Premijerka Jadranka Kosor i čelnik IGH Jure RadićOd svih planiranih ušteda iz rashodovne strane, vjerojatno najveću sumu hrvatska vlada mogla bi zabilježiti kad bi od danas krenula s ukidanjem i zaleđivanjem brojnih projekata koji su pod pashom Hrvatskih autocesta. No, to se još nije dogodilo, te se može kazati da ovdje očigledno postoji određeni problem, koji onemogućava premijerku Jadranku Kosor da lupi šakom u stol i promijeni retoriku prema šačici krupnih, utjecajnih i financijski podmazanih građevinskih tvrtki. Zašto se to neće dogoditi u ovom trenutku i zašto hrvatska vlada toliko pasionirano, takoreći luđački, drži do izgradnje dionice autoceste Dubrovnik - Doli, teško je konkretno reći.

Isto vrijedi i za dionicu Ledenik Sisak, Buševec - Lekenik sa spojnim cestama na autocesti Zagreb - Sisak te ugovor o gradnji mosta Drava.

Na kraju krajeva, kako to da se nad Hrvatsku trebala sručiti atmosfera za masovne prosvjede na ulicama da bi se tek onda projekt Pelješkog mosta odlučio zamrznuti na koju godinu? Osim nekoliko sasvim legitimnih političkih i financijskih razloga koji tjeraju HDZ na upornu politiku forsiranja nerazumnog ponašanja što dovodi do niza apsurda, poteškoća je i u tome su potpunu kontrolu nad cestogradnjom preuzeli ljudi od povjerenja predsjednika Sabora Luke Bebića i drugih utjecajnih HDZ-ovaca, koji već nekoliko godina gotovo bez iznimke daju poslove jednom te istom građevinskom lobiju.

Konkretno, to se više - manje odnosi na sljedeće tvrtke: Žderićev Konstruktor iz Splita, Skladgradnja braće Žužul, Osijek Koteks, Hidrolektra Niskogradnja, Viadukt, te naravno, IGH kojeg vodi Jure Radić

Primjera radi, navedeni projekti koštaju oko 7 milijardi kuna, a Vlada od njih i dalje nije odustala, iako novca za takvo nešto trenutačno nema. Čak štoviše, vlada to ne radi, unatoč informaciji koja se pojavila početkom tjedna, a koja govori da su dvije europske banke spremne financirati dio ovih projekata (Dubrovnik - Doli, najvećeg dijela autoceste Zagreb - Sisak i mosta Drava), ali pod uvjetom da se natječaji ponište, i da se raspišu novi, pod uvjetima koje će nametnuti ove banke. To se u javnosti odmah okarakteriziralo kao kraj dosadašnjeg eksplicitnog utjecaja građevinskih kartela na odluke izvršne vlasti. Međutim, iako je dakle država u trenutku opustošenog inozemnog financijskog tržišta uspjela pronaći investitore jedini uvjet ovih banaka - poništavanje 7 milijardi kuna teških ugovora - još se nije dogodio.

Resorna ministarstva već danima ne objavljuju informacije po ovom pitanju, mudro se šuti, a prema svemu sudeći, do odgađanja pojedinih ugovora neće ni doći barem do rujna ili jeseni. Prema pisanju Novog lista, navodno je to i proračunata namjera ovih moćnih građevinskih tvrtki, u čemu im svojom pasivnošću zdušno pomaže vladajuća partija. Ukoliko se tijekom ovih dana ne donese odluka o ukidanju pojedinih ugovora, izgledno je da se to neće desiti barem do sljedećeg mjeseca, što bi moglo detaljno zakomplicirati situaciju. Primjerice, ukoliko Konstruktor ili Skladgradnja službeno budu uvedene u posao dionice Dubrovnik - Doli koja košta 3,67 milijardi kuna, to će značiti da HAC nakon toga ne može tek tako poništiti ugovore, jer im prijeti milijunska tužba. Sada državu takvi problemi ne muče, ali svejedno, ugovori se još nisu poništili, i to sve u trenutku kad se građanima i svim socijalnim kategorijama nameću porezi kako bi se krpao proračun.

Novi list piše kako je jedan od najgorljiviijih zagovornika nevjerojatno skupe 30-kiometarske dionice Dubravnik - Doli predsjednik Uprave hrvatskih autocesta Jurica Prskalo. Riječ je o pojedincu koji je prije radio kao predsjednik Uprave "Autocesti Rijeka - Zagreb", gdje je došao iz tvrtke Konstruktor Željka Žderića - jedne od perjanica građevinskih tvrtki koje sudjeluju u izgradnji vjerojatno svih dionica, pa tako i ove do Dubrovnika. Štoviše, Konstruktor je zajedno sa IGH-om kojeg predvodi građevinski magnat Jure Radić, u vlasništvu tvrtke Protectus. Ta je tvrtka, znajući unaprijed trasu prolaska autoceste, jeftino kupovala velike površine zemljišta na području Pelješca. Sada njihov bivši zaposlenik Jurica Prskalo sa odgovorne pozicije u državnoj tvrtki donosi odluke kojom se u javnosti stvara privid da zbog krize i razuma vladajuće partije država odustaje od investicija koje koštaju milijarde. Kao što smo već napomenuli, to se događa samo zato jer su ih europske banke EBRD i EIB jedino pod tim uvjetima pristale financirati. Ukoliko do toga na kraju i dođe, izvjesno je da to neće spriječiti rečene tvrtke da nastave sa svojim bogaćenjem. Razlika je u tome što će vjerojatno, ukoliko se ponište ugovori, za nastavak poslovanja morati pričekati do sljedeće godine, te potom uz svesrdnu pomoć hrvatske vlade nastaviti tamo gdje su stali.