Objavljeno u Nacionalu br. 715, 2009-07-28

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Kosor ne zna što da radi, kao ni Milanović

Gospođa Kosor manje je spasiteljica države, a više čuvarica statusa ljudi zbog kojih se država našla u ovakvom stanju. Što da radi, uostalom, s obzirom na svoju osobnu auru? Po definiciji je odana službenica HDZ-a, i besmisleno je od nje očekivati da u tom HDZ-u, koji ju je izmislio, odjednom započne provoditi revoluciju. Kad je riječ o gospodinu Milanoviću, bitno pitanje je osjeća li se on sposobnim za premijersku funkciju

Srećko JurdanaSrećko JurdanaPet minuta nakon Sanaderova odlaska u Hrvatskoj su se otvorila sva zla ovoga svijeta, i taj podatak daje preciznu informaciju o ukupnoj kvaliteti njegove vladavine. Čovjek je trošio šakom i kapom, ispario­ kad su se dugovi nagomilali, i plaćanje računa elegantno prepustio benignim objektima svoje političke manipulacije. Na što je toliko trošio? Na svoju "socijalnu državu", odnosno na državno subvencioniranje HDZ-ove glasačke populacije, koja obuhvaća ogroman broj izmišljenih branitelja, Hrvata u Bosni i potpuno nepotrebnih administrativnih činovnika koji su premrežili Hrvatsku, glume u njoj vlast "na lokalnoj razini", i ne rade ništa. Na dekadentni diplomatski aparat kojem je jedini smisao da traži svoj smisao, i državi ispostavlja račun za taj napor.

Na beskrajna državnička putovanja i antešambriranja po europskim koridorima koja nisu donijela nikakav rezultat. Na izgradnju političke infrastrukture tipa pelješkog mosta, koja HDZ-ovim oligarsima služi kao sredstvo za akumuliranje privatnoga bogatstva. Last but not at all least, na podmićivanje sebe i svojih ljudi putem falsificirane javne nabave, koja skuplje i nepovoljnije ponude prijateljskih tvrtki favorizira na račun jeftinijih, kako bi se razlika mogla spremiti u partijsku blagajnu i distribuirati prema rangu i zaslugama.

Cijelu tu zanimljivu shemu platit će danas građani ove zemlje, putem nameta kojem ih podvrgava Sanaderova nasljednica. Harač, rajo, harač il' još gore bit će. Na "rajino" Hljeba, hljeba, gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba, Jadranka Kosor i njezin trust mozgova uzvraćaju porukom kako drugog izlaza nema, i kako nameti ipak navodno ne zahvaćaju devetsto tisuća najsiromašnijih. Operaciju, međutim, ne razrađuju do kraja u svim bitnim elementima, ostavljajući time čvrst dojam da s dodatnim porezima na dohotke naprosto žele pod svaku cijenu spasiti status quo.


Ako se uvode novi i radikalni nameti, njih bi u prvome redu moralo pratiti neumoljivo i trans­­parentno odstranjivanje parazitskoga tkiva koje is­crpljuje hrvatsku državu. To podrazumijeva uvođenje snažnih financijskih i statusnih ograničenja za privilegiranu beskorisnu populaciju - lokalnu i središnju administraciju, diplomaciju, lažne branitelje, inozemne građane koji vise na hrvatskome budžetu itd. Ta populacija je, međutim, izborni temelj HDZ-a, u nju se Jadranka Kosor ne usuđuje taknuti, i čini se da svoje nepopularne poteze povlači u prvome redu zato da nekako spasi blagajnu i do daljnjega omogući funkcioniranje sustava na dosadašnji način.

Kao drugo, gospođa Kosor nije najavila nikakvu specijalnu akciju za nacionaliziranje novca i imovine stečene ilegalnim djelovanjem i korupcijom, iako je takva inicijativa u aktualnoj nacionalnoj situaciji njezina prvorazredna etička i politička obaveza. Cinizam je od građana tražiti vrhunsko odricanje, i ne spominjati pritom kastu koja je te građane bezočno opljačkala. Ponavljamo, razvija se dojam da je gospođa Kosor manje spasiteljica države, a više čuvarica statusa ljudi zbog kojih se država našla u ovakvom stanju. Što da radi, uostalom, s obzirom na svoju osobnu auru? Po definiciji je odana službenica HDZ-a, i besmisleno je od nje očekivati da u tom HDZ-u, koji ju je izmislio, odjednom započne provoditi revoluciju, primjenjivati stroge legalističke kriterije, rušiti tajne saveze i ugrožavati položaje njegovih kooperanata i financijera. Na položaj je nesumnjivo i dovedena zato da se time ne bavi, a ne suprotno.
Kao treće, u kriznome programu Vlade gospođe Kosor ne uočava se ni jedan pozitivan element ekonomskoga oporavka nacije. Sve se svodi na rezanje nekih troškova i uvođenje novih novčanih nameta, bez nuđenja ekonomskih inicijativa, stimuliranja razvoja i otvaranja većih mogućnosti za tvrtke koje još uvijek posluju uspješno. Dodatni porezi pouzdano će smanjiti sadašnju ukupnu poreznu osnovicu za državu, a na čemu će se stvoriti nova - to ostaje enigma. S takvim negativno označenim programom, zasnovanim isključivo na redukcionizmu i krajnjem iscrpljivanju postojećih pustinjskih izvora, Vlada će kratkoročno doći do nekih sredstava, ali u perspektivi ne će proizvesti savršeno nikakav ekonomski pomak. Od postojećih ekonomskih aktivnosti država nastoji uzeti više od maksimuma, i ne pokazuje pritom ni minimum imaginacije da otvori prostor za nove.

