Reanto BaretićUistinu vam kažem: ne napravi li Zlatko Sudac promotivnu koncertnu turneju kakvu mu je ingeniozno sugerirao moj prijatelj Boris Dežulović, izdat će sve u što vjeruju njegovi (Zlatkovi, ne Borini) idolopoklonici! Nanjušivši zgoditak veći od bjelovarskog na lotu, sad se i ja pokušavam nekako prišipetljati Bori i njegovoj menadžerskoj intuiciji, pa kreativno sudjelovati u povijesnoj turneji “Simultans of Swing”.

NE MORA TO, ZA POČETAK, biti baš svjetska turneja, može se cijeli projekt najprije najesen iskušati u Hrvatskoj, BiH, Austriji i Njemačkoj, a bude li interesa, može i u još nekim zemljama iz iste vremenske zone. Početak u 20.00, a mjesta održavanja koncerta: Uskoplje, Međugorje, Split, Zagreb, Wiener Neustadt, Sindelfingen i München. Da, dobro ste pročitali, na svim mjestima u isto vrijeme, isti dan i isti sat, i sve pod sponzorskim sloganom “Hansaplast proudly presents: Goldy Judge Band Simultanious Tour”! Zlatko Sudac, naime, svoju će (naravno – višestruko dokazanu i provjerenu) moć bilokacije do jeseni uz božju pomoć zacijelo usavršiti do više, multilokacijske razine, a isti će dar svojom milošću i duhovnim uvježbavanjem prenijeti i na basista, obojicu gitarista, Maju Blagdan, bubnjara, Dunju Ujević, udaraljkaša, klavijaturista, Zrinka Tutića i sve prateće vokale te scenske radnike (ukupno njih 12), tako da istovremeni koncert na sedam-osam lokacija neće biti nikakav problem. E moj narode, kad se za to pročuje po svijetu... Trafalgar Square, Times Square, Champs d’Elisées, Brandenburger Platz i Jelačić plac bit će, svi zajedno, premali da prime svu znatiželjnu publiku koja će se, u pauzama između pjesama, pitati je li ovo ovdje baš pravi Goldy Judge ili njegova enerdžajztransportativnosna inkarnacija, te kako je moguće da u Parizu u isto vrijeme Maja Blagdan pjeva istu pjesmu na francuskom, a ovdje na engleskom/njemačkom/hrvatskom jeziku?!? Uuuu, šta će tu bit para za mene, samo ako na vrijeme kod Keruma ili Konzuma nađem te sandale za hodanje po vodi - samo 79,99 na vikend akciji...

DAKAKO, SAMA SPOSOBNOST MULTILOCIRANJA vrlo će brzo dosaditi publici željnoj uvijek novih atrakcija, tim prije jer Goldy Judge zapravo ima samo dvije i pol vlastite pjesme. Stoga mu pod hitno treba sastaviti koncertnu play-listu s obradama standardâ drugih autora. Recimo – “Hey Jews”, “Priest and Scout”, “I Can’t Get No Stigmatation”, “Walk on the Water”, “Sunday, Holly Sunday”, “Little Preachers”, “Another Freak in the Mall”... Za domaće pak tržište dalo bi se upotrijebiti naslove i refrene poput “Oče, volim te”, “Mladiće u ljetnim haljinama volim”, “Razgovor s prebendarom”, “Crkva pored mora”, “Vino i tijare”, “Tako ti je mala moja kad ljubi dominikanac”, “Oprosti mi papa”, “Sve bi seke ljubile zvonare”, “CD se ne prži nego se kupuje”, “Svaki grad uz naše more ima svoga klera”, “Ostala si uvijek uz Krista”, “I proplakat će Gospa”, “Procesija u mom oku”, “Zašto praviš dona od mene”, “Stari kler”, “Gdje je nestao župnik”, “Idem tamo gdje je sve po Tvom”, “Župokalipso”, “Bolje ići pijan pred oltar”... Hm, da, to bi moglo biti dovoljno za prvu koncertnu sezonu. Zlatka bi svakako valjalo ubaciti u sve reality showove istovremeno, on to može (a i koji bi njega odbio?!?) i tako ubiti dvije muhe istim udarcem: em proširiti njegovu Riječ do najšire publike, em pripomoći ostalim sudionicima da se preobrate, skruše, spoznaju duha svetog u sebi i oko sebe, te potom lakše prihvate i ispadanje iz emisije.

JER POBJEDNIK ĆE I U “BIG FATHERU” I U “SAKRISTIJI”, biti naš pulen, omniprezentno slobodnolebdeći Zlatko Sudac. Recite sami – za koga bi publika uopće mogla glasati na nula-šest-nula ako ne za svećenika čiji flasteri kriju božansku tajnu? Dok bude “izoliran” u realityjima, Goldy će, naravno, nadzirati naš rad na pripremi sljedećih projekata: CD-a “Isus će mi reći, a ja tebi”, albuma sa sličicama “Božje carstvo” i titlovanja na hebrejski već dovršenog dokumentarca Jakova Sedlara “Četverosud: istina i laži o Zlatku Sudcu”. A onda, kad iziđe taj CD...

MAJKO MILA, NE DA MI SE VIŠE NI ZAFRKAVATI S NEČIM TOLIKO PRO ZIRNIM, egotriperaškim i banalnim do bola. Prije više od deset godina poslušao sam (na televiziji) dvije Sudčeve propovijedi, tobože posebno nadahnute, i napisao u novinama kako u njegovim riječima nema ama baš ničega osobitog, ničega što svojoj pastvi ne bi kazao i bilo koji razumni župnik, samo bez flastera i Jesus-hairstylinga. Štoviše, znam za neke koji bi identičnu poruku poslali daleko jasnije i prijemčivije. To su poruke koje poštena čeljad, vjernička ili ne, ionako živi i primjenjuje u svojoj svakodnevici. Crkva, sama po sebi, jest vrijedna sprdnje, ali tu sotonsku zadaću u pravilu odrađujemo mi, naručitelji firstminute aranžmana u paklu. Na prvi je pogled nejasno zašto Crkva dopušta da se s njome sprdaju i insajderi s egomanijačkim porivima. Već na drugi, međutim (kad vidite, recimo, da Papa nosi Pradine crvene cipele) stvari postaju malo jasnije. A na treći – kad se sjetite da “civilni” pedofili zasluženo završavaju u zatvorima, a oni iz svećeničkih redova ne – postaje vam sasvim razumljivo zašto je Zlatko Sudac i dalje pripadnik katoličkoga klera, zašto nitko ne kaže bobu bob, a popu - bok. Kad bi se njega nekako sankcioniralo, Goldy bi s pravom mogao reći: “A zašto mene? Ja samo pjevam i govorim Riječ Božju. Tko je od vas bez grijeha, neka se prvi baci kamenom”. Zato – neka nama Sudca, njegovih flastera i CDova što se na supermarketskim policama nude (i nedjeljom!) skoro tik uz Durexove proizvode. Smiješna je on i sućuti vrijedna pojava, bez obzira na sve pare koje je namlatio. Budimo veseli, smijmo mu se. Ne bi to ni Isusu bilo mrsko gledati, kladim se.