Nakon što je za jednu medijsku korporaciju jučer 'otkrio razloge odlaska' koje je prešućivao cijeloj naciji, premijer u ostavci Ivo Sanader prigodno je i takoreći očekivano okončao svoju kancelarsku karijeru. Tako je naime vodio i državu. Jer kako ne povezati Sanaderovo objašnjenje da je prije koji dan podnio otkaz jer je htio šokirati Hrvate i EU, sa svim onim šokantnim metodama koje je koristio kako bi se održao na vlasti.

Punih šest godina, premijer je Sanader egoističnom i autokratskom vladavinom gušio svaku tuđu inicijativu, ministre je držao izolirane od njihovog mozga, a netransparentnu vladavinu je temeljio na podmirivanju raznih interesnih skupina, koje je s godinama navikao da parazitiraju na enormnim izdacima državnog proračuna. Tako su se kupovali glasovi, tako je uspostavljan 'socijalni mir'. Sada je država u ekonomskom kolapsu, a korupcija i kriminal najimpozantniji su od postprivatizacijske ere.

Uz sve to, Sanader je odlučio otići i pritom javnost prilično bezobrazno ne obavijestiti zašto ide - bez ikakvog obrazloženja. Sada se međutim udostojio 'ekskluzivno' progovoriti za jedan jedini medij, nakon što je puna dva dana šutio i ostavljao mjesta za razne špekulacije. I što je kazao? Opet ništa. U toj svojoj 'ekskluzivnoj' ispovijesti opet je Sanader nemušto pokušao objasniti što ga je otjeralo sa premijerske pozicije, iako bi se moglo nabrojati nekoliko sasvim legitimnih povoda zbog kojih je taj pojedinac odavno trebao abdicirati.

Razočaran i tužan što ga javnost optužuje za bijeg i izdaju od problema koje je sam lopatama nabacao na hrpu, bivši nas premijer uvjerava kako je 'ostavka bez objašnjenja sastavni dio političkog bontona starih generacija'.

Zanimljiva je i znakovita ova Sanaderova teza, osobito kad se na takva način pravda u ovako teškim političkim i ekonomskim vremenima za Hrvatsku. Umjesto da je od početka odbacio bilo kakve špekulacije, na ovaj se način bivši hrvatski premijer kredibilitetom i političkim poštenjem spustio ispod razine jednog prosječnog diktatora ili čak monarha.

Naime, u oba sustava pripadajući podanici mjesecima unaprijed upoznati su s imenom nasljednika svoga voljenog vođe. Međutim, kako rekosmo, za Sanadera je to što ništa ne govori 'politički bonton'. No, zato su za njega svi oporbeni političari što su tražili njegovo ražalovano lice jučer po hrvatskom Saboru - potpuni licemjeri. Naime, njemu je interesantno da ljudi koji su mu tijekom vladavine uporno govorili da je nesposoban i upropaštava državu, sada poručuju da ostane. Zanimljivo je međutim da nitko od njega nije tražio da ostane, osim naravno prestrašenih HDZ-ovih barjakara, koji sada moraju održati na životu ovo notorno naslijeđe.

Od njega se naime, samo tražilo objašnjenje zašto odlazi i na taj način sudbinu Hrvatske ostavlja ljudima koji su do sada jedino bili poznati kao profesionalni klimači glavama. Sanader se ne slaže. On veli da je 'promjena vlasti ništa strašno, jer je Hrvatska pokazala da je postala zrela demokratska država koja može bez potresa izdržati svaku promjenu vlasti'. Upitno je međutim da li će Hrvatska uspjeti izdražati ovakvu promjenu vlasti, koja se paradoksalno, bez obzira na odlazak samo jednog čovjeka može tako zvati.

I dalje neodgovoreno ostaje pitanje, zašto Sanader, ako ističe ovakvu državnu zrelost te se još ponosi na nju - nije zatražio prijevremene izbore, nego je na vlast postavio jednu Jadranku Kosor? Ako veli da smo zreli, zašto nije odlučio prionuti ovakvo 'radikalnom zaokretu' i jednostavno preventivno djelovati na buduće pesimistične scenarije po primjerice pitanju pregovora s Europskom unijom? Jer upravo bi takav scenarij mogao biti realan, ukoliko se iz nove HDZ-ove 'pobjedničke ekipe' ispolji onaj prizemni nacionalistički gnjev, kojeg posljednjih godina toliko duboko u sebi čuvaju.

Podsjetimo, sada je vlast u vladajućoj partiji pripala stranačkim patrijarsima: među ostalima, glavnu će riječ voditi Andrija Hebrang, Ivan Šuker i Božidar Kalmeta. Ukoliko su točna nagađanja o unutarstranačkim sukobima i prevladavanju desnice, rečena je bratija imala glavnu riječ. Oni nisu blagonaklono gledali na Sanaderove recentne pokušaje da kompromisima i popuštanjima poboljša hrvatsku situaciju u Bruxellesu, po pitanju spora sa Slovenijom.

Sada će stavovi takvih tipova biti znatno izraženiji u Uniji. Sada će naime oni dolaziti starim europskim ulješurama za pregovarački stol. Ako su otprije za pregovore koristili sintagmu 'utomiti balkansku zvijer', zanimljivo će biti kako će se tek europski političari provesti sa ekipicom kojoj je sasvim bezazleno tutnuta ogromna odgovornost okončavanja euroatlantskih integracija. Ostavka zbog razočaranja europskim kolegama? Packa, veli Sanader, manji šamar njegovim prijateljima iz Bruxellesa. A što kaže za sebe? Veli da niije karijerist, da ne želi vlast pod svaku cijenu.

Zanimljivo je kako je na oproštajnoj novinskoj konferenciji prozborio kako ostavlja otvorenu mogućnost da se vrati u politiku. Izvjesno je, na predsjedničke izbore. U tom svjetlu treba gledati i njegov odgovor u već spomenutom ekskluzivnom razgovoru za jednu korporaciju, koji predstavlja ili nevjerojatni spin i pripremu za kandidaturu ili još jedan namjerni volej u mozak.

Kada je dao ostavku, kaže Sanader, zapravo se žrtvovao kako bi šokirao građane, koji, eto ne razumiju nužnost štednje!? Da citiramo: "Svaku mjeru štednje, svaki pokušaj da se obuzda golema potrošnja, javnost je dočekala na nož i krajnjim nerazumijevanjem. Možda će moje povlačenje iz politike pridonijeti da se građani Hrvatske napokon suoče s realnošću i s nužnošću radikalnih promjena i drastičnog zaokreta u svim sferama života". Drugim riječima: 'Tko vam je kriv što me niste slušali. Sada ćete tek kad me ne bude bilo osjetiti koliko sam vam bio važan'. Možda je baš to razlog nerazumijevanja građana prema nužnosti štednje u teškim trenucima.

Ili će biti da je pravi razlog činjenica kako je HDZ-ova dosadašnja politika gurnula državu u propast: Potrošnja države rasla je naime za gotovo četiri posto, dok je paralelno s tim BDP potonuo oko sedam, a plaće u javnim službama šest posto.

Partija je davala šakom i kapom, prosvjede socijalnih partnera i marginaliziranih društvenih kategorija su gasili golemim novcima, iako novaca nema, a vanjski dug ruši sve dosadašnje rekorde. Doista, pravi šok, kako veli Sanader.