TAJNI ČLAN NADZORNOG ODBORA BANKE Ivić Pašalić sudjelovao je na sastancima na kojima se odlučivalo gdje investirati novac svojih štediša, a austrijski bankari njega i Zagorca smatrali su tajnim članovima nadzornog odbora jer su u banku unijeli goleme količine novcaŠpijunsko izvješće o poslovanju Hypo Alpe Adria banke ne prestaje intrigirati bankarske i političke krugove u Hrvatskoj. Taj ekskluzivni dokument koji na 80-ak stranica donosi nepoznate informacije o pozadini ulaska te banke na hrvatsko tržište, o osobama koje su najviše utjecale na poslovanje banke, te o nepoznatoj sprezi austrijskih bankara s hrvatskim političarima, donosi i dosad najopsežnije informacije o tomu kakav je utjecaj na poslovanje banke imao Ivić Pašalić.

U vrijeme kada se u političkom vrhu Hrvatske razmatralo kojim stranim bankama treba dopustiti ulazak na hrvatsko financijsko tržište, Ivić Pašalić bio je savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku. Iako tek savjetnik, Pašalić je tu funkciju iskoristio tako da se raznim manipulacijama, ali i političkom vještinom, uspio prometnuti u realno drugog najmoćnijeg hrvatskog političara nakon Franje Tuđmana. Pašalić je krajem 90-ih počeo gubiti politički utjecaj zbog sudjelovanja u ključnim aferama koje su bile uvod u promjenu vlasti. Zahvaljujući svom utjecaju Pašalić se i obogatio, pa je nakon gubitka utjecaja u HDZ-u jedno vrijeme nastavio političku karijeru kroz marginalni Hrvatski blok. Međutim, vrlo brzo je on postao politički posve nebitan, a kada je vidio da Sanaderov HDZ nema ambicija detaljno propitivati kako se Pašalić obogatio, Pašalić je napustio politiku i počeo ambicioznu poduzetničku karijeru u graditeljstvu zahvaljujući kreditima Hypo Alpe Adria banke. Špijunsko izvješće o poslovanju Hypo Alpe Adria banke može pomoći da se lakše razumije ne samo zašto su čelnici te banke imali sluha financirati Pašalićeve privatne projekte, nego i zašto HDZ nikada nije pokazivao ambicije iskoristiti poluge vlasti kako bi se kvalitetno istražila tajna Pašalićeva bogatstva. Navodi se da je Pašalić imao veliki utjecaj na ključne poslovne poteze banke u Hrvatskoj, te da je s najvećim dijelom njegova utjecaja na tu banku bio upoznat donedavni hrvatski premijer Ivo Sanader.

Izvješće otkriva da je Pašalić sudjelovao na većini sastanaka na kojima su austrijski bankari odlučivali gdje će investirati novac svojih štediša, a navodi se i da su zbog njegova utjecaja austrijski bankari smatrali da je on zajedno s Vladimirom Zagorcem zapravo bio svojevrsni tajni član nadzornog odbora banke. Izvješće donosi i razlog zbog čega su njih dvojica mogli imati takav status u banci - zato što su unijeli goleme količine novca u banku. TALIJANSKI PODUZETNIK Maurizio Zamparini trebao je, po prijedlogu Günthera Striedingera, kupiti Hypo Alpe Adria Bank Consultants, no to je spriječio Ivić Pašalić
Detaljno se opisuje politička situacija u Hrvatskoj koja je prethodila ulasku Hypo Alpe Adria banke na hrvatsko tržište, u kojoj je Ivić Pašalić imao značajnu ulogu. Opisana je ovako: "Nakon stvaranja samostalne Hrvatske i uspostavljanja prijateljskih i poslovnih veza u Austriji, većina banaka u Austriji bila je sklona razmišljanju da prihvati hrvatsku ponudu i preko svoje politike uđe u Hrvatsku.

U tom pravcu su i vođeni razgovori s Franjom Tuđmanom, koji je nakon konzultacija procjenjivao kojim bankama dozvoliti ulazak u Hrvatsku. U ovim procjenama ključne sugestije je imao Ivić Pašalić. Polovinom 90-ih Tuđman je odobrio projekt Ivića Pašalića baziran na Tuđmanovoj ideji o 200 obitelji koje bi vladale hrvatskom imovinom te je Pašalić ušao u detaljnije pregovore s Jörgeom Haiderom i Hypo Alpe Adria bankom uz posredovanje Waltera Wolfa, Ivana Jakovčića i Ive Sanadera. Dogovorena je kao pokriće za Tuđman-Pašalićev projekt suradnje Istarske županije i Koruške, te ulazak Hypo Alpe Adria banke u Istru. Nakon toga je banka masovno počela jeftino kupovati nekretnine i poljoprivredna zemljišta u Istri, ali ulazi u početku i u konflikt s Tvornicom duhana Rovinj, koja ima iste pretenzije, ali je u sukobu s IDS-om i Jakovčićem koji ih nastoje blokirati."
U izvješću stoji da je politički vrh Hrvatske izabrao Hypo Alpe Adria banku jer je preko te banke vrtio više od milijarde dolara isisanog hrvatskog novca, koji je uz pomoć parainvesticijskih fondova ubacivan u Hrvatsku i zemlje u okruženju. "Sve je to rađeno dogovorom između Ivića Pašalića, Günthera Striedingera i Wolfganga Kulterera. Kada se pogleda struktura vlasništva Hypo Alpe Adria banke i njenih parainvesticijskih fondova i sestrinskih tvrtki, vidi se da oko 60-70 posto kontrolira manja grupa ljudi uglavnom ratnih profitera bliska Iviću Pašaliću, a koja se obvezala na pašalićevski zid šutnje i prodavanja magle", stoji u izvješću.

UPRAVA BANKE Günther Striedinger, Wolfgang Kulterer i Thomas Morgl; šefovi banke imali su golemo povjerenje u odluke Ivića Pašalića, a u izvješću se čak navodi kako je 'Pašalić bio glavni Striedingerov savjetnik koji je i osmislio osnivanje sestrinske tvrtke Hypo Alpe Adria Bank Consultants'U njemu se tvrdi da je Ivić Pašalić imao toliki utjecaj na čelnike banke da je on osobno odlučio tko će kupiti bančinu sestrinsku tvrtku Hypo Alpe Adria Bank Consultants. Banka je morala početi zatvarati sve svoje tvrtke koje se nisu bavile bankarskim poslovanjem nakon što je zbog netransparentnog poslovanja došla u ogromne gubitke u Austriji. To je ondje izazvalo velike političke potrese, a na kraju i parlamentarnu istragu, što je bio uvod u naprasnu prodaju banke njemačkoj Bayerische Landesbanci. "Sestrinska tvrtka Hypo Alpe Adria banke sa sjedištem u Zagrebu je Hypo Alpe Adria Bank Consultants i preko nje je išlo pranje novca kroz Striedingerove osmišljene makinacije.
Predsjednik uprave od 2000. do 2006. bio je Wolfgang Kulterer koji je izuzetno blizak sa Ivićem Pašalićem i Ivom Sanaderom. U ožujku 2007. neto dobit Hypo Alpe Adria Bank Consultants bila je 50 milijuna kuna niža i iznosila je 159 milijuna kuna, što je vrlo neobično i traži objašnjenje. Početkom 2007. Hypo Alpe Adria Bank Consultants je po prijedlogu Striedingera trebao kupiti talijanski poduzetnik Maurizio Zamparini, s čime se nije složio Ivić Pašalić, koji je predložio da će to kupiti hrvatski državljani Nino Pavić i još netko iz bankarskih krugova u Zagrebu. S tim prijedlogom su se složili Striedinger i Kulterer", stoji u izvješću. U izvješću se nudi i objašnjenje zašto se Pašalića pitalo o prodaji Hypo Alpe Adria Bank Consultantsa - zato što je Pašalić bio glavni Striedingerov savjetnik koji je i osmislio osnivanje te tvrtke, uz izravnu podršku Jörga Haidera.
O Pašalićevu se utjecaju na poslovanje banke pisalo i u onim dijelovima izvješća u kojima se objašnjavala uloga istarskog poduzetnika Milana Naperotića u poslovanju banke. U izvješću se navodi da se njegova jaka pozicija u banci bazirala na vrlo bliskoj poslovnoj, a posebno privatnoj vezi s Güntherom Striedingerom. U izvješću stoji: "Većina kombinacija s kupovinom zemljišta u Istri dogovorena je na Naperotićevim sastancima u Austriji i drugdje sa Striedingerom, Kultererom i Pašalićem. Na tim je sastancima Naperotić dobio informacije od Striedingera da se neki poslovi odrađuju za Vladimira Zagorca, a od Pašalića da je trebalo pomoći Milanu Lučiću."

ZAGOREC POD SPREGOM Vladimir Zagorec znao je mnogo toga o poslovanju Hypo Alpe Adria bankeAutori izvješća o poslovanju Hypo Alpe Adria banke nisu jedini koji su vrlo aktivno pratili i analizirali sve okolnosti vezane uz aferu u kojoj se prije nekoliko godina našao Vladimir Zagorec. Zagorec je mnogo znao o poslovanju Hypo Alpe Adria banke, ali i o tajnama koje su poznate Iviću Pašaliću. Zato se i Ivić Pašalić vrlo aktivno uključio u aferu u kojoj se našao Vladimir Zagorec. "Pašaliću je jasno da Zagorec mora biti pod njegovom kontrolom, jer čuvajući Zagorca čuva i svoje bogatstvo", stoji u izvješću. Navodi se i da je Pašalić redovito komunicirao sa Zagorcem, te da mu je čak sugerirao da angažira odvjetnika Zvonimira Hodaka, kako bi preko Hodaka mogao kontrolirati Zagorca. U izvješću se u tom dijelu navodi: "Procjena je da kako odluči Pašalić, tako će se u Austriji ponašati Zagorec, a to će mu prenijeti Hodak. Zasad je Pašalić mišljenja da Zagorec kaže o Haideru samo ono što se već zna, ali da ga ne tereti kazneno. Pašalić je mišljenja da su Austrijanci i Nijemci bitni saveznici Hrvatske i da se Zagorec ne smije zaletavati, već treba zadovoljiti obje strane jer je ulog prevelik." Ulog je u svim tim zbivanjima doista velik. Mjerodavne hrvatske institucije optužile su Zagorca da je ukrao dragulje iz svog sefa u Ministarstvu obrane i Zagorec je zato nepravomoćno osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu. Državno odvjetništvo iskoristilo je postupak koji se u Hrvatskoj vodio protiv Zagorca kako bi od Austrije putem međunarodne pravne pomoći zatražilo podatke o tajnim računima koje je Zagorec imao u Hypo Alpe Adria banci. To je trebao biti uvod u konačno rasvjetljavanje tko je pljačkao novac za obranu Hrvatske, na kojim se računima nalazi i tko te račune kontrolira, kao i tko novac s tih računa koristi kao kolateral za pokriće svojih investicija koje financira Hypo Alpe Adria banka. Međutim, ti se procesi odvijaju dosta sporo, a upitno je i hoće li uopće polučiti željene rezultate. U izvješću se ovako opisuje kako Pašalić procjenjuje razvoj tih zbivanja: "Pašalićeva je procjena da je Stipe Mesić sve više frustriran što je Državno odvjetništvo rekonstruiralo postojanje oko 80 inozemnih računa, a nemaju čvrste dokaze za pokretanje sudskih istraga protiv državnih pljačkaša kapitalaca, a istovremeno su austrijski bankari slabo kooperativni u davanju dokaza."

Danas bi se moglo tvrditi da su te istrage doista u svojevrsnoj stagnaciji, ali se teško može tvrditi da ih opstruiraju mjerodavne hrvatske institucije. Čak i da ih je opstruirao Ivo Sanader, on je danas politički umirovljenik bez ikakvog političkog utjecaja, pa to više ne može raditi čak i da hoće. Bude li u tim istragama napretka, mogli bi se stvoriti i preduvjeti da se kvalitetno preispita moguća uloga Ivića Pašalića u pljački novca za obranu Hrvatske, kao i tajna njegova bogatstva, koje je on prije nekoliko godina počeo pokazivati kroz pozajmice fantomskih zaklada iz Lihtenštajna koje se slijevaju u tvrtke pod njegovom kontrolom.