosti svojih benzinskih postaja. Sve one postaje koje se pokažu nerentabilnima mogle bi biti zatvorene. Prepuštanje naftnih polja u Siriji MOL-u upućuje na to da će Ina u budućnosti manje ulagati u otkrivanje novih rezervi i proizvodnju nafte, te biti više koncentrirana na trgovanje naftnim derivatima. Stoga bi u pitanje mogla doći i budućnost Ininih rafinerija, osobito one u Sisku, ali i potrebe za uslugama pojedinih svojih divizija i tvrtki kćeri, kao što su Naftaplin, Crosco i STSI.

Te tri tvrtke, koje zapošljavaju 7 tisuća ljudi, dosad su značajan dio poslovanja temeljile na potrebama matične kompanije. Poznavatelji prilika u naftnoj industriji kažu kako je MOL poznat po iznimno efikasnom modelu poslovanja te odlučnosti u provođenju potrebnih reformi. Na udaru MOL-ovih reformi prvo će se naći nerentabilni dijelovi poslovanja kompanije. Maziva Zagreb i Ina Maziva Rijeka već su dugo neprofitabilni jer na tržištu motornih ulja vlada jaka konkurencija snažnih međunarodnih proizvođača, kojima Ina ne može konkurirati ni kvalitetom niti ulaganjima u marketing. Inina maziva ozbiljan profit ostvarivala su tek za vrijeme Jugoslavije jer su bila korištena za prvo punjenje Zastavinih automobila. Ina je nekoliko puta, kroz razvoj novih proizvoda, pokušala unaprijediti poslovanje svoje divizije za proizvodnju maziva, ali nije uspjela. Zbog toga se odluka o prodaji Maziva smatra logičnim poslovnim potezom, a kao potencijalni kupac spominje se bugarska tvrtka Prista Oil, najveći proizvođač motornih ulja i maziva u jugoistočnoj Europi.RAFINERIJA SISAK Zbog rafinerije u Bosanskom Brodu Ina sve manje posluje u BiH pa joj više ne treba rafinerija u Sisku

Kompanija drži značajne tržišne udjele u svi zemljama u regiji, a spekulira se kako bi kupnjom Maziva mogla nastaviti s poslovnim šire njem prema zapadnoj Europi. No u Ininoj upravi nije dobro prihvaćena odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja da kompanija mora prodati Crobenz, lanac od 14 benzinskih postaja diljem Hrvatske, u stopostotnom vlasništvu Ine. Tu odluku Agencija je obrazložila potrebom da se smanji tržišni udjel Ine i MOL-a, koji je vlasnik lanca Tifon. U Ini su se nadali kako će im Agencija dopustiti da dopušteni tržišni udjel postignu zatvaranjem nekih nerentabilnih postaja iz vlastitog lanca. Crobenz je nastao 90-ih zapljenom benzinskih postaja srpskih tvrtki Jugopetrol i Naftagas. Isprva, tvrtka je bila u zajedničkom vlasništvu Ine i poduzetnika Vlade Rožića. Kad je Rožić zapao u financijske teškoće, njegov vlasnički udjel preuzela je Ina. Tvrtka se počela jako razvijati 2004., a od onda je udeseterostručila prihode. Pokrenut je veliki investicijski ciklus, obnovljene su sve postaje koje tvrtka posjeduje. Ipak, poprilično je nejasno kolika je stvarna vrijednost Crobenza.

Tvrtka posjeduje 14 modernih postaja po cijeloj Hrvatskoj, od čega četiri u Zagrebu koji je najunosnije tržište. No postoje spekulacije kako većina Crobenzovih postaja ne posluje dobro, te kako tvrtka 70 posto prihoda ostvaruje putem veleprodaje koja se temelji na povlaštenim cijenama koje dobiva od Ine. Ako su te informacije točne, procjene vodstva Ine kako bi za Crobenz mogli dobiti i 50-ak milijuna eura čine se nerealnima, a prema procjenama nekoliko stručnjaka s kojima je Nacional razgovarao realna cijena Crobenza je od 1 do 1,5 milijuna eura po postaji. Otežavajuća okolnost za Inu je i to što ima rok od devet mjeseci za prodaju Crobenza, pa treba očekivati da će zainteresirani za kupnju tvrtke, poput ruskog Lukoila, u pregovorima odugovlačiti kako bi natjerali Inu da još malo smanji cijenu. Ina je tako uložila znatna sredstva u modernizaciju postaja koje će sada preuzeti konkurencija.

NAFTNA POLJA Ina će naftna polja u Jiharu u Siriji prepustiti MOL-uDio krivice za takav ishod snosi i sama Ina jer godinama nije provela potrebnu reviziju svojih maloprodajnih objekata. Tako Ina ima oko 440 postaja, a prema nekim informacijama čak je četvrtina njih nerentabilna - da ih je prije zatvorila, poslovala bi uspješnije i ne bi morala prodati Crobenz. Takve procjene temelje se na studiji koju je za Inu izradila Deutsche Bank još krajem 90-ih, a prema kojoj je u sastavu kompanije bilo nešto više od 120 nerentabilnih postaja. U međuvremenu je u Hrvatskoj izgrađeno mnogo novih cestovnih pravaca, tako da je još postaja zbog pada prometa postalo nerentabilno. Budući da je antimonopolska agencija Ini nametnula i dvogodišnji moratorij za izgradnju novih maloprodajnih objekata, može se pretpostaviti kako će to razdoblje nova uprava kompanije iskoristiti za modernizaciju i poboljšanje efikasnosti postojeće mreže. Značajan dio nerentabilnih postaja bit će izdvojen iz Ine i dan u koncesiju zaposlenicima ili zatvoren. MOL će se ozbiljno posvetiti i restrukturiranju Ininih rafinerijskih kapaciteta. Ipak, budućnost Ininih rafinerija u Rijeci i Sisku zasad je neizvjesna. MOL posjeduje rafinerije u Százhalombatti i Bratislavi koje se smatraju tehnološki najmodernijima i najprofitabilnijima u Europi, što dokazuje da kompanija ima dovoljno znanja i iskustva da bi konačno dovršila modernizaciju Ininih rafinerija.

No MOL je poznat i po odlučnosti kojom likvidira pogone koji izgube ekonomsku opravdanost. U opasnosti trenutačno se nalazi rafinerija u Sisku, koja je u prošlosti služila za opskrbu BiH. Značajan dio tog posla Ina je izgubila zbog rafinerije u Bosanskom Brodu. Tu rafineriju kupila je ruska tvrtka NeftGazInKor, te unatoč milijunskim gubicima konstantno radi na povećanju proizvodnje. Iako je poslovanje te rafinerije nerentabilno, ruski vlasnici svjesno ulaze u gubitke i jeftinim cijenama oduzimaju kupce od Ine. Ako se obistine najave vodstva te rafinerije kako će ove godine povećati kapacitete na 4 milijuna tona sirove nafte godišnje, u BiH će biti još manje potražnje za naftom iz Siska. Ini je prije nekoliko mjeseci vlada Federacije BiH zaprijetila kako će raskinuti ugovor o privatizaciji Energopetrola, najvećeg tamošnjeg maloprodajnog lanca naftnih derivata.

Većinski vlasnički udjel u tom poduzeću 2006. kupio je konzorcij Ina - MOL za stotinjak milijuna eura. Konzorcij se obvezao tijekom tri godine u razvoj kompanije uložiti još 75 milijuna eura, a kako to nije učinio, čelnici Federacije zaprijetili su raskidom ugovora. Dođe li do toga, Ina će praktički ostati bez ikakve mogućnosti da svoje proizvode plasira na tamošnje tržište. U tom slučaju, ekonomska isplativost rafinerije u Sisku bit će vrlo upitna. Budućnost rafinerija uvelike ovisi i o budućoj poslovnoj strategiji Ine vezanoj za istraživanje i razvoj novih nalazišta. Dođe li uistinu do prepuštanja naftnih polja u Siriji MOL-u, Ina će ostati bez potvrđenih nalazišta u inozemstvu, s iznimkom skromne proizvodnje u Egiptu. Domaća proizvodnja, pak, manja je iz godine u godinu, a procjenjuje se kako nalazišta u Siriji sadrže 20 posto više nafte nego svi izvori u Hrvatskoj. Zbog toga je odluka da se proizvodnja iz Sirije preda u ruke MOL-a u stručnim krugovima primljena s čuđenjem. Takvim odricanjem, smatra se, Ina bi mogla biti svedena na razinu servisne maloprodajne kompanije bez vlastitih resursa, kako sirovinskih, tako i stručnih. Smatra se kako Ina ima još 8-9 godina domaće proizvodnje nafte i desetak godina proizvodnje plina, a prekid aktivnosti u istraživanju značio bi da bi nakon isteka tog vremena značajan dio stručnjaka zaposlenih u Ini i njezinim tvrtkama kćerima postao nepotreban.SMJENA NA VRHU Inina skupština na kojoj je Laszlo Geszti zamijenio Tomislava Dragičevića

To se u prvom redu odnosi na sam Naftaplin, ali i na Crosco i STSI, tvrtke specijalizirane za tehnološke servise i postrojenja za istraživanje, eksploataciju i preradu nafte. Te tri tvrtke zajedno zapošljavaju oko 7 tisuća ljudi, tako da nije teško pretpostaviti kako bi pad aktivnosti u Ini značajno utjecao i na njihovo poslovanje. MOL je i u prošlosti pokazivao sklonost prodaji svih onih djelatnosti koje ne smatra dijelom svoje osnovne djelatnosti, pa je tako 2002. prodao svoju tvrtku za naftne servise Rotary, a kupac je bio upravo Crosco. Danas je sam Crosco postao vlasništvo MOL-a, a njegov donedavni direktor Bojan Milković imenovan je glavnim izvršnim direktorom Ine. Sam Crosco danas posluje dosta dobro, ostvaruje godišnji prihod od 250 milijuna dolara, a radeći za velike svjetske korporacije 80 posto svojih prihoda ostvaruje u inozemstvu. Zbog toga se vjeruje da bi ta tvrtka mogla rentabilno poslovati i izvan sustava Ine. Nešto je lošija situacija s STSI-jem, a najlošija u Naftaplinu, čiji broj zaposlenika izravno ovisi o količini aktivnosti same kompanije u istraživanju i proizvodnji ugljikovodika. U MOL-u kontinuirano tvrde kako žele da Ina opstane kao samostalna, vertikalno orijentirana naftna kompanija, no da bi takva bila, Ina mora zadržati sve faze djelatnosti, od istraživanja, preko proizvodnje i prerade, do prodaje naftnih derivata. Iz prvih poteza koje je odlučio povući MOL nakon što je preuzeo kontrolu nad Inom, takav razvoj događaja čini se vrlo upitnim.