Jasno je da bi u takvoj dramatičnoj situaciji oporba morala energično uskočiti na scenu sa svojim vizijama i ponudama, ali ona to čini u vrlo ograničenoj mjeri. Njezini predvodnici filistarski čekaju trenutak kad će im HDZ isporučiti vlast na tanjuru, a veliko je pitanje hoće li i tada znati što da s njom naprave. Šampion opisanog pristupa stvarnosti zove se Zoran Milanović. Šef SDP-a povremeno u medijima nešto trtlja protiv HDZ-a i Vlade, ali njegova osnovna strategija svodi se na čekanje da se taj HDZ i Vlada uruše sami od sebe. Ni njemu, ni njegovim saveznicima, ne pada na pamet da proizvedu pritisak i od Jadranke Kosor zatraže bezuvjetno napuštanje vlasti. Ne; oni se bave svojim predsjedničkim kandidatima, i pokazuju znakove međusobnoga raskola i prije negoli su se uspjeli ujediniti. Kad je riječ o gospodinu Milanoviću, pitanje je zapravo osjeća li se on sposobnim za premijersku funkciju. Ta funkcija za sobom povlači veliki ekonomski teret, a on je - jednako kao i gospođa Kosor, ili Sanader - u ekonomiji amater koji će potpuno ovisiti o sugestijama drugih. Nakon svega što su prošli s HDZ-om, građanima Hrvatske moglo bi se dogoditi da ih u sretnu budućnost povedu dva larpurlartista, Milanović i Josipović, i samo dragi Bog možda zna kako će završiti­ taj eksperiment.

Željeznička tragedija; Zločin i kazna

Do željezničke tragedije blizu Splita došlo je - i prema policijskome nalazu - zbog prskanja pruge neadekvatnim protupožarnim retardantom, koji izaziva proklizavanje vlaka i bitno smanjuje efekt kočenja. Vidjelo se to već po činjenici da se na istome dijelu pruge - na kojem je kratko vrijeme prije nesreće primijenjeno spomenuto sredstvo - nisu mogli zaustaviti ni vlak koji je iskliznuo, ni servisna lokomotiva koja mu je dolazila u pomoć. Taj novi i smrtonosni retardant, koji su navodno propustili pomiješati s vodom, HŽ-u je isporučila mutna tvrtka imenom Intrade, specijalizirana za prodaju mačje hrane. Sve ovdje zaudara na korupciju. Na planu neposredne odgovornosti spominju se Ivan Medak, koji je zajedno sa skupinom drugih priveden, uz njega i Darko Rogulj, dvojica šefova u HŽ-u odgovornih za nabavu retardanta i njegovu primjenu. Medak je suseljanin Luke Bebića, koji je vezu pokušao iskoristiti za skok u hijerarhiji HŽ-a. Istraga je u tijeku. Ako se i oficijelno potvrdi da je nesreću uzrokovala nestručnost povezana s korupcijom, ni ministar Kalmeta ne će moći pobjeći od odgovornosti, bez obzira na to što mu je Jadranka Kosor zadnjih dana odbila prihvatiti ostavku. O glavnom direktoru HŽ-a Zoranu Popovcu da i ne govorimo.
Kalmeta je odgovoran za funkcioniranje cjelokupnoga prometnoga sustava, i ako se u tom sustavu na operativne položaje dovode ljudi koji nisu u stanju kupiti ispravno mazivo za prugu, ili postupiti prema proceduri kakvu zahtijeva uputa za primjenu tog maziva, javnost će objašnjenje s pravom tražiti i od njega. U danima prije nesreće u HŽ-u je otkriven kriminalni lanac, i nakon aktualne tragedije očito je da se cijeli taj truli mehanizam mora temeljito protresti od vrha do dna, od ministra do pružnog radnika. Osim toga, nejasno je na temelju čega se komisija HŽ-a službeno uključila u istragu o nesreći. Strojovođe se s pravom bune protiv toga, i upozoravaju da na komisiju rukovodstvo vrši pritiske da uzrok nesreće pronađe u nepropisnoj (prebrzoj) vožnji, ili možda konstrukciji vlaka, a ne u sredstvu koje je aplicirano na pruzi. HŽ je osumnjičena strana u postupku i njegove komisije mogu istraživati slučaj samo za interne potrebe, a za potrebe suda istragu u normalnim državama vode policija i nepristrana stručna tijela.

Ubojstvo srpske obitelji Olujić u slavonskom selu Cerna jedan je od najtežih zločina koje su pripadnici hrvatske strane počinili u prošlome ratu. Petorica terorista upala su, u razdoblju mira i nevezano s bilo kakvim ratnim zbivanjima, obitelji u kuću i pobila oca, majku i dvoje djece, dok su pisala zadaću. Trojici od njih vrhovni sud upravo je - bez javnoga obrazloženja - smanjio kazne, prvooptuženom za pet godina. Toliko, kao registracija fenomena.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika