URAVNOTEŽENE JAVNE FINANCIJE Ministar financija Ivan Šuker obavezao se provesti ozbiljno smanjenje državne potrošnje kroz dva rebalansa koji će biti vrijedni minimalno 11 milijardi kunaNovi, veliki rebalans proračuna koji će Vlada u saborsku proceduru uputiti već tijekom prvog tjedna u kolovozu temeljit će se na strogim uputama guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog. To je posljedica prošlotjednog sastanka guvernera s premijerkom Jadrankom Kosor i ministrom financija Ivanom Šukerom, na kojem je dogovorena strategija kojom će Vlada pokušati izbjeći potpuni kolaps javnih financija do kraja godine.

Kako doznaje Nacional iz izvora bliskih vrhu Vlade, kako bi osigurali potporu guvernera Rohatinskog, premijerka i ministar Šuker obvezali su se provesti temeljito smanjenje državne potrošnje kroz dva rebalansa koja će biti vrijedna minimalno 11 milijardi kuna. Tako je Vlada prihvatila model uravnoteženih javnih financija koji je Rohatinski godinama neuspješno zagovarao za vrijeme vladavine Ive Sanadera, a guverner je faktički preuzeo ulogu glavnog tvorca nove hrvatske ekonomske politike. Zauzvrat, Rohatinski je ministru Šukeru obećao kako će do kraja godine, ako bude zadovoljan potezima Vlade, u proračun uplatiti određenu količinu novca iz deviznih rezervi, što je dosad u više navrata odbijao učiniti. No Šuker je dobio goleme ovlasti u realizaciji programa ekonomskog oporavka kakve nije imao za vrijeme vladavine premijera Sanadera.

Prošlotjedni dogovor temelj je mnogo aktivnije uloge guvernera Rohatinskog u oblikovanju javnih financija nego što je to u prošlosti bio slučaj. Dapače, odnosi Vlade i guvernera u budućnosti bi trebali biti na mnogo višoj razini nego posljednjih godina. Njihov dogovor posljedica je više događaja iz proteklih tjedana, ali prije svega teške situacije u kojoj se Hrvatska trenutačno nalazi.
Naime, nakon što su godinama odbijali guvernerova upozorenja o dugoročnoj neodrživosti hrvatske javne potrošnje, u Vladi su shvatili kako se ove godine neće moći izbjeći nepopularne mjere štednje, poput smanjivanja plaća i mirovina, te kako im je za te mjere potrebna što šira društvena podrška. U tom kontekstu, podrška guvernera Rohatinskog iznimno je važna, jer on trenutačno uživa veliko povjerenje građana. Ipak, da bi osigurala njegovu potporu, premijerka Jadranka Kosor morala je pristati na vrlo precizne i rigidne uvjete koje je guverner postavio pred Vladu. Također, bitan uvjet za ostvarenje tog dogovora bio je i odlazak Ive Sanadera s premijerske pozicije. Odnosi Sanadera i Rohatinskog već su dugo vremena bili na vrlo niskoj razini. Guverner, koji već godinama upozorava na previsoku javnu potrošnju i dugoročnu neodrživost takve politike, bio je iznimno razočaran činjenicom da je često zbog takvih upozorenja bio izvrgnut javnim kritikama članova Sanaderova kabineta. S druge strane, Sanader nije bio spreman provoditi reforme koje mu je savjetovao Rohatinski, u prvom redu zato što nije bio spreman donositi nepopularne, ali nužne odluke. Takve poteze često mu je savjetovao i sam Šuker, ali je Sanader sve prijedloge odbijao. Zbog toga je često dolazilo do nesuglasica između bivšeg premijera i ministra financija, ali i Šukera i Rohatinskog, prije svega zato što je Šuker u javnosti morao provoditi i braniti Sanaderovu politiku, iako se s njom često nije slagao. Glavni razlog sukoba između Šukera i Rohatinskog u posljednjih godinu dana bio je upravo novac iz deviznih rezervi. Naime, ministar financija je više puta od Rohatinskog tražio da mu prepusti dio sredstava iz deviznih rezervi kako bi podmirio dio obveza države i tako poboljšao likvidnost domaćeg tržišta. Rohatinski je te zahtjeve odbijao, a neslaganje oko rezervi dosegnulo je vrhunac još krajem ožujka, kad je Rohatinski odlučio zadržati veći dio prošlogodišnjeg profita od kamata na devizne rezerve.ŽELJKO ROHATINSKI, guverner Hrvatske narodne banke

Tijekom 2008. HNB je od deviznih rezervi zaradio oko 3,4 milijarde kuna, a Rohatinski je u državni proračun uputio tek 1,34 milijarde kuna. Šuker je razmatrao mogućnost da i ostatak novca bude prebačen u državni proračun, ali je od toga odustao jer nije želio otvarati sukob s Rohatinskim. S druge strane, poznavatelji prilika u HNB-u guvernerovu uvjetovanu potporu Vladi tumače njegovom željom da se, ako je to moguće, izbjegne intervencija Međunarodnog monetarnog fonda. Tijekom svog posljednjeg javnog istupa Rohatinski se izjasnio protiv traženja pomoći od MMF-a, ustvrdivši kako za time nema potrebe s obzirom na to da bi Fond od Hrvatske tražio da provede reforme koje Hrvatska ionako sama može provesti. Ipak, Nacionalovi sugovornici smatraju kako je to objašnjenje dosta neuvjerljivo i kako se Rohatinski boji da bi MMF od Hrvatske tražio da provede devalvaciju domaće valute, što bi, po guverneru, izazvalo slom domaćeg financijskog sustava. Na čemu se temelji ta prognoza nije poznato, ali strah od devalvacije kune uvelike objašnjava zašto je guverner pokazao spremnost da Vladi pomogne novcem iz deviznih rezervi, čemu se već mjesecima opire. Poznato je kako je stabilnost tečaja kune u odnosu na euro temeljni postulat monetarne politike koju vodi HNB. Dapače, Rohatinski smatra kako bi i minimalna deprecijacija kune izazvala goleme probleme za stabilnost domaćeg monetarnog sustava. To i ne začuđuje ako se zna da bi blagi pad tečaja kune, na razinu od 8 kuna za 1 euro, rezultirao time da bi hrvatski građani u prosjeku na godišnjoj razini zarađivali jednu plaću manje, a otplaćivati jednu ratu kredita više. Cijena svih uvoznih proizvoda, ali i domaćih u koje se ugrađuju komponente iz uvoza, osjetno bi porasla. Također, država bi samo za otplatu glavnice vanjskog duga morala izdvojiti dodatnih 765 milijuna kuna.

Rohatinski je premijerki Kosor priopćio kako Vlada takav razvoj događaja može izbjeći jedino putem oštrih i radikalnih rezova u javnoj potrošnji. Ti rezovi bit će sadržani u novom rebalansu, a on bi trebao biti izrađen već tijekom prvog tjedna u kolovozu. Na temelju njega već je danas gotovo izvjesno kako će na jesen zaposlenici javnih službi zarađivati 10 posto manje nego danas, umirovljenici će primati 10 posto manje mirovine, a kako će zbog povećanja PDV-a osnovni troškovi života porasti, nije teško pretpostaviti da će životni standard hrvatskih građana znatno pasti. Pridoda li se tome činjenica da Vlada planira i značajna povećanja trošarina, može se očekivati da će Hrvati od jeseni plaćati više cijene goriva, cigareta i alkohola, te telekomunikacijskih usluga. Takve mjere sigurno će izazvati negativne reakcije građana, tako da Hrvatsku, u političkom smislu, čeka vrlo vruća jesen.

OPASNA GODINA ZA FINANCIJE Najkritičnije razdoblje za državne financije bit će prvi kvartal 2010., kad na naplatu stiže 500 milijuna eura euroobveznica, a ekonomska aktivnost je tradicionalno najslabijaVlada nije mogla odmah krenuti u provođenje takvih mjera, nego prvo mora stvoriti zakonsku podlogu za njihovo donošenje. To podrazumijeva promjene 30-ak zakona, a Vladine stručne službe već intenzivno rade na tim izmjenama. Svakako najveći zahvat u proračunske prihode trebao bi biti povećanje poreza na dodanu vrijednost. Takva mjera vjerojatno bi uvećala prihode države, ali bi tu cijenu u konačnici platili građani, tako da su u Vladi zasad još suzdržani prema takvoj mjeri. Ministar Šuker i njegovi suradnici razmatrali su mogućnost povećanja PDV-a za maksimalno jedan postotni bod, ali čelnik Hrvatske seljačke stranke Josip Friščić inzistira da povećanje bude dvostruko veće. Ako se njegove želje ispune i PDV bude uvećan na 24 posto, država bi do kraja godine mogla zaraditi 1,7 milijardi kuna više. Još i više bi Vlada mogla zaraditi uvođenjem trošarine na slanje SMS-ova. Prema procjenama ekonomista Željka Lovrinčevića, inače trenutačno glavnog ekonomskog savjetnika Vlade, hrvatski građani godišnje pošalju oko 4 milijarde SMS-ova, pa nije teško izračunati kako bi trošarina od lipu po poruci omogućila državi znatan profit.

Također, u Vladi se još nisu odrekli ni ideje povišenja već postojećih trošarina, poput onih na alkohol i duhan, jer smatraju kako bi takve mjere mogle biti donesene bez previše političke štete. U tom kontekstu, jasno je da će Vlada iduće razdoblje iskoristiti za pregovore sa socijalnim partnerima u Gospodarskom socijalnom vijeću kako bi ih uvjerila da podrže najavljene mjere. Zasad sindikati oštro odbijaju bilo kakvu mogućnost smanjivanja plaća i mirovina, a poslodavci ne podržavaju povišenje poreza i trošarina. I dok je već sad izvjesno kako će pregovori sa sindikatima biti dugi i teški, svoju potporu najavljenim reformama poslodavci uvjetuju pristankom Vlade da financira neke od njihovih zahtjeva, kao što su subvencije za skraćeni radni tjedan. Usto, poslodavci traže da država po svaku cijenu spriječi daljnji pad hrvatskog kreditnog rejtinga, jer bi takav scenarij definitivno onemogućio domaća poduzeća da dobiju kapital na međunarodnom tržištu. Taj rejting trenutačno je vrlo nizak, što je pokazao i neuspješni pokušaj Hrvatske banke za obnovu i razvoj da proda 300 milijuna eura vrijedne obveznice po kamati manjoj od 8 posto. Osim radikalnih proračunskih rezova, poslodavci Vladi predlažu i da održi sastanak s čelništvom MMF-a i upozna ih sa svojim budućim potezima.

Stav poduzetnika o tome da je borba za očuvanje kreditnog rejtinga u ovom trenutku ključni izazov hrvatske fiskalne politike posebno je razumljiv ako se u obzir uzme i činjenica da bi hrvatska vlada vrlo skoro nakon rebalansa u kolovozu trebala početi pripremati proračun za 2010. Već sada je jasno da će prva tri mjeseca sljedeće godine biti osobito izazovna za državne financije. Tada na naplatu dolaze 500 milijuna eura vrijedne euroobveznice, a uz slabu ekonomsku aktivnost početkom godine i aktualni rejting koji uživa kod stranih kreditora, Vlada će imati ozbiljnih problema s refinanciranjem. Zbog toga je bitno da Vlada do kraja godine uredi javne financije. To je iznimno važno i zbog drugog velikog problema hrvatske ekonomije, a to je nelikvidnost. Ona trenutačno iznosi oko 15 milijardi kuna, a većim je dijelom generiraju velike kompanije u većinskom ili djelomičnom vlasništvu države. Rebalansom proračuna taj problem neće biti riješen, te će Vlada za njega morati pronaći zasebno rješenje. Činjenica je da državne tvrtke svoje dugove teško mogu riješiti bez zaduživanja, a to je trenutačno vrlo teško, barem što se tiče stranog tržišta kapitala. Zbog toga borba protiv domaće nelikvidnosti uvelike ovisi o spremnosti domaćih banaka da kreditiraju gospodarstvo.DOMINIQUE STRAUSS-KAHN, prvi čovjek MMF-

Tako će i ministar Šuker od čelnika velikih hrvatskih banaka tražiti da povećaju kreditnu aktivnost na tržištu, pogotovo u kontekstu kreditiranja javnih poduzeća. Kako doznaje Nacional, Šuker će zauzvrat odustati od povećanja premije osiguranja štednih uloga koju poslovne banke plaćaju Državnoj agenciji za sanaciju banaka. Banke trenutačno DAB-u plaćaju 0,1 posto vrijednosti depozita svaka tri mjeseca. U Ministarstvu financija počeli su razmišljati o povećanju te premije, čak i do razine od 0,5 posto, no do toga najvjerojatnije neće doći. Dapače, očekuje se da će banke pristati na Šukerove zahtjeve o povećanju količine izdanih kredita i tako dijelom utjecati na smanjenje nelikvidnosti. Takav razvoj događaja mogao bi pomoći Vladi da dobije podršku poduzetnika, no trenutačno je neizvjesno hoće li se uspjeti dogovoriti i sa sindikatima. Oni ne pristaju na smanjivanje plaća i mirovina, a ni na povećanje PDV-a, a ako se tome pridodaju mogući negativni efekti raspisanih natječaja za privatizaciju brodogradilišta, realno je najesen i u Hrvatskoj očekivati cijeli niz antivladinih prosvjeda.