Objavljeno u Nacionalu br. 711, 2009-06-30

Autor: Ivanka Rade

Interview

Franjo Komarica - opasan život banjolučkog biskupa

BISKUP BANJE LUKE Franjo Komarica (63), najzaslužniji za opstanak Hrvata u tom dijelu Republike Srpske, govori o svim iskušenjima kroz koja je s narodom prošao za vrijeme rata te o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini

GLAVA U TORBI Franjo Komarica za vrijeme rata i sam je bio otet te su mu pripadnici srpske vojske prijetili smrću, ali je upornošću smirio tenzije između Srba i Hrvata te znatno pridonio suživotu u
Banjoj LuciGLAVA U TORBI Franjo Komarica za vrijeme rata i sam je bio otet te su mu pripadnici srpske vojske prijetili smrću, ali je upornošću smirio tenzije između Srba i Hrvata te znatno pridonio suživotu u Banjoj Luci"Zar ćete zaista doći k nama? Usudit ćete se prijeći Savu! Radujem se vašem dolasku, nekako rijetko nam vaši kolege dolaze ovamo u Republiku Srpsku. Možda misle da je ovdje pakao", poručio je novinarima banjolučki biskup Franjo Komarica uoči posjeta u povodu intervjua za Nacional. Dr. Franjo Komarica jedan je od najuglednijih javnih ličnosti u Bosni i Hercegovini, ali i regiji. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice. Za vrijeme rata u BiH najveći dio njegove biskupije našao se pod kontrolom bosanskih Srba. Uspio je preživjeti, ali i spriječiti izbijanje oružanih sukoba u banjolučkom području i tako spasiti mnoge živote. O tome ne voli pričati, ali u Banjoj Luci kažu da je spasio na tisuće života, najviše žena i djece. Kažu također i da je "da je dobar pop i još bolji političar" koji je mnogo učinio pri smanjivanju međunacionalnih napetosti.


Franjo Komarica odrastao je s osmero braće i sestara u selu Novakovići pokraj Banje Luke s majkom domaćicom i ocem koji je radio kao željezničar. Nakon osnovne škole odlučio je postati svećenikom, a daljnje školovanje je nakon Zagreba i Đakova nastavio u Austriji te je u Innsbrucku 1972. zaređen za svećenika. Doktorirao je teologiju, a papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1985. pomoćnim biskupom banjolučkim, kao najmlađeg biskupa u Jugoslaviji. Za banjolučkog biskupa imenovan je 1989., naslijedivši umirovljenog biskupa Alfreda Pichlera.

Za rad i dobročinstva primio je niz nagrada i priznanja, a prof. dr. Irfan Zulić ga je 2004. nominirao za Nobelovu nagradu za mir. Njegova knjiga "U obrani obespravljenih" objavljena 1997. - koja sadrži dokumente biskupije Banje Luke za vrijeme rata - prevedena je na više europskih jezika, a u pripremi je i njeno treće dopunjeno izdanje. U svojoj biskupiji Komarica organizira početak rada Hrvatskog katoličkog radija i sa svojim suradnicima razvija samostanske brandove - crno i bijelo posavsko vino i trapistički sir, što je vedriji dio njegova posla. Prošli tjedan u mjestu Briševo biskup Franjo Komarica otkrio je spomen-ploče sa 72 imena nedužnih civila koji su poklani u ovo mjestu u srpnju 1992. Za taj zločin do danas nitko nije procesuiran, a nalogodavci i izvršitelji se, kako kaže Komarica, i dalje slobodno šeću.

