Objavljeno u Nacionalu br. 713, 2009-07-14

Autor: Damir Radić

Film

Fotograf u potrazi za istinom

Idejno-značenjski sloj, za razliku od 'Alice u gradovima', iznesen je s dosta pretenciozno-patetične eksplicitnosti na koju smo od Wendersa navikli u zadnjih dvadesetak godina, no oblikovna suverenost i stilska rafiniranost u znatnoj mjeri neutralizira tu eksplicitnost

Damir RadićDamir RadićU svom krasnom ranom filmu latentne pedofilske intonacije "Alice u gradovima", Wim Wenders u središte je narativa postavio Amerikom zatravljena njemačkog fotografa koji putujući cestama Nizozemske i tadašnje Zapadne Njemačke, po povratku iz Amerike i u društvu za putovanje odgovorne, prosvjetljujuće 9-godišnje djevojčice, spoznaje dijalektiku (mitotvornom) kulturom posredovanog američkog te neposredno doživljenog njemačkog, pronalazeći u toj dijalektici istinsku mogućnost osobnog, ali i kolektivnog zapadnonjemačkog (i europskog) identiteta. Jedna od ključnih scena filma ona je u kojoj se fotograf Philip i djevojčica Alice zateknu na koncertu Chucka Berryja u trenutku kad on izvodi svoju znamenitu pjesmu "Memphis, Tennessee" o pokušaju uspostavljanja telefonske komunikacije s voljenom osobom, koja se na samom kraju otkriva kao šestogodišnja kćerkica pjevajućeg pripovjedača, iznenađujući slušatelje koji su naravno pretpostavljali kako je riječ o njegovoj djevojci.

Wenders je tom scenom rijetkom suptilnošću poručio da ono naizgled jasno i očito može imati skriveni sadržaj što (posve) mijenja podrazumjevanu prirodu odnosa - u ovom slučaju kako onog Philipa i Alice koji u inverziji Berryjeve pjesme uz sugeriranu relaciju otac - kći, ili umjesto nje, može kriti erotsku stvarnost, tako i odnosa američkog i njemačkog (matičnog, domovinskog), kulturom posredovanog i izravnog, mitskog (ili "mitskog") i stvarnog (odnosno "stvarnog"), jer je li doista ono domovinsko automatski i matično, ili matično leži izvan domovine, odnosno nije li prava domovina u duhu a ne prostoru (takozvane matične kulture)? Potonja su se pitanja duboko ticala samog Wendersa koji je američkom kulturom bio inficiran do te mjere da mu je ona a ne njemačka (europska) postala temeljnom, no s godinama njegova svijest o američkom utjecaju postajala je sve kritičkija, da bi kulminirala početkom 90-ih kad je postao najglasniji protivnik američkog kulturnog imperijalizma, što ga doduše nije spriječilo da i češće nego prije filmove snima (i) u Americi. Njezine se poputbine nije ni pokušao riješiti, no njegova Amerika nije bila Amerika Hollywooda, Disneylanda i Frankie Boya, nego otpadnika od mainstreama poput Nicholasa Raya i Samuela Fullera, ili državno proganjanih heretika poput Dashiella Hammetta, Amerika vesterna koji svojim prostrano-pustošnim pejzažima i usamljenicima prirodno korespondira s egzistencijalizmom, te Amerika kreativno iznimnih rock'n'roll heroja poput spomenutog Chucka Berryja, Boba Dylana ili Jimija Hendrixa. Zanimljivo je da prvi Wendersov rad koji je nakon 2000. i razvikanog doxa "Buena Vista Social Club" ušao u redovnu hrvatsku kino distribuciju, makar i posve ograničenu, jest jedini njegov samostalni autorski projekt (s izuzetkom jednog slabo znanog dokumentarca) u zadnjih 15 godina lišen američkog producentskog učešća i makar djelomičnog smještaja radnje na američko tlo. Kao u davnoj "Alice u gradovima", i u tom filmu, naslovljenom "Palermo Shooting", u središtu zbivanja je (njemački) fotograf, no ovaj put riječ je o imućnom modnom fotografu kojem je glamur prirodno radno okružje i koji život provodi u luksuzu, a na istinsko preispitivanje vlastite egzistencije i identiteta neće ga navesti putovanje s lijepom i pametnom djevojčicom, nego iznenadno suočenje sa smrću. Prisjetit će se svojih artističkih početaka i kredibiliteta, a fasciniranost manipulativnim mogućnostima digitalne fotografije zamijenit će traganjem za istinom (tradicionalno shvaćene) stvarnosti. Ili drugačije rečeno - skrupulozni analogni realizam odnosno realistički modernizam protiv samodostatno razigranog digitalnog postmodernizma odnosno virtualne stvarnosti. Potraga za istinom fotografa će odvesti na Siciliju, u Palermo, gdje upoznaje restauratoricu predrenesansnih slika, još jednog izraza "analogne" autentičnosti, ali i gdje ga netko tajanstven (po)gađa strijelama koje bole, ali ne ostavljaju izravne rane na tijelu.

Ovaj će se fantastičan moment intenzivirati kad se otkrije da je odašiljatelj strelica sama antropomorfizirana smrt koju je fotograf bio nesvjesno snimio, što nikako nije smio, pa mu ona na njegov "shooting" (snimanje) odgovara svojim (odapinjanje strijela). A da sve bude zanimljivije, Smrt je zagovornica analogne naspram digitalne fotografije, pa tako fotografu istinitost "analognog (starog) svijeta" potvrđuju i eros (restauratorica s kojom se erotski zbližio) i thanatos. Sav taj idejno-značenjski sloj, za razliku od "Alice u gradovima", iznesen je nesuptilno i demonstrativno, s podosta pretenciozno-patetične eksplicitnosti na koju smo od Wendersa navikli u zadnjih dvadesetak godina, međutim još čvršća konstanta njegova opusa u tom razdoblju oblikovna je suverenost kojom u znatnoj mjeri neutralizira dotičnu eksplicitnost. Prvi dio filma, smješten u Njemačku u hi-tech ambijente, doista je impresivan u svojoj stilskoj sofisticiranosti kojom gradi atmosferu profinjene alijenacije, a koliko god sicilijanski milje u drugom dijelu bio dat "razglednički", stilska rafiniranost i tu polučuje pozitivne učinke. Kad se tome doda njemački rocker Campino u glavnoj ulozi koji glumačka ograničenja nadoknađuje fotogeničnošću i karizmom, te inventivna uporaba "slapa pjesama" u rasponu od Nicka Cavea preko Velvet Undergrounda do Bonnieja Princea Billyija, jasno je da je "Palermo Shooting" uz sve slabosti bolji film no što bi se iz poraznih kritika moglo naslutiti.

Vezane vijesti

Wim Wenders - prelazak u 3D njemačkog avangardnog redatelja

Wim Wenders - prelazak u 3D njemačkog avangardnog redatelja

Prošlog tjedna, na dodjeli godišnjih nagrada Lola, najznačajnije njemačke filmske nagrade, najboljim dokumentarnim filmom proglašen je “Pina”… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika