Ministar financija Ivan ŠukerGotovo je sasvim sigurno kako će aktualna hrvatska vlada, suočena s najvećim izazovima nakon duže vremena, sljedećim potezima opasno testirati svoj opstanak.

Jučer je tijekom izglasavanja primitivnog zakona o umjetnoj oplodnji bio vidljiv početak koalicijskog raskola, a sutra, odnosno nadolazećih nekoliko mjeseci, administracija premijerke Jadranke Kosor mogla bi već najavljenim nepopularnim rezovima za krpanje proračuna - osim neminovnog rušenja zakona i raskidanja sporazuma - izazvati masovne prosvjede i gnjev svih socijalnih kategorija. Umirovljenici, seljaci ili pak studenti - svi će oni po tko zna koji puta (i koliko dugo vremena) svoja prava tražiti na ulicama.

Utom je zanimljivije gledati kako, težeći pronalasku novca za krpanje astronomskih 11 milijardi kuna, ministri predvođeni Jadrankom Kosor udaraju po socijalnim pravima, mirovinama i plaćama, a dok s druge strane ilustrativno odbijaju odustati od populističkog i ponajprije skupocjenog projekta kao što je jedan Pelješki most. Da će ovaj nedosanjani 'projekt' i primjer banalno prizemne politike odbjeglog Ive Sanadera saživjeti i sljedeći oštri rebalans, potvrđeno je jučer, istoga dana kada je ministar Ivan Čobanković priopćio pučanstvu rezanje mirovina koje su iznad 2000 kuna.

Kada bi se na kratko 'zaledio' ugovor s Svetom stolicom, država bi u nadolazečoj godini uštedjela 300 milijuna kunaMeđutim, dok se o Pelješkom mostu može gledati prvenstveno kao o simboličkoj gesti kojom bi se uštedjelo oko 390 milijuna kuna, Vlada bi mogla učiniti nekoliko dodatnih rezova koje joj iz niza razloga do sada nisu padali na pamet.

Kako piše Novi list, to se ponajprije odnosi na financije koje se svake godine iz proračuna dodijeljuju crkvenim zajednicama, ponajprije Rimokatoličkoj Crkvi. Naime, temeljem ugovora s Vatikanom koji se može opisati i kao posljednji testament Franje Tuđmana, hrvatska je država svake godine u kaptolsku riznicu primorana ubaciti oko 300 milijuna kuna.

Ako se tome pribroji 100 milijuna kuna, toliko vlada do kraja godine planira uštedjeti na umirovljenicima. Pošto Crkva po svom poslanju navodno daje naglasak na socijalnu osjetljivost, možda bi država, ako im je već ove godine isplatila pola rečenog iznosa, trebala započeti pregovore za isposlovanje ove uštede tijekom sljedeće krizne godine. Ipak, treba napomenuti kako do sada Crkva nije iskazivala volju za odricanjem od ovog blagostanja iz proračuna, pa bi se ušteda na ovom planu mogla ostvariti kada bi država temeljem nekakvog dogovora prebacila isplatu novaca za crkvu na 2011. godinu. Naravno, s pripadajućm kamatama.

Možda bi najveću uštedu država ipak mogla ostvariti preko propitkivanja financijskog okvira koji se godišnje odlijeva na tzv. intelektualne usluge. Posve je nejasno što konkretno za državu znače ove usluge, ako se uzme u obzir činjenica da država ima ponajviše zaposlenika koji se konkretno bave 'intelektualnim radom'. Naime, ovogodišnji plan hrvatske vlade je da se na intelektualne usluge isplati 1,316 milijardi kuna, što je 325 milijuna kuna više od prošlogodišnjeg financijskog salda. Kada bi se odustalo od Pelješkog mosta, smanjili izdaci za intelektualne usluge, te uz to tijekom jedne godine zaledio ugovor s Vatikanom, hrvatska bi vlada mogla uštedjeti oko milijardu kuna, prije nego što uopće krene s rezanjem plaća i mirovina. Kada bi se pak država barem jednu godinu oslonila striktno na intelektualne usluge svojih zaposlenika, to bi uz rečene rezove bila ušteda od 2 milijarde kuna.

Pelješki most, mitski mastodon vladajuće partije, koji je efikasno zamijenio ZERPVeliko opterećenje za državni proračun predstavljaju i ambiciozni projekti 'birokatizacije', koji se svake godine povećavaju i proširuju, unatoč sugestijama iz Bruxellesa da to možda i nije najbolja politika. U posljednjem mandatu Ive Sanadera, izniklo je više od nekoliko ovakvih ureda, a čija svrha i dalje nije posve jasna. Samo četiri državna ureda: e-Hrvatska, upravljanje državnom imovinom, ured za razvojnu strategiju i državnu upravu - porezne će obveznike koštati oko 170 milijuna kuna.

Uz to, posebno zanimljiva stavka su razne agencije, što su osnovane u posljednje vrijeme pod izgovorom hitne prilagodne EU regulativa. Kada bi došlo do privremenog stopiranja nekoliko agencija, država bi mogla uštedjeti pozamašnu sumu, isto kao i u slučaju brojnih programa i strategija koji financije crpe iz raznih ministarstava. Ne treba ni govoriti koliko je samo uzaludno bacanje novca činjenica da se i dalje razna ministarstva koriste proračunom kojeg pravdaju provođenjem ZERP-a. Postavlja se pitanje koliko se propalih populističkih projekata poput ZERP-a do danas hrani prijeko potrebnim proračunskim novcem.