NACIONAL: Često ističete da nitko od međunarodnih i domaćih političara nije postavio pitanje odgovornosti za Hrvate ubijene u Briševu...
- Branko Basara, koji je predvodio tu vojnu jedinicu, je slobodan. Nemamo ni jednog političkog predstavnika koji će postaviti pitanje ubijenih civila Hrvata na području šire banjolučke regije. Nitko nije procesuiran. Mi imamo 436 imena i prezimena, ali to su samo oni koje smo sahranili, a nemamo podatke o sudbini preko sto nestalih. Da bismo mi mogli opraštati drugima, najprije se istina mora ustanoviti. Mi kao domicilni Hrvati, najstarija populacija na području Bosanske krajine iliti Turske Hrvatske, imamo dojam da smo prekriženi u očima međunarodne zajednice. Ne pristajemo da budemo živi pokopani, želimo i dalje ostati na ovom području. I vlada Republike Hrvatske se treba više pobrinuti za našu sudbinu, dakako u duhu međunarodnog prava - prema Ustavu RH ima dužnost brinuti se i za Hrvate izvan Hrvatske. Puno crkava nam je porušeno, a najveća pomoć nam je potrebna za obnovu kuća i infrastrukture onima koji se žele vratiti.

NACIONAL: Ako se Hrvati nemaju kamo vratiti, zašto ste ih onda pod povodom da su zaboravili svoj rodni kraj nedavno javno optužili da su beskičmenjaci i kukavice?
- U očima inozemnih političara ispada da je jedino naš narod iz Bosne jedva čekao biti istjeran. Ali naš narod je nažalost zaveden od strane političara koji su im poručili da nemaju više što tražiti u Banjoj Luci i da Bosna nije njihova domovina. Imamo pravo na svoj rodni kraj i onaj tko se ne želi vratiti natrag živjeti, nema pravo optuživati politiku da mu je za to kriva. Jako bih volio kada bi mi ovdašnji moj hrvatski narod pokazao da ima kičmu. No nema nužnih preduvjeta da mogu ostati ovdje. Nemaju kuće, štale, vode, puta i struje. Nitko se za njih ne brine. Ispada da nemaju svojih političkih predstavnika. To bi trebali biti gradonačelnici ili načelnici općina, a oni se brinu samo za svoju partiju. Po bijelom svijetu smo tražili pomoć od raznih država, ali radosni smo da smo uspjeli obnoviti više od 2500 kuća i stanova te gospodarskih zgrada i dopremiti stoku i strojeve.GRADONAČELNIK GRAZA Siegfried Nagl i biskup
Komarica s Naglovom suprugom i delegacijomGRADONAČELNIK GRAZA Siegfried Nagl i biskup Komarica s Naglovom suprugom i delegacijom

NACIONAL: Kako ste to uspjeli?
- Osobno sam hodao po Europi i molio za krave i ovce. Tražio sam i molio ljude riječima: "Dajte mi pola krave, pa ako mi vi date pola krave, a onaj vaš susjed drugu polovicu, imat ćemo jednu cijelu kravu za pomoć jednoj povratničkoj obitelji". Tako sam u Nizozemskoj prikupio 98 krava za povratnike, a kasnije smo naprosili još 200 krava i još više ovaca. To smo dali sirotinji na selu. Ljudima u gradu su trebali zajmovi da mogu startati s pekarom ili frizerskim salonom, plastenicima i manjim obrtima - i njima je direktor našeg biskupijskog Caritasa pomogao. No međunarodna zajednica nam neće više pomagati. Posebno mi je bilo bolno kad sam u programu CARDS pročitao da je za povratak Bošnjaka u općine Republike Srpske i za povratak bosanskih Srba u Federaciju BiH određena veća količina novca, a za povratak bosanskih Hrvata u Republiku Srpsku ništa jer „to ne postoji"! Tko je to tako mogao tvrditi? To je strašna laž i nepravda iz službenog dokumenta Europske unije.

NACIONAL: Ne samo da se u vašu biskupiju katolici ne vraćaju, njihov broj je svakim danom sve manji. Da li još uvijek odlaze?
- To je starija populacija koja izumire, a mladi se ne vraćaju. Ako se nastavi ovako, Hrvati katolici će u Republici Srpskoj jednostavno izumrijeti. Broj katolika u dijelu moje biskupije koji se nalazi u Republici Srpskoj pao je na 6220, a prije rata ih je bilo 73.000. Zato apeliram na sve domicilne Hrvate - ako si mogu graditi kuće u Švicarskoj ili Skandinaviji bolje da ih tu naprave, u plodnoj Posavini. Najbogatiji dio Bosne je prazan! To je grijeh i pred Bogom i pred poviješću.

NACIONAL: Smatrate li da je za vrijeme rata Franjo Tuđman izdao Posavinu?
- To ne mogu reći, ali znam da mi je pokojni general Talić jednom zgodom rekao da pozdravim gospodina predsjednika Tuđmana i pitam zašto mu je dao Bosanski Brod jer nije kanio ići u Bosanski Brod. Vidio sam preko noći da je Bosanski Brod prazan i ja sam ušao unutra, rekao mi je Talić. To sam predsjedniku i prenio. On je bio uzbuđen i ljut. Rekao mi je: "Biskupe, to je izdaja, ja sam na drugim stranama pregovarao, za Prevlaku i druge strane, a ovdje mi je netko nož u leđa zabio." Nadodao je kako će osnovati komisiju i da se to mora ispitati. Ipak, u razgovoru sa stanovništvom tj. s posavskim Hrvatima čuo sam da mnogi od njih imaju dojam da su izdani od strane samog vojnog vrha.
poligon za nato-ovu vojnu vježbuZASTUPNICA EU PARLAMENTA Doris Pack, predsjednik RS Davor Čordaš i Franjo KomaricaZASTUPNICA EU PARLAMENTA Doris Pack, predsjednik RS Davor Čordaš i Franjo Komarica

NACIONAL: Što misite o politici koju u Bosni vode Dodik, Tihić i Čović, ima li opasnosti od nekih novih sukoba?
- Ovaj rat je ionako skuhan u nekoj tuđoj kuhinji. To su meni tvrdili od New Yorka do Washingtona, Pariza, Londona i Bonna. To su mi govorili NATO-ovi ljudi. Ovaj rat je bio vojna vježba NATO-a, a mi smo izabrani kao poligon. Zato je i sada tu velika drama. Međunarodna zajednica sve ove godine vodi glavnu riječ, a ne ovih troje političara, to je samo farsa. Bosna i Hercegovina ovako ustrojena neće uspijevati, jer gradi svoju budućnost na močvari. Naši su povratnici ciljano zaustavljani na povratku u banjolučki kraj. Lokalne vlasti nisu željele o tome uopće diskutirati - osobito poratni gradonačelnik Umićević. Sam je rekao da dok je na vlasti, neće biti povratka Hrvata u Banju Luku. Pitali su me u Bernu kakvog to imamo gradonačelnika. Rekao sam im onakvog kakvog ste nam ga vi Europljani dali. Ovdje je u mojoj sobi sjedio šef kancelarije OESCE-a koji mi je tada rekao da zna da je naš novi gradonačelnik ratni zločinac. Ali, rekao mi je, ja sam njemu ipak dao certifikat da bude gradonačelnik. Ostao sam paf. Pitao sam ga kako to misli. Rekao mi je: "Biskupe, bolje itko nego nitko."

NACIONAL: Za vrijeme rata najveći dio vaše biskupije našao se pod kontrolom bosanskih Srba, kako ste uspjeli preživjeti?
- Rekao bih da je Bog tako htio. Nije to moja zasluga. Smatrao sam svojom dužnošću da svaki život vrednujem kao svoj vlastiti i tako sam se i ponašao. Na početku rata 1992. bio sam otet u brdima kada sam išao na krizmu. Zaustavila nas je desetorica naoružanih ljudi, odmah su nas istjerali iz auta. Uzeli su nam automobil makar sam imao sve dozvole i propusnice te su oni znali tko sam, kanili su me ubiti, što su odmah i rekli. Imali su puno pušaka, a ja sam išao od vojnika do vojnika i govorio im da ih sklone. Što je sporno, daj mi ruku da te pozdravim kao čovjeka, govorio sam im. Prvo su bili zbunjen takvom mojom reakcijom. Smatrao sam da nemam što izgubiti i tada u tom momentu u glavu mi je došlo: "Ako danas tvoj život spasi samo jedan život koji je trebao nevin stradati, onda budi spreman umrijeti." Pitao sam vojnike da li trebam gledati njima u oči dok će pucati ili da im okrenem leđa. Mislili su da im se rugam no rekao sam im da ja ne znam kako to ide, da me do sada nitko nije strijeljao. Rekao sam im da vode računa jer možda će biti i neki metak za njih, jer tko čini zlo može se nadati zlu. Kazao sam im da imam pravo na život, a ako je nešto nejasno da pitaju svoju komadu jer iz vojne i iz civilne komande imam sve potvrde. Bilo je udaranja kundacima i svega. Pustili su nas, ali mi nismo htjeli otići dok nam ne vrate automobil da odemo na krizmu gdje nas očekuju. Kako to nisu htjeli, tražio sam da me kao zarobljenika odvedu u svoju komandu u Banju Luku.

