Objavljeno u Nacionalu br. 715, 2009-07-28

Autor: Zoran Ferić

Kako se malverzacije pretvaraju u ubojstva

Prije samo deset dana uhićeni su Davorin Kobak i Biserka Robić, osumnjičeni da su oštetili Hrvatske željeznice za više od dva milijuna eura. E, pa sad, trebalo bi se, onako naivno, upitati koliko se osovina i sustava za kočenje može učiniti sigurnijima za dva milijuna eura

Zoran FerićZoran FerićStrahovita nesreća nagibnog vlaka u Kaštelima ostavila nas je bez daha, širom otvorenih očiju prikovanih za televizore. Odavno, možda još od rata, nije na našim ekranima bilo toliko krvi i zapomaganja, toliko elementarne ljudske nesreće. Međutim, dok sam gledao vagone okrenute na bok i bolničare kako tegle nosila s ljudima čija su lica zamagljena, nisam se mogao osloboditi neugodne misli koja bi se pojavila sa svakom reprizom na ekranu: da je to slika čitave zemlje koja se na zastrašujući način survala niz neku prugu prema ponoru. Neukusno je stvarnu ljudsku nesreću pretvarati u metafore, govorio sam sebi, ali ta slika da smo se svi skupa survali nikako da me ostavi na miru. Šest je ljudskih života izgubljeno, 55 ljudi je ranjeno, ali nikako da se oslobodim misli kako je to simbolička slika naše zajedničke tragedije i da su nam i mrtvi i ožalošćeni više od sugrađana, više od gostiju, na neki način braća u nesreći, ma koliko to patetično zvučalo.

Ova je tragedija, naime, rezultat moralne pokvarenosti i elementarnog egoizma onih koji su vodili Hrvatske željeznice, kao i onih koji su im omogućili da ih vode. Preuranjeno je donositi takve zaključke, reći će netko, istraga se još vodi, reći će oni trezveniji, koji ne potpadaju pod utjecaj emocija, ali jedno je već sad jasno: ma kakvi da rezultati istrage budu, velik dio građana neće im vjerovati. Jesu li krive kočnice, je li pukla osovina ili je greška na dotrajalim prugama, oko toga će se vjerojatno vrtjeti istražitelji. Međutim, sve to skupa i još ponešto sigurno ide na dušu onima koji su dopustili katastrofalno stanje u Hrvatskim željeznicama. A to su isti oni koji su dopustili katastrofalno stanju u cijeloj zemlji. Prije samo deset dana uhićeni su Davorin Kobak i Biserka Robić, osumnjičeni da su oštetili HŽ za više od 2 milijuna eura. E, pa sad, trebalo bi se, onako naivno, upitati koliko se osovina i sustava za kočenje može učiniti sigurnijima za 2 milijuna eura.


To je najvažnije pitanje kojim bi se trebala baviti svaka istražna komisija za ovu nesreću. I kad jednom pokraj te nizbrdice bude stajala skromna spomen-ploča s imenima onih koji su tu poginuli, diskretna da ne plaši buduće putnike koji će se nadati ostati živi, na toj bi ploči trebalo pisati da su za smrt i teško stradanje tih 60 ljudi među ostalim krivi i lopovi iz vrha HŽ-a, koje je postavila i trpjela jedna kriminalna vlada.

Na ovoj se nesreći odlično vidi kako su pohlepa i nemoral jednih u direktnoj vezi sa životima drugih. Ima slučajeva kad se otuđenjem zajedničkog novca iz zajedničke blagajne ne oštećuje nikoga na tako ozbiljan način, kad su učinci krađe sporiji i bezazleniji. Ljudi više plaćaju za struju ili odvoz smeća, imaju manju plaću, više izdvajaju za sportske dvorane nego što bi trebalo, ali piju svoju jutarnju kavicu i psuju mater svom direktoru, svom bivšem direktoru i onom prije njega, koji su se svi nakrali, mater im lopovsku, prokleli su sve bivše direktore i sadašnjeg ministra, a možda i one buduće, ali su im ipak ostali neki užici. Ima i u tom psovanju čari. Međutim, da bi bilo takve čari, čak i u jeftinijem kafiću i s kavicom bez šlaga, čovjek naprosto mora biti živ. Postoji, nažalost, i lopovluk koji uzima živote direktno. A sve se čini da je jedan od takvih lopovluka bio i taj u Hrvatskim željeznicama, gdje je novac završio na privatnim računima umjesto da je uložen u sigurnost prometa. Netko je poginuo kako bi netko drugi mogao voziti bolji auto ili kod kuće srao u skuplju keramiku. Strašno bi nas gađenje trebalo obuzeti kad vidimo da su ljudima koji nas vode važniji dizajnerski zahodi od života naših najmilijih. Kad se u čitavu sliku o pronevjerama, lopovluku i ubojstvima u Hrvatskim željeznicama uklopi i poznato pismo "barba Luki" i pomnije razmotri sprega vlasti i upravljačke strukture u konkretnom poduzeću, ali i u javnim poduzećima uopće, vrlo jasno vidimo tko je odgovoran za katastrofu u Kaštelima. Vidimo da se malverzacije i nesavjesno poslovanje lako pretvaraju u ubojstvo. Međutim, u zemlji u kojoj odgovornost vladajućih elita za razne oblike katastrofa praktički ne postoji ne možemo očekivati ni suvislu istragu. Još se vuku repovi u istrazi o kornatskoj tragediji i oštećeni još sumnjaju u službene verzije. Hoće li tako biti i s ovom tragedijom? Zar se žrtve ne mogu ispratiti ni suvislom pričom o stradanju? Odgovor je, nažalost, poznat: ne mogu, jer ne postoji elementarno povjerenje građana u vlast. I to opravdano. Ozlijeđene u KBC-u Split posjetila je premijerka Jadranka Kosor, izrazila duboku sućut obiteljima poginulih, a onda zatražila detaljnu istragu i utvrđivanje odgovornosti onih koji su pridonijeli tragediji. A građani ove zemlje, načelno, i bez istrage, nažalost ovako napamet mogu se dosjetiti tko bi to u ovom slučaju trebao snositi barem dio odgovornosti. Kad tragedija postaje farsa, a lopovluk krvavi pir, znači da smo blizu samoga dna. Gubitak ljudskih života najstrašnija je posljedica ove nesreće i ne može se ni s čim uspoređivati. Međutim, nije i jedina. Postoji i nešto što se zove materijalna šteta, gubitak novca i dobara u koje su također uloženi neki životi, ili dijelovi života, da budemo precizni. Recimo, jedna ovakva nesreća usred sezone i ranjeni turisti mogu kao čarobnom krpom prebrisati učinke skupo plaćenih turističkih kampanja u zemljama iz kojih nam tradicionalno dolaze gosti. Kao da su bačeni u smeće milijuni kuna koje su turistički djelatnici ove godine uložili u promidžbu hrvatskog turizma.

Poruka ove nesreće jest da u zemlji vlada kaos, ne samo da pruge nisu sigurne, nego ni ceste ni brodovi, autobusi nemaju rezervnih dijelova, da se kod nas puno troši na šminku i propagandu, ali za sigurnost nema novca. Sve je površno i sve je improvizacija. To više što se na istom mjestu dogodila još jedna nesreća. Dvije u jednoj, reklo bi se. Pa kao što se, recimo, u turističkoj sezoni prodaju knjige za plažu, platiš jednu, a dobiješ dvije, kao što se reklamiraju aranžmani, platiš jedan izlet, a dobiješ dva, ili platiš samo večeru, a dobiješ i ručak, tako je bilo i s ovim drugim vlakom koji je također iskočio iz tračnica na mjestu nesreće. Hrvatska je zemlja s najoriginalnijim turističkim diskontom u Europi: platiš jednu kartu za vlak, a sustignu te dvije nesreće.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika