Kad je onomad i službeno zaključeno kako je kornatsku tragediju skrivio eruptivni požar - svima nam je nekako bilo malo lakše. Užas i tuga za nepoznatim izgorjelim mladićima ostali su isti, ali laknulo nam je zato što su istraga i stručne ekspertize s obzora odgurnule sve one, svakim danom sve brojnije, teorije zavjere o tajnim vojnim manevrima, izlivenom kerozinu i tko zna čemu sve ne.

A onda se pojave ove fotografije... I sav užas i bijes ponovo isplivaju na površinu mora ispred Gospe od Tarca, skupa sa svim neodgovorenim pitanjima otprije, plus još nekoliko novih... Sranje je, čini se, zbilja bilo puno veće no što smo mislili, a službenu verziju da ni ne spominjemo. A najgore je od svega to što smo se svi skupa, poput Pavlovljevih pasa, privikli na tezu "ma, to je medijski skandal za tri dana, a onda će osvanuti neki novi" i naprosto živimo od skandala do skandala, od zataškavanja do zataškavanja. Skupocjeni ručni satovi, precijenjeni vojni kamioni, Brodosplit, Verona, pretučeni i ubijeni novinari, seksualno izrabljivanje curica u Osijeku, izvori financiranja izbornih kampanja... Sve to i još gomila drugoga naprosto nakon par dana izgori u eruptivnim požarima novih afera i slučajeva koji će također ostati nerazjašnjeni čim se digne vatra oko nečeg još novijeg, o čemu stado može dan-dva blejati dok puši ispred kafića.

Obitelji poginulih vatrogasaca trenutno su najznačajnija i potencijalno najmoćnija "nevladina udruga": njihova potreba za istinom, pravdom i transparentnošću ne može se usporediti ni sa čijim sponzoriranim ili doniranim angažmanom. Zato sad svi moramo navijati za njih, čak i ako su u krivu. Jer - ponavljam: čak i ako su u krivu! - dovest će nas do istine. Ova zemlja i njezino društvo odveć su iscrpljeni lažima.