NACIONAL: Za vrijeme rata, kada vam je bila potrebna pomoć, kakav ste odnos imali s vladom Republike Hrvatske?
- Nastojao sam jednom mjesečno doći u Zagreb. Sjećam se kad sam prvi put došao, to je bilo sedam mjeseci nakon početka rata. Krenuo sam kod predsjednika Tuđmana tražiti pšenicu i naftu. Kako sam prvo svratio na Kaptol, gdje je bilo zasjedanje Biskupske konferencije, oni su mi se nasmijali zbog toga. Kakva pšenica, kakva nafta, pitali su me. Rekao sam im: "Pa jesen je, moramo posijati nadu". Kod nas tada nije bilo ratnih sukoba. U Banjoj Luci je pšenica nabavljena za Srbe, ali za Hrvate nije. Na putu do predsjednika susreo sam Austrijanca, predstavnika Caritasa u Klagenfurtu Petera Quendlera i rekao mu kamo idem. Odmah mi je ponudio 150 tona pšenice, ali nisam je prihvatio. Zahvalio sam mu na dobroti i uputio se tražiti pšenicu od Tuđmana, a ako mi to ne uspije, rekao sam mu, vratit ću se vama. On mi je rekao da će mi dati još toliko koliko mi predsjednik dadne.
Kada sam stigao predsjedniku, on me pitao kako je u Bosni. Rekao sam mu: "Tako nam je kako ste vi odlučili da nam bude". Rekao mi je da ništa za nas ne može učiniti. Pitao sam ga: "Kako to?" Rekao sam mu da nismo mrtvi. "Dajte mi pšenice i dajte mi naftu za traktore da možemo posijati", zavapio sam te mu napomenuo da su mi stranci već ponudili pšenicu i naftu, ali da to nisam želio primiti. "Ne želim da uđete u povijest kao izdajica hrvatskog naroda", rekao sam predsjedniku Tuđmanu, "dajem vam šansu da pokažete svoje pravo lice". Na kraju smo dobili pomoć i iz Zagreba i iz inozemstva, a to je splasnulo mnoge tenzije. I kasnije je bilo pomoći ...SVEĆENIK I POLITIČAR Biskup Komarica ispred
nove banjolučke katedrale, sagrađene nakon što je stara 1969. stradala u poresu. Za njega u Banjoj Luci kažu da
je 'dobar pop, ali još bolji političar'SVEĆENIK I POLITIČAR Biskup Komarica ispred nove banjolučke katedrale, sagrađene nakon što je stara 1969. stradala u poresu. Za njega u Banjoj Luci kažu da je 'dobar pop, ali još bolji političar'

NACIONAL: Vi ste za vrijeme rata trebali biti likvidirani, znate li zašto vas na kraju nisu ubili?
- Nakon Daytona ovamo mi je došao engleski veleposlanik u BiH i rekao: "Nikako nam ne ide u glavu kako vi niste likvidirani, nije bilo predviđeno da ostanete na životu." Rekao sam mu: "Ekscelencijo, pa kako bih vas danas dočekao da sam likvidiran?" Onda me zaboljelo nešto što je rekao: "Znate li da ste pobrkali mnoge planove svojim ostankom ovdje u Banjoj Luci?" A ja sam rekao: "Nadam se da Foreign Office zbog toga nije baš previše žalostan." Bila je to moja spontana reakcija, a njemu je bilo neugodno. Znao sam da je moja likvidacija bila u planu. On je mene iza toga pitao: "Izdajte mi svoju strategiju, koja je bila vaša strategija da ste mogli ostati ovdje?" Rekao sam mu da mi je jako žao što tako loše misli o našim susjedima Srbima. Zašto bi oni mene likvidirali kada dobro znaju da ja njih ne mrzim jer se moram držati Evanđelja. Rekli su mi da su očekivali da ću se drugačije ponašati. General Talić jednom mi je prilikom rekao: "Svojim ponašanjem spasili ste svoj narod, ali i sto toliko Srba, što vam nikada nećemo zaboraviti."
NACIONAL: Vas i danas prisluškuju...
- To znam, pa i ovo što nas dvoje razgovaramo i to prisluškuju. To mi nimalo ne smeta. Prisluškuju me oni koji su za to zaduženi, i stranci i domaći. Oni dobro znaju moje stavove koje govorim otvoreno pa ne vidim potrebu za prisluškivanjem. Ovdje se zločin želi proglasiti normalnim, a ja to želim spriječiti.

NACIONAL: Najzaslužniji ste za posjet Pape Ivana Pavla II. Banjoj Luci, kako ste to uspjeli?
- To je bio Božji dar, a njegovi savjetnici su mi rekli da je to bila Papina osobna odluka. Posjet nije bio planiran i to je bila jedna od njegovih proročkih gesta, kazali su mi. Prvo sam razgovarao s njim, a on je želio pokazati da ne želi otpisati nikoga. Kada sam bio u kućnom pritvoru, pisao sam mu o našim problemima, a 1996., kada sam izišao iz pritvora, posjetio sam ga. Rekao mi je da osniva biskupije po cijelom svijetu, tamo gdje nikada nisu postojale, u Kazahstanu i Sibiru. A ovdje, preko puta Rima, rekao je, ne može dozvoliti da tri biskupije nestanu preko noći. "I nama Poljacima je bilo teško, 20 godina je bilo potrebno da počnemo praštati, a vi ste, biskupe Komarica, već za vrijeme rata to propagirali", objasnio mi je Papa. Zato nas je i posjetio, da nam pomogene i da lakše nastavimo dalje.

NACIONAL: Kako ste vi odlučili postati svećenikom,
- Slušao sam u školi da Bog ne postoji, a doma su me uvjeravali u suprotno. Pri kraju osmog razreda razmišljao sam i sam sebe pitao ima li negdje neka škola u kojoj o tome mogu više naučiti. Saznao sam da takva škola postoji u Zagrebu i tamo sam se vrlo brzo zaljubio u svećenički poziv. Nastavnički kolektiv moje osnovne škole je zbog mene bio kažnjen od Komiteta, a i na đake je vršena veća anticrkvena propaganda.

Proglašenje blaženim Ivana Merza

■ Papa Ivan Pavao II. posjetio je Banju Luku 22. lipnja 2003. i tom prilikom proglasio blaženim Ivana Merza. Merz se rodio u Banjoj Luci 1896., sudjelovao je kao vojnik u I. svjetskom ratu, studirao u Beču i Parizu, a Zagrebu je postigao doktorat iz francuskog jezika i književnosti. Kao istaknuti katolički intelektualac Merz je umro u Zagrebu 1928., a 30 godina kasnije pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. Papa Ivan Pavao II. je 2002. osobno biskupu Franji Komarici, za njegova posjeta Rimu, priopćio svoju želju da posjeti Banju Luku i ondje proglasi Ivana Merza blaženim. To je i učinio, pozvavši mlade bosanske Hrvate da ne budu malodušni: "Budućnost ovoh krajeva ovisi o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovorosti."

Vezane vijesti

Komarica: Postanu li nacionalna manjina, Hrvati će napuštati BiH

Komarica: Postanu li nacionalna manjina, Hrvati će napuštati BiH

Banjalučki biskup Franjo Komarica ponovno je u četvrtak upozorio na nepovoljan položaj u kojemu se nalaze Hrvati u Bosni i Hercegovini, a izrazio je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika