KAD JE AKSENTIJEVIĆ došao na čelo hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije, ona je bila 44. na svjetskoj rang-listi, ali se ipak plasirala na svjetsko prvenstvoNakon 12 godina pauze hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija igrat će sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu u Japanu a jedan od razloga takvog uspjeha ženske odbojke je i izbornik Miroslav Aksentijević (36). Aksentijević je prije 14 mjeseci postao izbornik u trenucima kada je u ženskoj odbojci vladalo rasulo, kada igračice poput Maje Poljak i Biljane Gligorović nisu željele igrati za reprezentaciju i kada su u vrhu Odbojkaškog saveza vladali sukobi te je savez završio u stečaju zbog duga od blizu 15 milijuna kuna. Međutim, u 14 mjeseci mnogo se toga promijenilo. Prvo je Zdeslav Barač postao predsjednik Odbojkaškog saveza, on je odmah postavio Aksentijevića za izbornika ženske reprezentacije koja se prošlog ljeta uspjela kvalificirati na Europsko prvenstvo koje će se igrati u rujnu u Poljskoj, da bi se zatim, prije 10 dana, reprezentacija kvalificirala i na svjetsko prvenstvo.

Miroslav Aksentijević je iz Valjeva i bio je pomoćni trener ženske reprezentacije Srbije i Crne Gore. Godine 2003. postao je trener odbojkaša Varaždina a za njegov je dolazak zaslužna bila direktorica kluba Jadranka Vučić koja ga je dovela preko obiteljskih veza. Varaždin je postao prvak nakon što je 12 godina prvak bila zagrebačka Mladost, a sljedeće godine Aksentijević je s Varaždinom obranio naslov. U trenutku kada je postao izbornik ženske reprezentacije, ona je bila 44. na svjetskoj rang-listi, ali se ipak plasirala na svjetsko prvenstvo.

NACIONAL: Kada ste prije nešto više od godinu dana postali izbornik ženske odbojkaške reprezentacije, odmah ste izjavili kako ta reprezentacija spada u vrh europske, pa i svjetske odbojke. Otkud toliko samopouzdanje?

NEKE OD ČLANICA hrvatske odbojkaške reprezentacije igrale su u finalima velikih europskih i svjetskih natjecanja- Prilikom odluke da postanem izbornik reprezentacije jedan od mojih najvećih motiva bio je potencijal ove reprezentacije. Ta kvaliteta je egzaktna jer su to igračice koje su u mlađoj dobi sudjelovale u završnicama svih najvećih europskih i svjetskih natjecanja, neke od tih djevojaka bile su kadetske prvakinje Europe 2003. godine a na juniorskom svjetskom prvenstvu iste godine osvojile su peto mjesto. To je mlada generacija koja je potentna dok, s druge strane, reprezentacije koje su u vrhu europske i svjetske odbojke prolaze kroz smjenu generacija. Sve to bio je razlog da s toliko samopouzdanja i optimizma govorim o mogućnostima ove reprezentacije.

NACIONAL: Veći problem hrvatske ženske odbojke bila je kriza u Odbojkaškom savezu pa ste tako vi bili u razdoblju od 10 mjeseci četvrti izbornik ženske reprezentacije, što znači da problem nisu bile igračice već kaotično stanje u savezu.

- Izbornika je određivalo tadašnje vodstvo saveza. Oni su se u to vrijeme odlučili na smjenjivanje izbornika što u nekom trenutku može donijeti malo dobrog, ali i puno više lošeg. U bilo kojem sportu nema uspjeha bez kontinuiteta. Sigurno da je cijela generacija igračica bila opterećena događajima u savezu. Zato je za mene najvažnije bilo fokusirati se na rad. Prošlog ljeta smo uspjeli organizirati kvalitetne pripreme za doigravanje protiv Ukrajine. To je bio pravi početak mog rada s reprezentacijom budući da sam u svibnju prošle godine postao izbornik, samo tri dana prije početka cjelokupnih kvalifikacija.

NACIONAL: I muška i ženska odbojkaška reprezentacija Srbije bolja je od reprezentacija Hrvatske. Nije li vaš dolazak iz Srbije u Hrvatsku bio skok "s konja na magarca"?

- Iz Srbije sam otišao 2003. godine kada samo došao u Varaždin. Bio sam tada pomoćni trener ženske odbojkaške reprezentacije Srbije i Crne Gore, ali nisam smatrao da sam dolaskom u Hrvatsku napravio korak natrag. Muška reprezentacija Srbije ima strašan rejting, oni su bili olimpijski pobjednici, ženska reprezentacija ga tada nije imala, ali ga ima sada. Za mene je dolazak u Hrvatsku bio novi izazov jer sam želio postati prvi trener i napraviti nešto.

NACIONAL: Što to Srbija ima a Hrvatska nema da je njihova odbojka toliko bolja?
- Na nacionalnoj razini Srbija je daleko ispred Hrvatske zato što ima kontinuitet. Muška reprezentacija igrao od 1995. godine na svim velikim natjecanjima a ženska reprezentacija igra na svim natjecanjima od 2003. godine. U Srbiji ujedno postoje odlični uvjeti za rad, dobri hoteli, dobre dvorane, dovoljan broj kvalitetnih trening-utakmica i rezultati nisu izostali.

NACIONAL: Rekli ste da ste dolaskom u Hrvatsku uveli nove metode rada. No, dočekali su vas s podsmijehom, naročito kada su vas vidjeli kako s malim mikrofonom zakvačenim preko uha komunicirate tijekom utakmice sa suradnicima na tribinama.

LUPINOVE LJEPOTICE Hrvatske odbojkaške reprezentativke pozirale su fotografu Stephanu Lupinu za seksi kalendar u suradnji Hrvatskog odbojkaškog saveza i Nacionala- Ne znam kakve su drugi imali impresije o meni, ali odbojkaška se igra značajno promijenila u posljednjih nekoliko godina. Hrvatska je imala svoje zlatno doba velikih rezultata, ali današnja odbojka se igra drugačije no što se tada igrala. Trenerski posao je također zahtijevao promjene u načinu i sustavu treninga. Tko je ostao u tom vremenu sada, nažalost, nema rezultata. Zato sada treba uhvatiti priključak s vremenom a tehnologija je sastavni dio današnjice, pa i u odbojci.

NACIONAL: Koji su to moderni elementi u radu s reprezentativkama koje koristite?

- Sve počinje s kondicijskim pripremama Siniše Popeka, čovjeka koji mi je najbliži suradnik: Zajedno pokušavamo postići najbolju moguću formu svake igračice pojedinačno a iza toga i cijeloga tima. Što se tiče tehnologije modernog treninga, u današnjoj odbojci sve se svodi na analitički pristup svakom treningu odnosno utakmici u smislu da je odbojkaška igra podijeljena u nekoliko faza kao što su blok-obrana, prijem servisa-napad, itd. i svaka od njh ima svoje varijante uzimajući u obzir da odbojkaška pravila podrazumijevaju rotaciju igrača. Tu vrlo važnu ulogu ima skaut koji snima sve utakmice, a ponekad i treninge, i uz pomoć softwarea "Datavolley" sve to analizira. Ta analiza se sastoji od cjelokupne statistike, i videomontaže svakog segmenta igre tijekom utakmice ili treninga.
Na isti način se radi analiza i pripreme protivničke ekipe.

NACIONAL: Kako vam je izgledao život u Hrvatskoj kada ste došli iz Valjeva kako biste vodili odbojkaški klub Varaždin?
- Dok sam bio jako mlad ljetovao sam s obitelji na Hvaru da bi nakon stanke 2001. godine došao u Varaždin. Moje reakcije su pozitivne jer sam ovdje doživio puno lijepih trenutaka, što se može povezati i s rezultatskim uspjehom koji sam ostvario radeći u Hrvatskoj. Kako je ponuda da vodim odbojkaški klub Varaždin došla iznenada, nisam imao vremena savjetovati se već sam se upustio u to bez premišljanja. Jedino što su se ljudi oko mene čudili zašto idem u Varaždin ako svi znaju za zagrebačku Mladost. U bivšoj državi Varaždin nije ni igrao u prvoj ligi.
NACIONAL: Bili ste pomoćni trener ženske reprezentacije SiCG, zatim ste trenirali odbojkaše Varaždina, pa žensku reprezentaciju Hrvatske. Ima li razlike u treniranju odbojkaša i odbojkašica?

- Muška i ženska odbojka su vrlo slični sportovi, razlikuje se u nekim detaljima koje vidimo mi treneri. Normalno da se pojedini segmenti igre razlikuju, ali ja pokušavam unijeti segmente muške odbojke koji se mogu iskoristiti u ženskoj odbojci. Te metode su jako dobro prihvaćene mređu reprezentativkama Hrvatske pa tako blok-obranu igramo na stravično visokoj razini. Ako ostale segmente igre podignemo na tu razinu, bit ćemo jako dobra reprezentacija.

NACIONAL: Kakav je odnos na psihološkoj razini? Nije isto vikati na odbojkaša i na odbojkašicu. Ili možda jest?

- Pa, ja ne vičem. Doista. Stvar je pristupa. Autoritet se stječe na dva načina, jedan je frkom i panikom a drugi je znanjem. Vikanje ponekad može pomoći, ali puno je lakše komunicirati normalnim tonom. Zato pazim na to. U svakom slučaju, žene su sofisticirana bića, senzibilnije su no muškarci. Ako sa ženama ostvariš pravi kontakt, onda to ima veću dubinu no odnos s muškarcima. Zato moram biti značajno pažljiviji. Žene mogu povrijediti sitnice na koje muškarci ne obraćaju pažnju. Mislim da je to jedina i najveća razlika.
NACIONAL: Znači, mi muškarci smo u vezi s jednom ženom a vi u reprezentaciji ste u vezi s njih deset ili više.

- Upravo tako, moram paziti kako ću se svakoj pojedinačno obratiti jer ove druge jako prate kako komuniciram s tom jednom. Moram paziti jer one poslije razgovaraju o tome što sam rekao i kako sam rekao, to je normalno. Zato se treba biti jako pažljiv kada se trenira žene.

NACIONAL: Popularnost ženske odbojke u Hrvatskoj nije na osobito visokoj razini. Koliko vas to smeta?
- Meni odgovara da radim u miru, bez prevelike pompe. To su za mene savršeni uvjeti za rad. Svaki rezultat je posljedica takvog rada i ponašanja. Kako budemo rasli, tako ćemo se morati naučiti nositi s medijskim pritiskom. Taj se odnos već promijenio u odnosu na godinu prije, ljudi me prepoznaju, prepoznaju me carinici na granici. Toga će biti još više. Naravno da vam laska kada netko primijeti rezultate vašeg rada, to laska i igračicama, ali to treba biti motiv više da ustrajemo u svemu.