Objavljeno u Nacionalu br. 715, 2009-07-28

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Prošireni smisao antifašizma

koji je smisao života Marka Perkovića, zvanog Thompson? Obrana domovine ili povrat poreza, domoljublje ili srebroljublje, obitelj ili pjevanje u Puli, Škabrnja kao simbol žrtve i Knin kao simbol pobjede ili Čavoglave kao simbol početka unosne karijere, nacionalna čast ili osobni žiro-račun, veličanje boga ili veličanje Pavelića?

Renato BaretićRenato BaretićEto, i to smo dočekali: Bad Blue Boysi tuku se međusobno ispred stadiona (i to još prije utakmice!), a Thompson je s ljetne koncertne liste izbrisao i Knin i Škabrnju, a potom u Biogradu napokon skinuo masku kroz koju su mu već skoro dva desetljeća i slijepci uspijevali vidjeti stvarno lice... Hrvatska je iz lažne pete brzine preko noći žestoko ruknula u stvarni rikverc i budale su, logično, totalno izgubile kompas. Pogledajmo, recimo te BBB-e koji su se tukli ispod maksimirskog "Pimpeka": jedni su navodno bili za Mamića, a drugi su navodno bili protiv Mamića. Ma kako itko pri zdravoj pameti uopće može biti "za" ili "protiv" Mamića?! To je kao da se dvije bande idiota ozbiljno i organizirano potuku zato što su jedni "za" Simonicu i Antu, a drugi "protiv" toga klaunskoga para! Razumni ljudi tu mogu samo kolutati očima, jer biti "za" ili "protiv" Mamića još je besmislenije nego biti "za" ili "protiv" žitne rđe: zaprašivao ti ili ne zaprašivao, Dinamo će odraditi svoje europske pretkvalifikacije za Ligu prvaka, odigrati dvije, tri utakmice u Ligi UEFA-e i potom se, po tradiciji, posvetiti provincijalnom nadjebavanju s Hajdukom, pa ćemo opet povazdan pričati o uvozu sudaca, kao da nam i onaj domaći Zlatko nije dovoljan... Momci su, ukratko - žao mi je što se ponavljam - izgubili kompas, pa se vraćaju jedinome zbog čega su se i udružili: premlaćivanju svakoga s imalo drukčijom dijagnozom. Da se sutra nekim dekretom ukinu i nogomet i rukomet i košarka i vaterpolo ili bilo koji sport oko kojeg su dosad izazivali nerede, ti bi se likovi, nakon očajničke potrage za neprijateljem, batinali i na Zlatnoj pirueti i na "Hanžeku". Drugog smisla u njihovim životićima nema.


A koji je smisao života Marka Perkovića, zvanog Thompson, zadnjeg preživjelog sudionika posljednjega križarskog rata? Obrana domovine ili povrat poreza? Domoljublje ili srebroljublje? Obitelj ili pjevanje u Puli? Škabrnja kao simbol žrtve i Knin kao simbol pobjede, ili Čavoglave kao simbol početka unosne estradne karijere? Nacionalna čast ili osobni žiro-račun? Veličanje boga ili veličanje Pavelića? Pitanja su, dakako, retorička, a najbolji odgovor na njih dao je sam kraljević Marko na koncertu u Biogradu. Shvativši da je opetovanim odbijanjem nastupa u Kninu i traženjem vraški masnog honorara za koncert u Škabrnji iznevjerio sve "tonsonovce" (a to bi moglo imati ozbiljnih financijskih reperkusija!), ražestio se na apsolutno najveće hrvatske izdajnike Mesića i Kajina, tresnuo da mu je dosta šutnje i da će odsad urlati "za dom spremni" kad ga god bude volja te da "Hrvatsku nisu stvorili antifašisti". Preveden na hrvatski, taj dramatični "coming out" znači: dosta mi je više prikrivanja mojeg ustaštva i šutnje o tome da je Hrvatska zapravo fašistička tvorevina! Haaški uznik i mučenik Vojislav Šešelj zacijelo će ga zahvalno nazvati nekoliko sati prije sljedećega "Ustasha Pridea", pardon, koncerta. I poslati poruku podrške svim sljedbenicima njegove i Markove misli... Neki kažu da je Thompsonovo iznenadno priznavanje ustašoseksualnosti zapravo vladin spin, samo kost bačena javnosti, da se pažnja malo skrene s kore od banane po kojoj nacija klizi u slow-motionu. Nitko normalan, naravno, neće povjerovati u tu teoriju, jer sveopća je kriza, ni slučajno samo financijska, u Hrvatskoj tolika da je ni tri Thompsona i pet tragičnih željezničkih nesreća ne bi moglo zasjeniti. Stvar je, kao i u svemu oko nas, samo u lovi: čovjek je naprosto shvatio da mu (zbog opasno poraslih apetita, radi kojih je i narušio svoj "imić" ugroženog pravednika i beskompromisnog borca za "našu stvar") leđa počinju okretati i dojučerašnji istomišljenici - dakle, kupci CD-a i ulaznica - pa se zabrinuo za buduće prihode. To je trebalo hitno popraviti, a kud ćeš boljeg i bržeg načina od dizanja prašine i napaljivanja zblešenih klinaca koji nikad nigdje nisu pošteno učili ni o fašizmu ni o antifašizmu, jer se školski udžbenici i čitanke uopće ne proizvode radi njih i njihova znanja... Thompson i dalje neće pjevati u Kninu, vjerojatno ni u Škabrnji, ali "imić" je spašen: jesan ti reka, Mate, ipak je Tonson pravi ustaša, a ne šta si ti niki dan govorija da je guba prevarancka!

Da ne bi bilo zabune - nisam ja nasjeo na Thompsonov propagandni spin. Ja sam samo antifašist, baš kao što je to bila i golema većina branitelja u ovom zadnjem ratu i većina građana iza bojišnice. Antifašizam je, naime, danas kudikamo širi pojam od prošlostoljetne borbe protiv Mussolinija, Hitlera, Hirohita, Mihailovića i Pavelića. Antifašizam je, kako ga vide moji istomišljenici, permanentna bitka protiv svakog nasilništva, protiv svake segregacije, protiv svake mržnje zbog tuđe različitosti, antifašizam je jedini zajednički nazivnik svih koji su u isto vrijeme bili i protiv Busha i protiv Ahmadinedžada i protiv Putina. I fašizam i antifašizam u naše su doba postali metafore, ali itekako žive i itekako snažne. Da nema fašizma - bi li još i danas bilo potrebe za antifašizmom? Što su nogometni navijači koji zažareno i strasno premlaćuju svakoga drukčijeg od sebe, pa čak i pripadnike vlastitog "urbanog plemena"? Fašisti, samo što to još ne znaju! Što je pjevač koji i danas licemjerno puše u gotovo ugaslu žeravicu besmislene i bespotrebne mržnje, jedino radi osobnog dobitka? Fašist, samo ga je dosad bilo sram priznati! Svi su ti momci pogubili kompase (neću više s tim, prisežem!), ali i dalje tvrde da baš oni znaju smjer kojim bi sve nas trebalo voditi u sretniju i uredniju budućnost. Pa ti danas imaj djecu i ne budi antifašist!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
28/7/09

Tihi, 28.07.09. 08:32

E, lipo si ovo reka mestre.
Samo nismo vise ni u u rikvercu, nego vec u k**cu!

Da nima Baretica tribalo bi ga izmislit.
Ka Trecic. Vengo coj!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika